Rezolucija o Srebrenici
Dačić: Vanredna sednica Saveta bezbednosti UN o BiH na zahtev Rusije
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Kada Više javno tužilaštvo gotovo godinu dana skriva informacije o slučaju "Savamala" šta onda može da očekuje "obični" građanin. Konkretno: Suzana Anđelović iz Smedereva, čiji je otac Tomislav, vlasnik mjenjačnice, 5. januara ove godine divljački premlaćen u vlastitom dvorištu i otad se nalazi u komi u jednoj beogradskoj bolnici, a istraga jedva da se pomerila sa mesta
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, prošlog je petka, 24. februara, zbog nepostupanja po nalogu iz rješenja, izrekao Višem javnom tužilaštvu u Beogradu novčane kazne (koje plaćamo mi građani) u tri slučaja u kojima su se predmeti zahtjeva tražioca informacije odnosili na slučaj „Savamala“ (vidi intervju „Veliki korak unatrag“ na strani 16).
Slučaj „Savamala“ se tiče svih nas: Više javno tužilaštvo skriva informacije o njemu, iako je jasno da je posrijedi suspenzija pravne države i vladavine prava nerazriješena nakon gotovo godinu dana.
Što „običan“ građanin da očekuje u svom vlastitom „savamalskom slučaju“? Na primjer, Suzana Anđelović iz Smedereva, čiji je otac Tomislav, vlasnik mjenjačnice, 5. januara ove godine divljački premlaćen u vlastitom dvorištu i otad je u komi u jednoj beogradskoj bolnici. Tzv. tužilačka istraga je izgledala ovako: policija je uradila kako je uradila uviđaj, saslušanje rodbine, pregled video-snimaka iz mjenjačnice… Da bi se potom ustanovilo da je tek kasnije nađena palica koju je Tomislav Anđelović nosio zbog lične zaštite. Posljednjeg dana januara cijela priča s Osnovnog tužilaštva u Smederevu – sve u nastojanju da se predmet zavede kao „samopovređivanje“ – prelazi u Više tužilaštvo, koje tek 13. februara (43. dana od napada) temeljem svoje odluke pribavlja DNK žrtve, kako bi se izvještačili tragovi na palici nađenoj u dvorištu kuće gdje je napadnut.
Rezultata snimaka kamera u mjenjačnici također još nema (tek su početkom februara ponovo uzeli, po drugi puta, hard-disk i naložili novu analizu); kako za „Vreme“ kaže Suzana Anđelović, njoj je rečeno da se njen otac „samopovredio“, u neslužbenim razgovorima liječnici kažu da su povrede glave njenog oca mogle biti posljedica pada s višekatne zgrade, tužioci za sve probleme krive sistem i problem odnosa tužilačke istrage i rada policije, s time da je policijski inspektor koji radi na slučaju – po čuvenju – pošten i nekorumpiran policajac… A njen otac je, u vrijeme nastanka ovog teksta u utorak, 28. februara, i dalje u komi i ne može reći tko ga je, posljednji puta 5. januara, napao po treći puta u zadnjih nekoliko godina. I da, da ona kao kćerka nije toliko uporna, ni ovo malo detalja ne bismo znali.
U međuvremenu, u tužilačkoj hijerarhiji uspostavljena je formalna žestoka disciplina: nitko od tužilaca, bez odobrenja vrhovne tužilačke vlasti – čitati Zagorke Dolovac – ne može ništa za javnost reći; valjda zato i svi tužioci šute u strahu za vlastite pozicije od slučaja Savamale do slučajeva „običnih“ smrtnika, sa izuzetkom tek pojedinaca učlanjenih u Udruženje tužilaca Srbije, iako je i to tek tih glas koji pokušava nešto malo (i bezuspješno) promijeniti.
Dakle, Dolovac ima svojih 15 zamjenika; postavljena je u vrijeme „žutih“, dobila je povjerenje naprednjaka (ex radikala) i ustanovila šutnju, što svojih zamjenika, što svih ostalih tužilaca, pa i svoju. Ne daje intervjue, ne odgovara na pitanja, pa ni na ona Šabićeva, ali što radi: sastaje se s ruskim tužiocima, ide u SAD u službeni posjet, viđa se sa ambasadorom Kazahstana, a na sajtu Republičkog tužilaštva ima i objava o ciklusu jednodnevnih seminara o „veštinama komunikacije i pružanju podrške oštećenima i svedocima, koje Republičko javno tužilaštvo organizuje zajedno sa Misijom OEBS-a u Republici Srbiji“. Usput. Dolovac ima potpisan i sporazum o bezbjednosti novinara, koji je – kako kaže Nedim Sejdinović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine – mrtvo slovo na papiru, namijenjeno onima koji iz Evrope hvale sjajan put Srbije ka evropskim integracijama.
Njene „veštine komunikacije“ bismo rado vidjeli uživo: najprije „slučaj Savamala“, prije toga „slučaj helikopter“, potom recimo slučaj „obične građanke Anđelović i njenog napadnutog oca“…
Ima toga još onoliko, da nas kolektivno zaboli glava: kad će se tužioci usuditi progovoriti i kad će Dolovac izaći na crtu javnosti, sa sve svojih 15 zamjenika koje je, kao i sve ostale tužioce u Srbiji napravila – sasvim mutavima.
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve