Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Goran Knežević, ministar privrede
Rođen 12. maja 1957. u Banatskom Karlovcu, opština Alibunar. Diplomirao je 1982. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i zaposlio se 1983. godine u Kombinatu „Servo Mihalj“. Političku karijeru Knežević je započeo kao član Demokratske stranke: 2000. izabran je za predsednika Izvršnog odbora opštine Zrenjanin i, 2004, na direktnim izborima, za gradonačelnika. Tokom njegovog mandata Zrenjanin je proglašen za Grad budućnosti, a on za Gradonačelnika sa vizijom. Takođe, bio je visoki funkcioner DS-a.
Knežević je uhapšen 2008. i optužen za zloupotrebe sa građevinskim zemljištem, ali je kasnije (2013) pravosnažno oslobođen. U martu 2009, prilikom pretresa jednog od sefova u njegovom vlasništvu, policija je pronašla 160.700 evra. Na saslušanju je objasnio da je „novac u sefu od donacija i priloga prijatelja i simpatizera stranke (DS)“. Posle oslobođenja od optužbi sav novac mu je vraćen.
Goran Knežević je u januaru 2010. godine pristupio Srpskoj naprednoj stranci. Član je Predsedništva ove partije i više puta je biran za narodnog poslanika u Skupštini Srbije. Ministar poljoprivrede u Vladi Srbije bio je od jula 2012. do avgusta 2013, a mandat mu je obeležila afera sa povišenom koncentracijom aflatoksina u mleku. Smenjen je na 2013, prilikom rekonstrukcije Vlade Srbije. Od 2014. član je Odbora direktora NIS-a.
Nakon lokalnih izbora u maju 2012. SNS je u Zrenjaninu uspeo da obezbedi većinu za konstituisanje vlasti, pa je 6. jula 2012. Knežević ponovo izabran za gradonačelnika Zrenjanina. Bavio se košarkom i sa ekipom KK Partizan u sezoni 1977/78. osvojio je Prvenstvo Jugoslavije, Kup Jugoslavije i Kup „Radivoja Koraća“, a 2006. bio je na čelu Košarkaškog saveza Srbije i Crne Gore. Oženjen je i otac četvoro dece.
Branislav Nedimović, ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine
Rođen 27. novembra 1977. u Sremskoj Mitrovici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Novom Sadu. Bio je član Demokratske stranke Srbije i na izborima 2003. izabran je za narodnog poslanika. Takođe, Nedimović je bio i najmlađi predsednik Opštine u Srbiji i jedini gradonačelnik posle izbora 2008. iz DSS-a.
Poslanik je u tri mandata, a stranku napušta 2011. i osniva Grupu građana „Vredna Mitrovica“, koja je nastala objedinjavanjem više nevladinih organizacija. Krajem 2010. pristupio je Demokratskoj stranci, ali ga lokalni odbor nije primio u svoje redove. U januaru 2015. Nedimović prelazi u SNS i preuzima Gradski odbor u Sremskoj Mitrovici. „Nakon nekoliko razgovora sa premijerom Vučićem postignut je dogovor oko mog prelaska u SNS. Odlučio sam se na taj korak zbog daljeg razvoja grada“, izjavio je Nedimović. Gradonačelnik Sremske Mitrovice je u dva mandata, biran 2008. i 2016. godine. Član je Predsedništva Srpske napredne stranke od 2016. godine. Oženjen, otac dvoje dece.
Nela Kuburović, ministarka pravde
Rođena je 7. aprila 1982. u Sarajevu, a diplomirala 2005. na Pravnom fakultetu u Beogradu, pravosudni smer, sa prosečnom ocenom 9,03. Od februara 2006. radila kao pripravnik volonter u Prvom opštinskom sudu u Beogradu gde se i zaposlila nakon položenog pravosudnog ispita 2008. Kuburović tu radi do decembra iste godine, a od tada do avgusta 2009. godine u Ministarstvu pravde Republike Srbije, kao savetnik za poslove pravosuđa. Nakon osnivanja Visokog saveta sudstva, u avgustu 2009. prelazi u Administrativnu kancelariju Visokog saveta sudstva, kao savetnica.
Kuburović je bila angažovana u radnim grupama za izradu Etičkog kodeksa sudija i Nacrta pravilnika za vrednovanje rada sudija, a od decembra 2012. učestvovala je i u radu Komisije za odlučivanje o prigovoru sudijskih pomoćnika na rešenje predsednika suda o ocenjivanju. Učestvovala je i u radionicama o bilateralnom skriningu za članove Pregovaračke grupe za poglavlje 23.
Javnobeležnički ispit Kuburović je položila u junu 2014. i počevši od 1. jula te godine, postavljena je za pomoćnika ministra pravde Sektor za pravosuđe i međunarodnu pravnu pomoć, a od 1. avgusta 2014. imenovana je na mesto pomoćnika ministra Sektora za pravosuđe.
Ana Brnabić, ministarka državne uprave i lokalne samouprave
Rođena 28. septembra 1975. godine u Beogradu. Diplomirala 1994. na Univerzitetu Nortvud u Mičigenu, SAD, a magistrirala na Univerzitetu Hal, Velika Britanija, 2001. godine.
Nakon toga Brnabić se vraća u Srbiju i u periodu od 2002. do 2011. radi za različite američke konsultantske firme na projektima koje je finansirala Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) za reformu lokalne samouprave i razvoj konkurentnosti Srbije. Od 2002. do 2005. angažovana je na USAID Programu za reformu lokalne samouprave u Srbiji (SLGRP), a od 2005. do 2007. koordinatorka je USAID Programa za ekonomski razvoj opština (MEGA).
Brnabić 2006. inicira osnivanje Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED) kao jedine javno-privatne alijanse koja okuplja lokalne samouprave, privatni sektor i organizacije civilnog društva. Zamenica direktora USAID Projekta za razvoj konkurentnosti Srbije je u periodu 2007–2011.
Od 2011. Brnabić radi u kompaniji Kontinental vind Srbija, a od januara 2013. direktorka je ove američke kompanije u Srbiji. Ova firma razvija vetropark u Opštini Kovin, snage 160 MW – investicija iznosi oko 290 miliona evra. U centar pažnje kompanija je dospela u aferi prisluškivanog razgovora Bojana Pajtića i Lidije Udovički, tadašnje direktorke te američke firme. Brnabić je tada bila i šefica jednog „deliveri junita“ (savetničkog sistema upravljanja koji je uveo Toni Bler) u Vladi Srbije. Kada je američka kompanija naredila Brnabićevoj da se ne oglašava u javnosti povodom navoda o reketiranju, jer su dva saopštenja bila dovoljna, ona je podnela ostavku u firmi.
Od 2013. potpredsednica je Upravnog odbora NALED-a, a od aprila 2016. predsednica. Predsednica je i Savetodavnog odbora Etno mreže, nacionalnog udruženja proizvođača rukotvorina, koje obuhvata više od petsto žena Srbije organizovanih u zadruge.
Mladen Šarčević, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja
Rođen je 22. januara 1957. u Zemunu. Prirodno-matematički fakultet u Beogradu, odsek za geografiju, završio je za tri godine (ubrzane studije), a specijalizovao je oblast „Zaštita životne sredine“ u Centru za multidisciplinarne studije BU.
Od 1979. Šarčević radi kao profesor geografije u više osnovnih i srednjih škola u Beogradu; za direktora Osnovne škole „Nikola Tesla“ u Rakovici izabran je 1991. Rukovodio je i aktivom direktora opštine Rakovica i grada Beograda u mandatu od četiri godine. Šarčević je stručno osnovao i Prvu privatnu gimnaziju „Milutin Milanković“, a zatim i Prvu privatnu ekonomsku školu „Dr Kosta Cukić“. Pre 15 godina je bio u timu koji je osnovao Centar za talente, koji i danas odlično radi. Oženjen, otac dvoje dece.
Vladan Vukosavljević, ministar kulture i informisanja
Rođen u Beogradu 1962. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1990. Radio u spoljnotrgovinskom preduzeću Univerzal 1990–1993. Potom suvlasnik firmi za pružanje pravnih usluga u prometu nekretnina i vlasnik firme za odnose s javnošću i korporativno lobiranje od1994. do 2013. Vukosavljević je bio gradski sekretar za kulturu grada Beograda u mandatu 2013–2016. Član je i Krunskog kabineta princa Aleksandra Karađorđevića od 2004.
Slavica Đukić Dejanović, ministarka bez portfelja
Rođena u Rači 4. jula 1951. Diplomirala na Medicinskom fakultetu u Beogradu i doktorirala 1986. Na kragujevačkom Medicinskom fakultetu počela da radi od 1982, a od 1996. je redovna profesorku i šefica Katedre za psihijatriju. Funkciju direktorke Kliničko-bolničkog centra u Kragujevcu obavlja od 1993. do 2000. Autorka je sedam knjiga, dva udžbenika za studente redovne nastave i koautor tri udžbenika za studente poslediplomske nastave; sama ili sa drugima objavila je preko 200 naučnih i stručnih radova. Na mesto direktorke Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“ u Beogradu imenovana je avgusta 2014.
Đukić Dejanović je zamenica predsednika SPS-a. U pet mandata bila je poslanik u Skupštini Srbije i poslanik u Saveznom parlamentu SR Jugoslavije i Državne zajednice Srbija i Crna Gora. U prelaznoj vladi Republike Srbije bila je ministar za brigu o porodici, a u junu 2008. izabrana je za predsednicu Narodne skupštine Republike Srbije. Kada je Boris Tadić, tada predsednik Srbije, podneo ostavku i skratio mandat, ona je 5. aprila 2012. postala vršilac dužnosti predsednika Republike i na toj funkciji je bila do 31. maja 2012. Od 2012. do 2014. godine bila je ministar zdravlja Vlade Republike Srbije. Udata je, ima sina i unuke Filipa i Ninu.
Milan Krkobabić, ministar bez portfelja
Rođen 1952. u Kačarevu. Ekonomski fakultet završio je u Beogradu. U dokumentu „Predlog odluke o izboru vlade i biografije kandidata za ministre“, koji je podneo mandatar, nema podataka o godini diplomiranja, a kako tvrdi jedan funkcioner Demokratske stranke, diplomu je stekao 1999. godine, u svojoj 47. godini. Krkobabić je radio u finansijskom i bankarskom sektoru. Biran je za odbornika grada Beograda 2008, 2012. i 2014, a za zamenika gradonačelnika od 2008. i to je bio do 2012. godine. Posle izbora 2012. godine imenovan je za direktora JP Pošta Srbije Beograd. Tri puta, posle izbora 2012, 2014. i 2016. godine je poslanik i predsednik poslaničke grupe PUPS u Narodnoj skupštini. Jedan je od osnivača ove partije i njen predsednik od 2014. godine. Oženjen je i ima dva sina.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve