
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Da li je moguće da građanin Srbije zaspe s mišlju o švedskom standardu i Šveđankama, a probudi se u balkanskom krvavom rovu
Titovi propagandisti smislili su efektnu frazu da ćemo raditi kao da će sto godina biti mir, a spremaćemo se kao da će sutra biti rat. Vučić to nije tako rekao, ali mi njegovo oduševljenje sopstvenom politikom, pa posle par minuta padanje u duboki očaj, liči na slično propagandističko trabunjanje.
Naime, u poslednjem intervjuu za RTS rekao je da „niko u svetu ne govori više loše o Srbiji“, a samo par minuta docnije izjavio je da „malo kojoj zemlji u svetu odgovara stabilna Srbija“.
Ovo šizofreno sagledavanje stvarnosti odgovara Vučićevoj nakani da javnost održava u napetoj ravnoteži između stogodišnjeg mira i sutrašnjeg rata.
Nekako ne biva da nas svi vole i mrze istovremeno, ali alhemičarskim postupkom koji i od govna može da napravi zlato, učvršćuje se lična vladavina zasnovana na moći da se golub premetne u jastreba, i to u toku jedne noći: građanin tek zaspe blaženim snom pravednika kome niko ništa loše ne misli, a ujutro ga probudi pozivar za mobilizaciju.
Zaspe s mišlju o švedskom standardu i Šveđankama, a probudi se u balkanskom krvavom rovu.
Ne bi loše bilo da se Vučić dogovori sam sa sobom: ili nam u svetu niko ne misli (govori) loše ili bi osim malo koje zemlje ostatak sveta podržao stabilnu Srbiju. Iz manipulacije ljudskim strahom od najgoreg, a to je strah od rata, narasta politička moć trgovine uticajem i novcem, javna neupitanost oko društvenih poslova. Pitaš me za Savamalu, a Srbija gori.
Simptomatično je da deo medija pod nesumnjivom Vučićevom kontrolom održava stalnu „bojnu gotovost“ i potpaljuje ideju o izvesnosti skorog rata na našem kućnom pragu i kao da seiri nad mogućnošću da Srbija bude poprište obračuna Putina s ostatkom sveta.
Šanse da veliko finale u obračunu globalnih sila bude baš u našem dvorištu manje su nego verovatnoća da se ovde odigra fudbalska Liga šampiona, ali od te vrste napetosti mnogi profitiraju.
Zveckanje oružjem može biti i oblik sirotinjske zabave a ne samo privilegija velikih sila. U tom smislu nema nevinih. Poslednje vesti o tome stižu uoči namere Mileta Dodika da ne odustane od referenduma oko dana državnosti Republike Srpske.
Vučić je novinarima u Njujorku rekao da je neodgovorna izjava ratnog komandanta Armije BiH Sefera Halilovića, koji je zapretio ratom u kojem će, kako je rekao, RS nestati ako referendum o Danu RS bude sproveden.
„Takve izjave, ma od koga da dolaze, svakako nisu dobre. Srbija će uraditi sve da do narušavanja mira ne dođe, a svaka izjava u smislu rušenja mira, sa bilo koje strane da dolazi, je loša i nepotrebna. Nama treba mir po svaku cenu i mi ćemo ga čuvati. Poštujemo integritet BiH, ali Republika Srpska neće nestati, što je u skladu sa Dejtonskim sporazumom“, naveo je premijer Srbije.
Sad ide kulminacija drame. Na očigledno namešteno pitanje, radi dramatizacije, da li razmišlja da prekine posetu Njujorku nakon izjave Halilovića, Vučić je kazao da će o tome razgovarati sa svojim timom.
„Večeras ću o tome razgovarati sa svojim timom, (ministrom spoljnih poslova Srbije) Ivicom Dačićem, s najbližim ljudima iz Beograda, ali bilo bi važno da ovde ostanem zbog brojnih kontakata. Nadam se da neće doći do pogoršavanja situacije, a ako bi do toga došlo, moja obaveza je da budem sa građanima Srbije“, rekao je predsednik Vlade.
„Moramo zajedno da radimo na smirivanju tenzija… Treba prezati od ljudi koji lako kače pušku na rame“, dodao je Vučić.
Bez brige, čitaoci, Vučić će, ovaj put, ostati u Njujorku.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve