Nejasno je i nedorečeno zbog čega se buduća glavna železnička stanica useljava u objekat koji je u sivoj fazi u svakom pogledu – kako građevinskom, tako i saobraćajnom – i za koji nema sumnje da će u takvom statusu da ostane još koju godinu
Od 1. jula ove godine dosadašnja glavna železnička stanica definitivno prestaje sa radom. Sav saobraćaj osim onog prema Baru, o čemu će obaška biti reči, seli se na novu železničku stanicu Centar, široj javnosti poznatu pod kodnim imenom Prokop. Ne bi ovome imalo šta da se zameri, kad je tako već zacrtano u razvojnim planovima Beograda, da do ove stanice može da se dođe i sa nje ode bez većeg napora, da ima staničnu zgradu, da putnici mogu negde da odahnu, okrepe se, kupe novine ili sendvič… Ničega od toga još nema, mada je do sada trebalo, štaviše moralo da bude, ako već ima tih osam od deset projektovanih koloseka natkrivenih betonskom pločom, od kojih je samo pet osposobljeno za međumesni i ono malo međunarodnog saobraćaja.
POVRATAK NA MAPU: Dve godine je prošlo otkako je ova železnička stanica puštena u rad, kad još pristupne saobraćajnice nisu ni započete, a do nje je moglo da se dođe samo BG-vozom ili tu i tamo ponekom, u to doba godine blatnjavom stazicom. Nije to smetalo da se upriliči svečanost sa samohvalisanjem tipa „za tri godine uradili smo ono što Tito i svi posle njega nisu uspeli za 40“, i najavom još većih poduhvata: izgradnja brze pruge Beograd–Budimpešta, rekonstrukcija Barske pruge, podrazumeva se i izgradnja stanične zgrade, pristupnih saobraćajnica i sve tako to.
„Puštanjem u pogon Prokopa, odnosno stanice Beograd Centar, vraćamo Beograd na železničku mapu Evrope“, izjavila je tim povodom potpredsednica Vlade i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović. „Pitanje je šta se radilo 40 godina, vreme je izgubljeno, ali mi smo završili“, istakla je i dodala da upravo to razlikuje aktuelnu od prethodnih vlada – to što radi i ispunjava obećanja. Rekla je i da je ostalo novca od „kuvajtskog kredita“ predviđenog za ovaj posao, da predstoje razgovori sa kompanijama o izgradnji stanične zgrade i tržnog centra – budućeg gradskog centra u kome će biti poslovni objekti – restorani, kafići i prodavnice na ukupno 45.000 m2, kao i da će za potpuno izmeštanje železničke stanice iz centra grada u novu stanicu biti potrebno godinu dana.
Kako su (tad) objasnili u Železnicama Srbije, radovi su obuhvatili rekonstrukciju postojećih kolosečnih kapaciteta, kako bi se povećala propusna moć stanice do projektovanih kapaciteta, da se u narednoj fazi planira izgradnja stanične zgrade, saobraćajnog i putničkog prilaza sa auto-puta i obodnih gradskih saobraćajnica, te da je završetak radova u Prokopu jedan od najbitnijih preduslova za realizaciju projekta „Beograd na vodi“.
Već sledećeg dana dotadašnji dnevni promet ove železničke stanice – 105 garnitura BG-voza i tridesetak teretnih vozova koji su tuda samo prolazili, obogaćen je sa dva polaska/dolaska vozova na relaciji Beograd – Novi Sad, doduše skoro pa praznih vagona.
SVE U ROKU: Godinu i po kasnije, kad je već kompletan železnički saobraćaj po tvrdnji ministarke trebalo da bude premešten na ovu stanicu, konačno su završeni pristupni putevi, doduše samo sa dedinjske strane, dok je pristup sa auto-puta još na nivou projekta, ako je i dotle stigao.
Aktuelni gradonačelnik je na otvaranju ovih saobraćajnica iskazao naročito zadovoljstvo urađenim poslom, pogotovo estetskim rešenjem, i naglasio da su radovi završeni u zadatom roku: „Sad nam predstoji da izaberemo jednog od zainteresovanih investitora kako bismo doveli do kraja izgradnju stanične zgrade i uz komercijalne sadržaje stavili tačku na ovaj važan projekat“, rekao je Siniša Mali.
GSP je ustanovio dve nove kružne autobuske linije – jednu prema centru, drugu prema dedinjskim bolnicama, sa intervalima od 30 do 40 minuta i prvim polaskom u 6 sati i poslednjim u 22.30.
Krajem prošle godine, bez neke pompe i velikih reči, na ovu stanicu izmešteni su svi domaći polasci/odlasci sem nekoliko polazaka za Novi Sad, bez obzira što stanične zgrade nema, što je i dalje do stanice vraški komplikovano doći, ništa manje komplikovanije nije ni otići, što su čekaonice hladne, što na samoj stanici nedostaju putokazi gde je šta – kuda vode ove stepenice nagore, kuda one nadole, na kom peronu staje koji voz, kuda da se ide da se presedne na gradsku železnicu. Ama ničega nema sem biletarnice i staničnog klozeta.
foto: katarina jovanović / wikipedia.orgPOVRATAK IZ ISTORIJE: Železnička stanica Topčider
KRALJEVSKA STANICA: Uprkos svemu navedenom, od 1. jula sav železnički saobraćaj odvijaće se kroz ovu novu železničku stanicu. U stvari, ne baš sasvim: vozovi prema Baru polaziće sa stanice Topčider, u narodu poznate kao „kraljevska“, izgrađene kad i ova na Savskom platou, koja nije u upotrebi već koju deceniju, sem ponekad za snimanje filmova/serija, dakle dibidus zapuštene. Renoviranje je već počelo: jedna od dve zgrade se adaptira u čekaonicu, ona druga u kojoj je bio kraljevski salon biće preuređena za kancelarije. Sve skretnice trebalo bi da se prevedu na daljinsko upravljanje. Razlog za ovo je što su projektanti Prokopa navodno zaboravili da ucrtaju rampu za utovar automobila, uključujući i sam prilaz rampi.
Prosto, do perona nije moguće stići automobilom, ali ne zbog propusta projektanata, već zato što utovar automobila na toj železničkoj stanici nije ni predviđen. Stanica u Prokopu je prolazna stanica – na nju vozovi odnekud dolaze, putnici na njoj izlaze i ulaze i posle kratkog zadržavanja, recimo od 15 minuta, nastavljaju dalje. Sa druge strane, u slučaju da je za neki voz ova stanica polazna ili dolazna, vozovi do nje opet dolaze odnekud jer, već je rečeno, nova stanica Beograd Centar je prolazna, na njoj se vozovi zadržavaju tek koliko je potrebno da putnici iz njih izađu ili u njih uđu.
Svi ti vozovi na ovu stanicu stižu iz tehničko-putničke stanice Zemun, odnosno Beograd Sever, kako je ucrtano na idejnom projektu napravljenom pre 40 i više godina: tamo vozovi spavaju, kupaju se i ako treba leče. Ako sećanje ne vara, tim idejnim projektom je predviđeno da sa stanice Beograd Istok u Rakovici polaze i na nju dolaze vozovi koji putuju na zapad i sever, a sa one u Zemunu vozovi koji idu prema jugu i istoku, i na njima obema je trebalo da se utovaraju/istovaraju praćeni automobili: u Rakovici na voz za Ljubljanu, u Zemunu na voz za Bar. U međuvremenu, stanica u Rakovici je za taj deo posla otpala, jer nema više prevoza automobila do Ljubljane. Sad znamo da je otpala i ova u Zemunu, jer navodno još nije izgrađena, da radovi na njoj treba da počnu (kao) ove godine i da budu završeni 2020.
I šta sad? Pa ništa: dok se ne završi ta stanica u Zemunu, vozovi za Bar polaziće sa Topčidera i kvit posla. Nedorečeno je ostalo da li svi vozovi za Bar ili samo oni koji imaju vagone za prevoz automobila.
Ako je samo za vozove sa vagonima za praćene automobile, onda ovo rešenje pije vodu, mada nategnuto, ali ako je reč o svim vozovima prema Baru, onda to može da se knjiži pod „ozbiljan bezobrazluk“. Do Topčidera može da se dođe samo tramvajem na liniji 3 sa prosečnim intervalom od 8 do 15 minuta, ni na njoj nije predviđen stanični bife, niti kiosk štampe, klozet začudo jeste, ali to i nije neki problem jer tako je i na glavnoj stanici.
Renoviranje stanične zgrade i adaptacija koloseka na stanici Topčider koštaće četiri miliona dinara, što i nije neka vrtoglava brojka, ali nije ni za bacanje. Mnogo manje bi koštala privremena adaptacija jednog koloseka u Zemunu. Jedino što je potrebno je utovarna rampa, koju dva bravara za dva dana mogu da naprave. Dobro, potreban je i parking, što takođe nije neki zahvat, niti košta 100 dukata, ali iz nekog već razloga odabrano je ovakvo rešenje. Jedan od njih je da putnici kad utovare automobil hoće da se na istom mestu i sami ukrcaju. Zašto to ne može u Zemunu, a u Topčideru može, takođe je ostalo nedorečeno.
Uopšte uzev, nejasno je i nedorečeno zbog čega baš sad tolika žurba. Zbog čega se buduća glavna železnička stanica useljava u objekat koji je u sivoj fazi u svakom pogledu – kako građevinskom tako i saobraćajnom – i za koji nema sumnje da će u takvom statusu da ostane još koju godinu.
Odgovor se krije u prethodno citiranim izjavama: široj javnosti nepoznatom investitoru „Beograda na vodi“, za koga se (ne)osnovano sumnja da je svima svakodnevno pred očima, obećano je da će iz Savskog amfiteatra železnički koloseci biti uklonjeni do tog 1. jula 2018, kao što je bilo obećano da će i oni objekti u Hercegovačkoj biti uklonjeni do 1. jula 2016. A kako ova vlast drži do datih reči i zadatih rokova, ima da bude kako je obećano i tačka.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Kroz aktivnu diplomatiju, otvoren dijalog i odgovornu politiku, nastavljamo da gradimo mostove saradnje i unapređujemo položaj naše zemlje na međunarodnoj sceni”, poručuje Đurić samozadovoljno iz Ministarstva inostranih poslova. O kojim uspesima je reč? Blokada evropskog puta? Rusija koja namerno pritiska Srbiju oko Nisa? Ulizivanje Trampu bez rezultata? Kalkulisana podrška kineskog lidera sa tajanstvenim osmehom Mona Lize? Svađe u regionu?
Ako ste mala zemlja i ako se sad najednom, posle Rusa, režim dvoumi oko dogovora sa Francuzima i najavljuje ponude od Kineza, nije zgoreg pogledati šta se sve krije u kineskom nuklearnom programu
U Šapcu će, kaže predsednik Srbije, 250 ljudi raditi u proizvodnji robota. Ako ne u Šapcu, onda u Beogradu, jer tu već postoji idealno mesto za novu proizvodnju: plac između fabrike čipova “Mubadala” i fabrike letećih automobila “Željko Mitrović” još uvek je prazan
Razorena je zajednica koja počiva na zakonima i bačena grabljivcima. Zbog toga ljudi pokušavaju da pronađu minimum zajedničke supstancije, najmanji zajednički sadržalac koji bi ih uverio da nisu sami. Otud redovi pred čudotvornom tkaninom
“Ja sam na protestima od kada sam u Beogradu. Bio sam i 1968, kada smo iz Novog Beograda išli prema gradu. Ti studenti su tad bili kao ja, bili smo ista generacija manje-više. Posle sam 1996. i 1997, od 88 dana, samo dva dana izostao. Pa onda u Kolarčevoj, kordon protiv kordona, sada sam stalno sa ovim studentima...”
Zašto su građani Srbije crveni od srama poslije naprednjačke operacije u Tivtu? Zbog čega Vučić redovno bruka zemlju i građane koje predstavlja? Upita li se kako ga na Samitu u Tivtu vide drugi državnici i što mu govore iza leđa
Čarter Er Srbije od Beograda do Tivta pun naprednjačkih lojalista sa kriminalnim dosijeima i najava pripreme ubistva Aleksandra Vučića u Crnoj Gori za vreme samita EU - Zapadni Balkan: šta je šahista sa Andrićevog venca ovim atakom na zdrav razum hteo da postigne
Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!