
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Dok radnici u mnogim drugim firmama poništavanje privatizacije dočekuju sa odobravanjem, sindikat ABS Minel Elektrogradnja je 23. januara Agenciji za privatizaciju uputio pismo u kome se navodi da je vest o poništenju privatizacije uznemirila sve zaposlene
Usred poplave vesti o radničkim štrajkovima u privatizovanim firmama i rasprava da li su bile loše privatizacije ili firme koje su privatizovane, Agencija za privatizaciju je 22. januara saopštila da je Komisija za preduzimanje mera po izvršenoj kontroli ugovora o prodaji kapitala raskinula 18 kupoprodajnih ugovora. Kako je navela Agencija, ugovori su raskinuti zbog neodržavanja kontinuiteta poslovanja, nepoštovanja socijalnog i investicionog programa, a najveći broj ugovora raskinut je zbog neplaćanja dospelih rata ugovorene cene.

Raskinuti su ugovori o privatizaciji novinsko-izdavačkih javnih preduzeća „Kikinda“ i „Pančevac“, hotela „Prag“ u Beogradu i hotela Palas u Jagodini, preduzeća Budimka iz Požege, Novi kolektiv iz Beograda, Industrija metalnih konstrukcija – IMK iz Beograda, „Tisa“ iz Novog Kneževca, PTT Ugostiteljstvo iz Beograda… Javnost se bavila i poznatim imenima među 18 vlasnika tih preduzeća, među kojima su Milomir Joksimović zvani Miša Omega, Dušan Stupar, bivši načelnik Centra državne bezbednosti za Beograd, Nenad Rončević, član novosadskog DSS-a…
Vlasnici tih preduzeća uglavnom se do sada nisu oglasili u javnosti. Izuzetak je ABS Minel Nenada Popovića, potpredsednika DSS-a, u čijem sastavu je i kompanija ABS Minel Elektrogradnja, čiju je privatizaciju Agencija takođe poništila. Ono po čemu je situacija u kompaniji ABS Minel Elektrogradnja specifična jeste i reagovanje zaposlenih. Dok radnici u mnogim drugim firmama poništavanje privatizacije dočekuju sa odobravanjem, sindikat ove firme je Agenciji za privatizaciju uputio pismo u kome se navodi da je vest o poništenju privatizacije uznemirila sve zaposlene. U pismu se kaže da se svi uslovi iz ugovora ispunjavaju u potpunosti, da je uplaćeno svih pet rata, realizovan plan investiranja, ispunjene obaveze iz socijalnog programa, da se firma bavi izgradnjom dalekovoda kao i ranije, i da svi zaposleni primaju plate redovno i bez kašnjenja. Navodi se i da su zaposleni iskazali pozitivno mišljenje o vlasniku u više navrata kada je Agencija za privatizaciju vršila kontrolu, da se radnici boje za svoju egzistenciju, pitaju ko će im isplaćivati plate i šta će biti sa firmom. Pismo se završava molbom Agenciji da preispita opravdanost i sagleda sve posledice koje mogu nastati sprovođenjem odluke o raskidanju ugovora, i da preduzme sve što je u njenoj moći da do raskidanja ugovora ne dođe.
Kompanija ABS Minel izdala je saopštenje u kome zahteva od Agencije za privatizaciju da poništi odluku o raskidu kupoprodajnog ugovora jer je takva odluka, kako kompanija navodi, doneta nezakonito, „pošto je Agencija za privatizaciju prekršila odredbe kupoprodajnog ugovora“. U saopštenju se kaže da je, saglasno tačkama 7.1.4. i 8.2. u ugovoru, Agencija bila dužna da pre donošenja odluke o raskidu o tome pismeno obavesti kompaniju. U tim tačkama se navodi da Agencija može da raskine ugovor samo „ukoliko se ne plati bilo koja od dospelih rata, a kompanija se ne odazove na zahtev Agencije da u roku od osam dana od dana prijema obaveštenja, uplati sve preostale rate“, a da kompanija nikada nije dobila bilo kakvo obaveštenje od Agencije o njenim namerama da ugovor raskine.
U saopštenju se navodi i „predistorija“ celog slučaja i kaže se da je „Minel Elektrogradnja“ kupljena 2005. godine za 3.022.938 evra, kao i da je ta suma trebalo da bude plaćena u šest godišnjih rata. Prve četiri rate su plaćene na vreme, a kompanija je, s obzirom na posledice svetske ekonomske krize, zatražila i dobila produženje uplate pete rate do 16. januara. Kompanija je 12. januara uputila Agenciji još jednu molbu za produženje roka plaćanja, što je, kako se kaže u saopštenju, u skladu sa Zakonom o privatizaciji, ali nikakav odgovor od Agencije nije stigao, iako je to po ugovoru bila njena obaveza. Zato je 22. januara uplaćena i peta rata u iznosu od 503.823 evra, o čemu je odmah posle uplate dostavljeno obaveštenje i odgovarajući dokaz Agenciji, ali je istog dana u medijima objavljeno da je Agencija donela odluku o raskidu privatizacionog ugovora. U saopštenju se takođe kaže i da se uplaćeni novac za petu ratu sada nalazi na računu Agencije za privatizaciju, uz napomenu da su predstavnici kompanije, u potrazi za odgovorima, pokušali da stupe u kontakt sa predstavnicima Agencije, ali da su im ti pokušaji ostali bez uspeha.
Televizija B92 je objavila da je u Agenciji za privatizaciju rečeno da su neki od klijenata, poput vlasnika ABS holdinga Nenada Popovića, pokušali naknadno da uplate obaveze tek kada je Agencija donela odluku o raskidanju ugovora, ali da to neće prihvatiti, već da sva imovina tih preduzeća pripada Akcijskom fondu, kao i da je Agencija odlučila „da se čvrsto drži zakona“. U Agenciji veruju da će ABS Minel Elektrogradnju lako prodati drugom kupcu.
Iz Minela poručuju da su zapanjeni činjenicom da neko u vreme kada država kao jedan od najvažnijih ciljeva proglašava očuvanje radnih mesta želi da uništenjem Minel Elektrogradnje ostavi sto radnika bez posla, i to zbog kašnjenja rate od šest dana. „Očekujemo da će u što kraćem roku biti organizovan sastanak predstavnika kompanije ABS Minel sa predstavnicima Agencije za privatizaciju na kojem će svi nesporazumi biti razjašnjeni“, kaže se u saopštenju, i izražava spremnost da kompanija unapred uplati i poslednju, šestu ratu kako bi ABS Minel Elektrogradnja nastavila nesmetano i normalno da radi. U suprotnom, poručuju iz Minela, potražiće zaštitu pred nadležnim sudovima, domaćim i međunarodnim institucijama.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve