Pobedio je strah

Banjaluka

Opšti izbori u Bosni i Hercegovini protekli su u miru, ali su ih karakterisale podjele po etničkim linijama, zaključili su u Međunarodnoj izbornoj posmatračkoj misiji, nadležnoj za posmatranje izbora. Do promjena jeste došlo i to u korist onih stranaka koje su decenijama na vlasti – uglavnom nacionalnih, odnosno, nacionalista i populista. Uglavnom, stari vlastodršci još su se komotnije učvrstili, posebno u Republici Srpskoj. Rezultati izbora ne nagovještavaju suštinske promjene, a za ključni motiv pri odlukama birača u Bosni i Hercegovini smatra se i dalje strah.

„Nacionalne stranke i dalje imaju najveću podršku, a birači se ponašaju kao da im je dobro u ovakvoj državi“, zaključio je politički analitičar Ibrahim Prohić. Sve u svemu, Bosna i Hercegovina je i nakon ovih izbora još više i oštrije podijeljena po etničkim šavovima.

„Da nije nepristojno, sad bih proglasio pobjedu“, kazao je Milorad Dodik u nedjelju, sat vremena nakon zatvaranja birališta u BiH. Zatim se nasmijao opoziciji u lice, cinično je podsjećajući da je gubila osam puta zaredom.

Dodik je nakon ponižavanja i čestitao političkim protivnicima jer su ostali u „okvirima političke borbe“. Drugim riječima, nisu pribjegli „krvoproliću i izazivanju nereda“ koje su fatalistički prognozirali uoči izbora predstavnici vlasti, policije i brojnih obavještajnih službi potpomognuti naklonjenim medijima – što domaćim što onima iz susjedne Srbije. Sada su nakon izbora svi predahnuli: oni na vlasti, zato jer je spin zastrašivanja građana očigledno naišao na plodno tlo među glasačima i uvjerio ih da su Republika Srpska i Savez nezavisnih socijaldemokrata te njegov lider jedno isto; građani zato što ih je Dodik uspio sačuvati od „razularenih hordi muslimana, pojačanih migrantima sa istoka“; opozicija pošto se obistinilo da ih nisu instrumentalizovale zapadne ambasade, iako im je i sam Aleksandar Vučić – kome su se zaklinjali da neće dijeliti Srbe sa ove strane Drine – podmetnuo kukavičje jaje uoči izbora optužujući ih za šurovanje sa strancima.

Inače, predsjednik Srbije je bio među prvima koji su Dodiku čestitali na pobjedi, a on je, zauzvrat, obećao da će se najprije sresti sa Vučićem, tek potom sa kolegama u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Pitanje je samo hoće li će predsjednik Srbije izaći u javnost i objelodaniti imena onih koji su kovali tajne planove i zavjere sa strancima ili će Mladenu Ivaniću ostati etiketa nalijepljena bez ikakvih objašnjenja. Izbori su ionako završeni.

NEISKORIŠĆENA ENERGIJA: Sama kampanja je i po ocjeni međunarodnih posmatrača bila fokusirana na „napade na ličnost i širenje straha više nego na pružanje alternativa i jasnih načina rješavanja pitanja u BiH“. Oni su dalje napomenuli i da je ovisnost medija o političkim i poslovnim interesima često vodila ka pristrasnom izvještavanju, te da slučajevi neprikladnih pokušaja da se utiče na glasače u korist kandidata koji su trenutno na funkcijama nisu efikasno tretirani.

Na banjalučkom Trgu Krajine trideset i šest sati pred izbore okupilo se oko četrdeset hiljada građana iz svih krajeva Bosne i Hercegovine koji su došli da podrže Davora Dragičevića u borbi za traženjem istine o ubistvu njegovog sina Davida. Toliko ljudi nikada nije uspjela okupiti niti jedna politička partija u Banjaluci. Vladajući su mjesecima bahato ignorisali vapaje Davora Dragičevića, prijetili mu u zanosu izborne kampanje „čišćenjem“ sa banjalučkog Trga nakon izborne pobjede, pa mu se onda izvinjavali kad su ih, prateći puls javnosti, na to tjerali marketinški stručnjaci.

Opozicija se zaklanjala iza ove stravične tragedije, nadajući se da će nesretni otac odraditi kampanju umjesto njih. Davor Dragičević nije glasao, niti ga zanima ko je na vlasti. Njima će svakako disati za vratom. Opozicija jeste profitirala na slučaju Davida Dragičevića u Banjaluci, jer je ovaj hrabri otac u šest mjeseci uradio na prosvjećivanju i osvješćivanju građana više nego sve opozicione partije u proteklih osam godina. Izlaznost u ovom gradu bila je viša od 60 odsto, a Partija demokratskog progresa zabilježila je istorijski rezultat – skoro 20 procenata, čime se primakla Savezu nezavisnih socijaldemokrata neprikosnovenom gospodaru Banjaluke već dvije decenije za nešto više od desetak hiljada glasova. Međutim, energija nezadovoljnog naroda u borbi za istinu i pravdu nije iskorišćena za političke promjene van Banjaluke.

foto: aleksandar trifunović

I nakon izbora Davor Dragičević nastavio je borbu za istinu o ubistvu sina, sam, uz pomoć grupe „Pravda za Davida“, zamjerajući Miloradu Dodiku što je, slaveći izbornu pobjedu, pjevao nedaleko od mjesta koje je posvećeno mrtvom mladiću, dok ga je ona „hijena“ od ministra unutrašnjih poslova Dragan Lukač smijući se pratio u stopu.

Mnogi se, zapravo, pitaju šta se desilo sa opozicijom u Republici Srpskoj kada nisu iskoristili ovu ogromnu energiju i hiljade nezadovoljnih ljudi na ulicama Banjaluke i pretočili je u poraz vlasti. Za neke je riječ o strahu od sopstvene sjene i napadima da uz pomoć stranaca pripremaju krvave obračune na ulicama, prema drugima, opozicionari su se samo borili da zasjednu u fotelje, a prema trećima jer su nesposobni i kao takvi zaslužili su jedino da budu poraženi. Sada se čuju i kritike opozicije da joj etiketa izdaje dobro pristaje pošto je na ovim izborima izdala dobar dio građana. Neke opozicione partije pretrpjele su izdaju i u sopstvenim redovima – lokalni šerifi iz njihovih redova koji suvereno vladaju u sredinama poput Bijeljine i Doboja, javno su vodili kampanju za Milorada Dodika i Željku Cvijanović…

MI I ONI: Ne treba zanemariti niti brojne nepravilnosti u izbornom procesu, poput krađe identiteta i manipulacije sa glasačima koji su glasali putem pošte. Ove godine takvih glasača je dvostruko više u odnosu na protekle opšte izbore i ne treba ih zanemariti – oko 70 000. Iz Centralne izborne komisije misteriozno su nestale tone papira, za kojima tobože SIPA i dalje traga, nadajući se nekom korisnom tragu iz same ove institucije. Inače, glasački listići su štampani u Banjaluci, u štamparijama bliskima najvećoj partiji u vlasti, a na biralištima se pojavljivao njihov višak ili manjak. Centralna izborna komisija za to je optuživala štampariju u Banjaluci, a štamparija uzvraćala odgovorom da su listiće isporučivali isključivo pod nadzorom ove institucije.

Na kraju je, noć uoči izbora, oko 500 članova biračkih odbora naprasno odlučilo da pod raznim pritiscima odustane od sudjelovanja u izbornom procesu da bi se novi gotovo izvukli iz pidžama i ubrzano obučili da ih zamijene. Opozicija sa Srpskom demokratskom strankom na čelu zatražila je ručno brojanje glasova i neće priznati rezultate izbora, posebno za predsjednika Republike Srpske gdje se pojavilo oko 40 hiljada nevažećih listića. I ranije je bilo prigovora i ukazivanja na izborne krađe, ali oni nikad ništa nisu promijenili.

Birački odbori su pod kontrolom partija na vlasti, kao i sama Centralna izborna komisija, a proces brojanja glasačkih listića traje unedogled. Za to vrijeme, Centralna izborna komisija uvjerava i sebe i građane kako je posao odlično urađen, kako nema nikakvih naznaka u sumnju u regularnost izbora, te da samo zluradi žele narušiti kredibilitet ovog tijela od ugleda.

Jednostavno, sve je bilo na strani Milorada Dodika i njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata – i Srbija i Aleksandar Vučić i Rusija i Putin. Sem toga, o korupciji i kriminalu se ne priča dok se brani Republika Srpska od brojnih spoljnih i unutrašnjih neprijatelja. Prijetnje o oduzimanju plata i penzija ukoliko ne glasaju za vladajuće očito da su ozbiljno shvaćene kao velika egzistencijalna prijetnja ionako ugroženom i siromašnom stanovništvu koje se grčevito drže i te crkavice. A izbori su dodatno potvrdili duboku podjelu ovog društva na Nas i Njih i mržnja nastala na ovoj podjeli nakon ovih izbora postaće sve izraženija.

BOSANSKI PARADOKSI: Ovaj posljednji izborni ciklus je upravo zbog kandidature Milorada Dodika za člana Predsjedništa države koju ne priznaje i smatra je neodrživom, doveli do političkog usijanja u BiH. Poseban strah vladao je u dijelu međunarodnih krugova od same pomisli da bi u najvišem državnom tijelu mogla sjediti dva čovjeka koja će učiniti sve da BiH dalje razgrade – Dodik i Čović. Dragan Čović je poražen i neće biti član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, te je, objavljujući izborni poraz, najavio „besprimjernu krizu“. Milorad Dodik je opet zaprijetio uvođenjem nekih novih pravila u Predsjedništvo BiH, kao što su polaganje zakletve u Narodnoj skupštini Republike Srpske:

„Ukoliko ne bude naše zastave RS, ne vidim razlog da se tamo pojavljujem. To je moj apsolutni zahtjev. Tražiti ću promjenu pravilnika da se zastava RS pojavljuje svugdje gdje sam ja“.

Dodik, međutim, nije objasnio kako će komunicirati sa međunarodnim zvaničnicima s obzirom da je prvi put u BiH da se jedan član Predsjedništva nalazi pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, niti da li ostaje pri izričitom stavu iz predizborne kampanje da će se na sjednice kolektivnog šefa države uključivati posredstvom skajpa.

U Predsjedništvu BiH sjedit će i Željko Komšić, što će dodatno zakomplikovati odnose u ovoj instituciji. Već sada hrvatski mediji ukazuju na paradokse ovog izbora – hrvatski predstavnik želi tužiti Hrvatsku, a u tome će ga spriječiti Milorad Dodik.

PRIRODNO STANJE: Proces formiranja vlasti u Republici Srpskoj trebalo bi, ako je suditi prema sadašnjim rezultatima – nezvaničnim i nepotvrđenim – da teče jednostavnije u odnosu na ostale nivoe vlasti u zemlji. Sadašnja vladajuća većina nakon nedjeljnih izbora ima još ubjedljiviju većinu, a i pobjednike za predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva BiH. Savez nezavisnih socijaldemokrata povećao je broj poslanika u Narodnoj skupštini RS-a, dok je Srpska demokratska stranka izgubila nekih šest mandata u odnosu na izbore 2014. godine.

Na drugoj strani, uspostava vlasti u BiH biće neizvjestan i mukotrpan proces pošto su u parlamentima na svim nivoima značajno promijenjeni odnosi snaga. Izvjesno je da su ključevi vlasti u rukama Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH). Iako je lider HDZ-a BiH Dragan Čović poražen od Željka Komšića, što je poprilično uzburkalo duhove i u susjednoj Hrvatskoj, s obzirom da se Komšić ne smatra „autentičnim predstavnikom hrvatskog naroda“, Bakir Izetbegović, lider pobjednika među Bošnjacima, „preporučio je Čoviću da bude dio vlasti i predstavlja hrvatski narod proporcionalno osvojenim glasovima“. Sam Čović optužio je Bošnjake da su izabrali „dva člana Predsjedništva“, ali isto tako treba očekivati da će prihvatiti Izetbegovićevu ponudu i biti dio izvršne i zakonodavne vlasti. HDZ je najavio i da tek treba definisati dalje korake i odlučiti šta dalje: „Ova naša potpora je bila tolika dominantna unutar hrvatskog glasačkog tijela, ona će uveliko preći 80 odsto podrške hrvatskog glasačkog tijela, to nam onda daje za pravo da zajedno sa našim prijateljima Bošnjacima promišljamo svoju budućnost, i da li je to moguće na ovakav način“.

A Milorad Dodik je najavio da će napraviti partnerstvo sa HDZ-om i sa strankom „koja bude većinska kod Bošnjaka“. Isto tako nema ništa protiv da formira vlast sa Strankom demokratske akcije.

„Napravit ćemo partnerstvo sa HDZ-om, ne vidim zašto ne bi bio dio strukture Savjeta ministara i rukovodstva Parlamenta. Ako SDP bude većinski kod Bošnjaka, biće SDP, ako bude SDA, nemam ništa protiv. Ja to ne mogu da biram, bitno nam je da imamo čvrstu politiku koja će se tamo voditi“, kaže Dodik.

Jedan od razloga zašto je opozicija u Republici Srpskoj proglašena izdajničkom bilo je njeno sudjelovanje u koaliciji na nivou države u kojoj se nalazila Stranka demokratske akcije, te je bila optuživana da je produžena ruka Izetbegovića koji pokušava uništiti i pokoriti entitet. Kritičari koaliranja sa SDA sada, nakon izbornih rezultata, nisu gadljivi na novo-staro partnerstvo sa najjačom među bošnjačkim strankama.

Velika je zagonetka da li će ovo partnerstvo BiH i dalje ostaviti u stanju status quo, stanju stalne krize, patnje, nazadovanja i propadanja, stanju nefunkcionisanja, prihvaćenom kao njeno prirodno stanje ili će je dodatno destabilizovati, kao i čitav region, te iritirati i dalje međunarodnu zajednicu.