
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
foto: marija janković
Privrženost dijalogu svakako je dobra stvar, samo što se postavlja pitanje da li je to posledica iskrenog opredeljenja ili nekog Vučićevog obećanja
Prvo su izjavljivali da neće da nastave briselski dijalog sa Prištinom dok ne bude formirana Zajednica srpskih opština na Kosovu. Sada bi da nastave dijalog ako Priština ukine taksu na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Zajednicu više niko i ne pominje.
U nekoj eventualnoj trećoj fazi, ovi naši pristaće na dijalog po još nižoj ceni. Kao prodavac voća na pijaci koji spušta cenu kako se bliži kraj pijačnog dana.
Ovo sa ukidanjem takse izgledalo je sasvim izvesno i nesumnjivo bi Vučić i njegovi to predstavili kao veliku pobedu. Računica je bila prosta: Amerikanci su protiv taksi, čelnici EU takođe, Hašim Tači, Vučićev partner u dijalogu, takođe je protiv takse, jedino igru kvari Ramuš Haradinaj, premijer prištinske vlade koji daje pitijske izjave da će takse biti ukinute kao što će i „sneg jednom da se otopi“ i drži se tog stava i posle sastanka sa američkim ambasadorom u Prištini.
Haradinaj veruje da ga ta „tvrda politika“ održava na nogama na kosovskom trusnom prostoru i to ćemo tek da vidimo.
Srpsko rukovodstvo, rekao bih, ne simulira zainteresovanost za dijalog pa pristaje da se vrati za sto i po nižoj ceni nego što je bila pre uvođenja taksi. Naravno, niko i ne pominje formiranje kosovske vojske, osim što ih je Putin prilikom posete Beogradu na to podsetio.
Privrženost dijalogu svakako je dobra stvar, samo što se postavlja pitanje da li je to posledica iskrenog opredeljenja ili nekog Vučićevog obećanja: kao oblik trampe za podršku i nemešanje stranog faktora u domaće prilike – od medija do stanja u pravosuđu.
U tom političkom mozaiku postaje jasnija i Vučićeva izjava da je bitno da međunarodna zajednica i Evropa saopšte da li će uskoro biti ukinute kosovske takse na robu iz Srbije, odnosno da li će biti nastavljen dijalog, kako bi znao da li da se organizuju vanredni izbori ili ne.
„Ako nema dijaloga, nema smetnji da idemo na izbore. Zato je bitno da znamo žele li oni razgovore… Mislim da je važno da vodimo računa o državnim interesima. I zato hoćemo odgovor od Evropljana i Prištine. Ako neće da bude ukidanja taksi, onda da pružimo šansu i Haradinajevoj ideji da me skinu sa vlasti. A to se radi na izborima“, rekao je Vučić.
Iako ovo liči na poruku Haradinaju u vezi sa njegovom idejom da ga skine s vlasti, ona se neminovno mora i šire shvatiti, kao poruka ostatku sveta da će ići na izbore, a posle će da se vidi kuda će da ide.
To je jedan od razloga što se formulisanje i vođenje politike o Kosovu odvija van institucija i javnosti.
Tu ocenu je izrekao Dušan Janjić, direktor Fonda za međuetničke odnose, na predstavljanju Izveštaja o monitoringu unutrašnjeg dijaloga o Kosovu rađenog u periodu od 24. jula 2017. do 17. januara 2019. godine.
Janjić je upozorio da istorijsko iskustvo uči da „kada nema demokratskog okvira – vladavine prava, funkcionisanja institucija i uticajne javnosti, upravljanje međuetničkim odnosima lako isklizne u domen ideoloških, političkih pa i oružanih sukoba“.
Prema njegovim rečima, predsednik države Aleksandar Vučić, kao inicijator unutrašnjeg dijaloga, i Vlada nisu stvorili uslove za njegovo uspešnije odvijanje, posebno nisu podržali slobodu dijaloga i argumentovano raspravljanje.
Navodeći da je Kosovo očigledno pitanje političkog pozicioniranja, on je ocenio da vlast „ne zna ni kuda ide ni kuda vodi Srbiju“.
Ja bih rekao: u vanredne izbore!

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve