Otkad je fotografija postala dostupna svima, ljudi svakodnevno slikom bilježe život i stvaraju umjetnička djela. Dio tog svijeta pokazan je ovog aprila na Beogradskom mesecu fotografije na više od 50 izložbi i 80 događaja uz učešće najmanje stotinu fotografa i fotografkinja.
Ovo je druga godina Beogradskog meseca fotografije. Osnovan je s namerom da pojača vidljivost srpskih fotografa i fotografije, i po rečima organizatora, organizovan je po ugledu na slične evropske festivale. David Pujado, direktor ovog festivala, za „Vreme“ kaže da su ove godine došli i fotografi iz inostranstva, i da na festivalu aktivno učestvuju predstavnici evropskih kulturnih centara. „Otvorili smo mogućnost da strani umjetnici dođu u Beograd, ali i da srpska publika vidi drugačiji rad, nastao sa drugačije tačke gledišta. U isto vrijeme, promovišemo rad srpskih fotografa u inostranstvu“, objasnio je Pujado, i naglasio da je festival otvoren za najrazličitije teme, a naročito one društveno značajne.
Aktuelna izbjeglička kriza problematizovana je kroz nekoliko izložbi. Na različite načine, o njoj su govorili Igor Čoko, kolektiv Kamerades, Luka Trajković i Ana Jimenez. Pet dokumentarnih fotografa (Milovan Milenković, Marko Rupena, Marko Risović, Nemanja Pančić i Nemanja Jovanović) kolektiva Kamerades i Igor Pavićević pratili su putovanje izbjeglica balkanskom rutom, bilježeći haos na granicama i lica ljudi željnih dostojanstva koji pokušavaju pobjeći od rata putevima ponekada okrutnim kao i sam rat. Te fotografije putovanja izbjeglica i imigranata nastale tokom nekoliko prethodnih godina, predstavljene su na izložbi Stazama bezimenih. „To su uvek fotografije neizmenjene stvarnosti, ali sa izraženim stavom koji se provlači kroz čitav rad Kameradesa. Na njima su prikazani ljudi u kolektivnim centrima, alternativnim smeštajima poput onog u blizini Beograda na vodi, ili čekajući da nađu ilegalan način kako bi se prevezli do naredne destinacije“, kaže Marko Risović iz ovog kolektiva.
Dvije izložbe glasno postavljaju pitanje o položaju žene u savremenom društvu. Izložba Nešto je puklo u meni… autorke Marije Janković se bavi temom nasilja nad ženama kroz tabloidno izveštavanje, dok izložba Good Wife Deyana Clementa serijom autoportreta preispituje ulogu koja se priželjkuje za ženu u savremenom društvu.
Jedan od istaknutijih programa Beogradskog meseca fotografije, kao i prethodne godine, bila je internacionalna izložba Mladi talenti. Ove godine predstavljene su fotografije Luke Trajkovića, Oleksandra McQuartza i Pawela Starzeca u okviru tri projekta. Serija fotografija Luke Trajkovića U podnožju Eagle Hillsa kreira univerzalnu priču o sudbini i propasti jednog naroda, kroz svjedočenje o svakodnevici emigranata smještenih u napuštenim beogradskim skladištima u neposrednoj blizini gradilišta ekskluzivnog Beograda na vodi. Oleksandar MeQuartz predstavio je SurrealReal, nadrealistički projekat koji čini serija fotografija snimljenih u različitim enterijerima. Pavel Stažec je projektom Makeshift ukazao na prepravljanju istorije masovnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini i brisanju istorijskog konteksta lokacija na kojima su se oni dogodili jer su u većini slučajeva mjesta na kojima su počinjeni zločini renovirana kako bi bila ponovno privedena prethodnoj funkciji.
Osim dokumentarnih za koje bi se reklo da su u većini, samostalnim i grupnim izložbama predstavili su se i umjetnički i fotografi amateri. Jedna od njih je i Katarina Ristić, koja je na izložbi Moja Boka predstavila fotografije pejzaža kojim je ilustrovala svoje intimno viđenje Bokokotorskog zaliva sa akcentom na njegove prirodne ljepote i pojave u kojima uživa već tri decenije.
Cilj da se Beograd ucrta na fotografsku mapu svijeta, što je namera ovog festivala, korak je bliže ostvarenju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zbog čega se stanar Bele kuće nameračio na Grenland? I zašto nije prvi predsednik koji je Danskoj nudio pare za zaleđeno ostrvo? Šta o svemu tome kažu Inuiti koji na njemu žive, zvanični Kopenhagen, Evropljani i ostali? U čemu leže stvarni američki interesi? Kako mogu izgledati koraci Vašingtona za preuzimanje Grenlanda? I koliko je realna američka okupacija ovog ostrva
Grenland je negostoljubivo ostrvo – oko 80 odsto teritorije prekriveno je ledom i u centralnim delovima ostrva temperatura je u proseku minus 31 stepen Celzijusa, a ume i da padne do minus 67. U takvim uslovima eksploatacija prirodnih resursa bušenjem i rudarenjem veoma je teška, ponekad i nemoguća
Rut, majka dvoje dece, koja stanuje na pet minuta peške od mesta pogibije Rene Gud i koja je prošla obuku za posmatranje poštovanja Ustava, kaže za “Vreme” da u danima nakon ubistva Rene Gud Mineapolis liči na poprište s obrisima građanskog rata i da agenti ICE idu od vrata do vrata, ali da su njene komšije još odlučnije da se suprotstave “njihovom teroru” nakon ove tragedije
Svedoci smo uznemiravajuće situacije: dok Evropljani brane suverenitet Ukrajine, Tramp je pogazio suverenitet Venecuele, a povodom Grenlanda preti suverenitetu Danske. Igra haosa tek je počela. Svetski lideri pokušavaju da pronađu odgovor kako da se suoče sa talasom Trampove nove izvedbe američkog imperijalizma. Posle vojne operacije u Venecueli nameće se pitanje šta taj agresivni, neokolonijalni potez, direktno suprotan međunarodnom pravu, znači za ostatak sveta
Verski režim u Iranu rešio je da i ovaj talas protesta uguši u krvi. To će mu poći za rukom ukoliko Sjedinjene Države ne intervenišu. Donald Tramp bi pre mogao biti zainteresovan za mini-bombardovanje nego za pokušaj promene režima
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!