

Festival
Bitef sa tri predstave?
I četvrta predstava je otkazala učešće na Bitefu. Na programu su ostale samo tri. Ovo je momenat kad treba odlučiti šta dalje




Nova premijera Šabačkog pozorišta je intrigantna, uznemirujuća, psihotična, scenski maštovita priča o položaju umetnika u Srbiji danas
M: Jel Šumadija zato što živimo u šumi?
F: Zato i samo zato. Nema drugih konotacija.
(iz razgovora Maje Pelević i Filipa Vujoševića, objavljenog u programskoj knjižici predstave Šumadija)
Zagušljivo. U dečjoj sobi koju smo prerasli, a nismo džinovi. Ljudi u četrdesetim godinama obučeni kao školarci. Kao da će se pojaviti Branko Kockica ili početi „Na slovo, na slovo“. Pesnik F, naš junak u nerazjašnjenom odnosu sa sestrom. Sposoban da čezne, bez obzira na sve. Živi, naravno, kao svi stanovnici ove zemlje, u zemlji čuda. Muza je glumica Suzana Lukić as herself. Moldavija je san o kojem se sanja, a koji se da ostvariti. F je frustriran, jer je sveden na ulogu dečaka, a to odavno nije. Neprimerena situacija. A društveni sistem vas omamljuje i pritiska. Kao košmar. Ne uspeva čak ni kada želite da postanete član Stranke da biste bili na „pobedničkoj strani“. Predstavu Šumadija Filipa Vujoševića u Šabačkom pozorištu režirala je Maja Pelević.
U predstavi igraju: Vladimir Milojević, Suzana Lukić, Sonja Milojević, Aleksandra Ristić i Kristina Pajkić. Igra se sekantno, na granici između otklona i farse. Vladimir Milojević igra F-a ubedljivo, precizno – frustriranog, zarobljenog. Suzana Lukić igra sebe, odnosno pesnikovu Muzu, tj. Duha Suzane Lukić – samouvereno i spontano.
Rediteljka Maja Pelević na sceni stvara uznemirujuću, teskobnu atmosferu. Pesnik F je na pogrešnom putu, ali ga iznutra vodi tačan san. Tek kada se dođe do same ivice, kada pesnik ode na most da izvrši suicid, stvarnost i san nalaze tajni prolaz kroz koji Suzana Lukić prolazi i pojavljuje se kao muza od krvi i mesa i spasava pesnika.
Atmosfera je psihotična, asocirala me na onu u predstavi Virgin Suicides Suzan Kenedi, zatim na Alisu u zemlji čuda. Surrealna na način na koji je to stvarnost koja nas okružuje. Koliko god da je Šumadija pseudoautobiografska drama (kako navodi Filip Vujošević u razgovoru sa Majom Pelević u programskoj knjižici), koja se ogleda u treš estetici, ona je i kritika društva izrečena bez rukavica, a i priča generacije rođene krajem 70-ih koja odrasta u 40-im godinama i priziva, makar kroz farsu, srećan kraj, odnosno novi početak. Uprkos svemu i ne svesnom voljom, nego nesvesno. Filip Vujošević se u Šumadiji vraća pevanju, poezisu u njegovom izvornom značenju. Sve ogledajući se u poslu kopirajtera u marketinškoj agenciji. Upravo na taj način, stvarima dovedenim do apsurda se vraća smisao. Granica između svesnog i nesvesnog je kroz čitavu dramu lakopropustljiva, mešaju se san i java. Da bi rešenje došlo po principu „što je spolja to je i unutra“.
Maja Pelević kao rediteljka kreira treš bajku (likove pratimo kroz san, javu i televizijske programe), suočavajući vas sa persiflažom i kičom, iza kojeg vas uvodi u tečno ispričanu priču, uznemirujuću i jaku. U trenutku kada Suzana Lukić plače i iznova ponavlja scenu i pita nas u publici koliko je dobra glumica, tom intervencijom, prelaskom granice ka publici, mešanjem pozorišne i naše stvarnosti, lako vas hvata u narativ, čiji deo postajete. Filip Vujošević nam pokazuje kako odnos spasava čoveka i uz svu (auto)ironiju pokazuje veru u drugog. Koliko god da je svet naopak.
Scenografija Isidore Spasić podražava zagušljivi neprimereni dečji svet. Kostim (takođe Isidora Spasić) je kostim učenika u školi, svi su jednaki i svima je teško da se izbave iz košmarnog sna u kojem su. Buđenje koje pesnik doživi na mostu uz muzu koja najzad dobija ljudsko obličje je hepiend. „Ovo je drama o položaju umetnika u Srbiji danas“, stoji u programskoj knjižici. Dakle, u prostoru između sna i jave je mesto na kojem se dešava. I na koncu čeka nas volšeban hepiend. Zapravo ne vidim kako drugačije zaokružiti priču.
Sedite mirno na vašem sedištu i znajte: tim predstave je opasno namerio da vas savlada. I uspeva da vam kaže i pokaže ono što je naumio.


I četvrta predstava je otkazala učešće na Bitefu. Na programu su ostale samo tri. Ovo je momenat kad treba odlučiti šta dalje


Ako neko zna da generira intenzivan jezik, ostalo se može naučiti. Obrnuto je puno teže. Pisanje traži posvećenost, ne ide uz stotinu ostalih poslova, traži žrtvu samoće, izolacije, udubljivanja, ako je to žrtva. Instantnost se lako prepozna, nekada s njome i urednički riskira. Ali sve je jasno, ako ne pre, na drugoj knjizi. Sve to ne znači da je neko nepogrešiv, dolaze trendovi i generacije koje nužno ne razumemo


The Rolling Stones “Foreign Tongues” (Polydor / Capitol) i Paul McCartney “The Boys Of The Dungeon Lane” (Capitol)


Dok se najvažnije kulturne manifestacije i festivali u Srbiji gase ili propadaju jedan za drugim, ovo leto nam, potpuno neočekivano, donosi jednu od najboljih koncertnih sezona u Beogradu. Brojne mejnstrim i alternativne rokenrol zvezde posetile su ili će posetiti glavni grad, uprkos turobnoj atmosferi i vanrednim okolnostima u kojima živimo u poslednjih godinu i po dana. Tokom maja, juna i jula nastupali su: “Public Image Ltd”, Lenny Kravitz, “Flaming Lips”, Peter Doherty, Ricky Martin, “Skunk Anansie”, “Zoster”, Jos Stone, IDLES, “Moby”, “Thievery Corporation”, “Kraftwerk”, “Letu Štuke” i mnogi drugi. A očekuju nas, između ostalog, Nick Cave i “Judas Priest” tokom avgusta i “Jethro Tull” u septembru


Ove godine neće biti održani Filmski susreti u Nišu, kao što ih nije bilo ni prošle. Izgleda da njihovo 60. izdanje ne treba očekivati, zato što u praksi - Filmski susreti u Nišu više ne postoje
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve