Od davnina do danas, davanje različitih predmeta u zalog širom sveta je obavijeno velom tajne. U savremenom dobu, na rad zalagaonica jedni gledaju kao na vrstu zelenaštva, a drugi kao na spas u finansijskoj krizi. Koliko je njihov rad zakonit u našoj zemlji
“Naišli ste na finansijske poteškoće? Razmišljate o prodaji zlata i nakita koje posedujete? Ne morate se odreći svojih dragocenosti jer mi vam nudimo bolje rešenje!” stoji na reklamnom panelu za zalagaonicu Cash help, koja se godinama nalazi u strogom centru Niša. Zalagaonica Cash help, dovoljno skrivena a itekako pristupačna, ima šaroliku klijentelu. Reklamira se najčešće putem društvenih mreža, gde je stekla preko 1200 pratilaca.
Reklame postavljaju na nedeljnom nivou i objašnjavaju zainteresovanima šta prihvataju kao zalog za koji može da se dobije novac. Tako se do novca može doći zalogom zlata, satova luksuznih brendova, motornih vozila, antikviteta, umetničkih slika, pa čak i tehničke robe kao što su laptopovi, oprema za snimanje i fotografisanje, mobilni telefoni, računari… Za pozajmicu se mogu “zameniti” i električni trotineti, kao i motori. Popularnost vojnog ordenja iz Prvog i Drugog svetskog rata ne jenjava, te vlasnici ovih antikviteta mogu da dobiju solidan iznos novca. Garantuje se stručna procena vrednosti predmeta, obavezno potpisivanje ugovora, ali i potpuna diskrecija.
“Ukoliko antikvitet ne otkupimo mi, naš cilj je da klijente zastupamo na aukcijama ili pronađemo kupca putem veza sa međunarodnim kolekcionarima”, tvrdi na svom sajtu jedna beogradska zalagaonica.
Radnica jedne zalagaonice u Beogradu, koja je želela da ostane anonimna, objašnjava za “Vreme” kako izgleda ceo postupak davanja dragocenosti u zalog:
“Prvo se donese komad nakita, umetnina ili bilo šta što želite da založite. Ugovor se sklapa na mesec dana, uz određenu kamatu, pa kada ugovor istekne, klijent donese kamatu. Tada ugovor može da se produži, ili se donosi pun iznos sa kamatom i dobijate svoj predmet nazad.”
Kako se određuje iznos kamate? “Iznos kamate zavisi od toga koliko novca dobijete, odnosno koliko založeni predmet vredi”, odgovara ista sagpovornica. “Što više novca založite, manja je kamata. Ako zalog iznosi do 1000 evra, kamata iznosi 10 procenata, kada se pređe taj iznos, kamata se postepeno smanjuje.”
U poslednje vreme, kako kaže, sve je više vrlo šarolikih klijenata – lekara, ekonomista, sportista u penziji… Zabrinjavajuće je, prema njenim rečima, što je među onima koji su u novčanom škripcu sve više mladih ljudi.
Najčešći razlog unovčavanja čekova je, kako kaže, to što ljudima pred kraj meseca zafali novca da plate račune ili osnovne životne namirnice. Time pokrivaju i ratu za letovanje ili dečiju ekskurziju, ali i ratu kredita ukoliko je potrebno hitno odneti novac u banku.
“Ljudi se odlučuju za ovaj oblik zajma zato što nemaju poverenja u rad banaka, nervira ih silna papirologija koja se popunjava ukoliko žele da podignu kredit. Neke je prosto sramota da novac traže od prijatelja i poznanika, a mi garantujemo diskreciju i niko nikad neće znati da su od nas tražili pomoć”, kaže sagovornica.
Rizik jeste veći, ali su ljudi spremi da to podnesu zbog težine situacije u kojoj se nalaze.
“Jedino što odbijamo da uzmemo u zalog jeste srebro, jer je vrednost srebra mala, te nedovoljna da pokrije troškove onoga ko nam se obrati za pomoć. Ljudi sve više donose različite uređaje, pa nije retko da neko založi mobilni telefon. Antikviteti su uvek popularni, ali njih ima sve manje. Vrednost predmeta procenjuju naši stručnjaci na licu mesta”, navodi radnica.
Nije, ipak, želela dublje da objašnjava šta se sa predmetom dešava dok se nalazi u zalagaonici, niti da li postoji ikakva pravna garancija da će zalagaonica tu dragocenost zaista vratiti njenom vlasniku.
U SENCI ZAKONA I REGISTARA
Vlasnici i zaposleni u zalagaonicama kažu da je njihov posao regularan. Obaveze i prava klijenata regulišu se međusobnim ugovorom, čiji se uslovi dogovaraju na licu mesta. Kao odbranu zakonitosti svog posla navode Zakon o obligacionom pravu, kao i Zakon o založnom pravu.
Zakon o založnom pravu navodi da “poverilac stiče založno pravo upisom u Registar zaloge”. Ipak, s obzirom na to da rad zalagaonica gotovo niko ne kontroliše, upitno je koliko je zalagaonica upisano u ovaj registar, a nigde nema podataka o tome koliko se tačno preduzetnika bavi ovom delatnošću.
Za više podataka o radu zalagaonica nije zadužena ni Agencija za privredne registre (APR). Zakonom o privrednim društvima propisano je da privredno društvo ili preduzetnik ima pretežnu delatnost, a može obavljati i sve druge delatnosti koje nisu zakonom zabranjene.
U uredbi koja se odnosi na klasifikaciju delatnosti ne postoji delatnost koja se odnosi samo na rad zalagaonica, već se ova delatnost ubraja u “ostale usluge kreditiranja, koja obuhvata finansijske usluge koje se odnose na davanje zajmova od strane nedepozitnih institucija koje nisu uključene u monetarno posredovanje”, pri čemu pozajmljivanje novčanih sredstava može imati različite oblike, kao što su gotovinski krediti, hipotekarni krediti, izdavanje kreditnih kartica i slično.
Trenutno je, prema najnovim podacima APR, registrovano samo nekoliko preduzetnika i privrednih društava koji u svom poslovnom imenu imaju reč “zalog” i koji kao svoju delatnost navode “ostale usluge kreditiranja” ili “ostale pomoćne delatnosti u pružanju finansijskih usluga”. Postoje dva ovakva privredna društva sa sedištem u Leskovcu, jedno u Sremskoj Mitrovici, dva u Beogradu i jedno u Šapcu.
NBS: RAD ZALAGAONICA NIJE LEGALAN
Narodna banka Srbije izdala je zvanično saopštenje u kome se tvrdi da ova institucija nije ovlašćena za davanje saglasnosti i dozvola za obavljanje delatnosti zalagaonica, određivanje uslova za obavljanje ovih delatnosti, kao ni za registraciju ovih privrednih subjekata. Iz centralne banke dodaju i da ne vrše nadzor nad radom zalagaonica, kao i da ne poseduju podatke o poslovanju takvih privrednih subjekata. Ipak, navode da zakon nije naklonjen radu ovakvih privrednih društava.
“U Srbiji se davanjem kredita mogu baviti samo banke i pod određenim uslovima institucije elektronskog novca i platne institucije, kao i posebni entiteti određeni posebnim zakonom. Na primer Fond za razvoj Republike Srbije, Fond za razvoj Autonomne Pokrajine Vojvodine, Agencija za osiguranje i finansiranje izvoza Republike Srbije”, stoji u saopštenju Narodne banke Srbije.
Iz Narodne banke ukazuju na to da, prema važećim propisima, zalagaonicama nije dato ovlašćenje da se bave davanjem kredita (pozajmica), te da je Zakonom o bankama propisano da će se kaznom zatvora od tri meseca do pet godina kazniti onaj ko se bez dozvole za rad Narodne banke Srbije bavi davanjem kredita i izdavanjem platnih kartica, a za to nije ovlašćen zakonom.
U SRBIJI BANKE IMAJU MONOPOL
Milan Kovačević, doktor ekonomskih nauka i redovni član Naučnog društva ekonomista, u razgovoru za “Vreme” kaže da smatra da je nerealno očekivati da samo banke budu zadužene za davanje kredita, te da na srpskom tržištu finansija vlada monopol banaka.
“Odredba Zakona kojom se određuje da je rad zalagaonica ilegalan nije realna. Iako Narodna banka Srbije nije zvanično nadležna da kontroliše rad zalagaonica, njena dužnost jeste da kontroliše sve finansijske transakcije, te je treba pozvati da vrši kontrolu i nad ovom vrstom poslovanja”, kaže Kovačević.
Smatra i da ne treba bežati od mogućnosti da i neka druga pravna lica, osim banaka, daju zajmove, pogotovu u zemlji sa slabim finansijskim tržištem.
“Kredit postoji u svim onim transakcijama u kojima je neko nekome pozajmio novac, a rad zalagaonica nije ništa neobično s obzirom na to da mi imamo ograničeno finansijsko tržište: berza je slaba, a celokupna oblast bankarstva je slabo kontrolisana, pa banke stvaraju neku vrstu kartela, a cenovnici usluga banaka gotovo su identični”, smatra Kovačević.
Ključno je, kako tvrdi, taj problem rešiti ne samo strožom kontrolom zajmova i kredita, već i boljom zakonskom regulacijom. Situaciju bi takođe, jasan je sagovornik, dodatno poboljšalo uvođenje institucije koja bi kontrolisala konkurenciju na našem tržištu finansija.
I dok jedni zalagaonice vide kao način da zakrpe rupe u budžetu, drugi ih nazivaju “maskiranim zelenašima”. Kakvo god mišljenje imali o radu zalagaonica, sigurno je samo da oni koji se bave ovim poslom imaju pune ruke posla.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!