
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko se vozio na ozbiljnom toboganu zna taj osećaj. Penje se relativno sporo, ali je zato spuštanje strmoglavo, osećate se gotovo bestežinski, poneko ostane na trenutak bez svesti. E, slično je kada investirate u IT, posebno u one najveće firme. Uspon je brz, visina vas opije da gotovo ostanete bez svesti, a onda usledi pad. Koliki god da je, prestravi vas.
Tako se oseća većina onih koji su prošle godine investirali u Epl i Fejsbuk, a donekle i u Amazon i Gugl. Kompanije su tokom prošle godine probile psihološku granicu vrednosti od bilion (hiljadu milijardi) dolara, da bi onda padale, sporije ili brže.
Najveći udarac pretrpeo je Epl, više od 30 odsto vrednosti izgubio je zbog loših rezultata prodaje ajfona. To „loših“ shvatite veoma uslovno, novi ajfoni prodaju se sasvim dobro, profiti su odlični, ali nisu rekordni to jest bolji od ranijih koji to jesu bili. A berza mrzi IT kompanije koje stagniraju, nebitno je na kom nivou. To je znak da im sledi pad.
Suštinski problem Epla je što već dugo, najmanje deset godina, nema revolucionarni proizvod, već svoj meteorski uspeh gradi na razvoju ajfona. Međutim, poslednji revolucionarni ajfon pojavio se pre tri godine, posle toga usledile su manje-više kozmetičke promene i unapređenja koja su nam predstavljena kao spektakularna. U nedostatku ideja koje menjaju svet kompanija je primenila drugačiju taktiku, podigla je cenu aparatima što je imalo fenomenalan rezultat kada je profit u pitanju, ali ih je sada stigao kontraudar. Ispunili su kvotu kupaca spremnih da telefon plate više od hiljadu dolara, počeli su da posustaju na kineskom tržištu i sada im predstoje teške odluke. Da naprave jeftin model i napadnu sledećih milijardu korisnika, čega se gnušaju jer to više ne bi bio statusni simbol kakav je sada ili da se okrenu servisima, prodaji i proizvodnji muzike, serija, filmova, a možda i opravkama. Jedna od ideja je da naprave aplikacije gde majstor uperi kameru telefona u deo mašine koji je u kvaru pa da dobije predlog kako se to najbolje popravlja. Nešto dostojno profesora Baltazara.
Kako god, prognoze su da Epl ima dovoljno novca i inercije da ovako gura narednih desetak godina, ali ne budu li imali novitet poput ajfona, ne piše im se dobro.
Muke Epla slađe su od onih s kojima se nosi Fejsbuk. Prošle godine u Davosu Džordž Soros ih je upozorio da sa 2,2 milijarde korisnika nemaju više prostora za rast, a pomenusmo da investitori to ne vole. Onda su krenuli skandali, najveći je bio onaj sa Kembridž analitikom, pa je sada jedna od glavnih preporuka osnivaču Marku Zakerbergu da se povuče sa čela kompanije. A on u maju puni tek 35, reklo bi se da mu je rano za penziju.
Iako ima onih koji hrabro porede Fejsbuk sa Majspejsom, predviđajući mu sličnu sudbinu, većina veruje da je kompanija prilično bezbedna jer nam se podvukla, bukvalno, pod kožu. Kada ste na internetu, vi ste i na Fejsbuku čak i ako mislite da niste. Toliko je moćna da joj konkurencija nisu druge IT kompanije već države i EU.
Prognozerima se čini da bi ove godine Gugl donekle mogao da proživi ono kroz šta je Fejsbuk prolazio lane, dok bi Amazon mogao da istrpi zbog ličnih stvari prvog čoveka Džefa Bezosa, koji je naumio da se razvodi. Ni to, izgleda, investitori ne vole. Za sada se najbolje drži Majkrosoft koji se na vreme bacio na klaud servise što im je sada glavni posao, pošto su godinama nizali poslovne promašaje vredne divljenja, poput pokušaja da osvoje svet mobilnim telefonima na vindouz platformi.
Kada se na sve ovo doda trgovinski rat SAD sa Kinom i najave da smo pred novom krizom, još gorom nego 2008, jasno je zašto tržište veruje da će nečiji tobogan da krene nizbrdo u ovoj godini, pa berza vrišti i glasnije nego što treba čim joj se učini da je to počelo. Jedino gore što može da vam se desi kada ste na toboganu je da se zaglavi na vrhu.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve