

Analiza
SNS u televizijskim debatama cilja lenje i kolebljive birače
Kako se ko snalazi u debatama? Zašto se tamo ide ili ne ide? O tome piše „Vreme“ u novom broju


(1956 – 2018)
Zoran Majdin je bio izuzetno hrabar, častan i beskompromisan čovjek najboljem smislu ovih riječi. Istovremeno i nevjerojatno blag, suosjećajan, sa ogromnim srcem punim iskonske, gotove dječje neiskvarene dobrote. O svakome je vodio brigu, o sebi nije nikad. Umro je poslije kratke i teške bolesti 28. aprila.
Životni moto našeg kolege glasio je: „Ljubav, mir, razumijevanje“. I to nije bila puka fraza: u njegovom izgledu, držanju i postupcima osjećala se posebna vrsta produhovljenosti – nešto iz čega se vidjelo da svoja duboka i plemenita uvjerenja živi svakim dahom. U tome se nije obazirao ni na koga i ni na što – i tako, iz decenije u deceniju, do samog kraja.
Dugi niz godina oslovljavao sam Majdina sa Stari majstore. I to ne samo zbog njegovog ljubavi prema tehnici i inženjerskom obrazovanju koje su mi, kao i svima nama u „Vremenu“ – mahom nesvršenim studentima – veoma imponirali; zvao sam ga sa Stari majstor zbog ogromne posvećenosti, temeljitosti i vještine koje je unosio u sve što je radio. A radio je zaista majstorski: iza njegovog nonkomformizma i prezira prema svim oblicima prisile i formalizma, stajao je metodičan i beskrajno radoznao um pun ogromnih znanja. U tom smislu, istim jezikom je razgovarao sa građevinskim radnicima i ministrima, novinarskim početnicima i urednicima. Svakog je poštovao, nikome nije podilazio. I još nešto – sve je lično morao vidjeti i obići, svaki navod i svaku činjenicu provjeriti… Čitaoci „Vremena“ pamtiće ga po brojnim tekstovima vezanim za infrastrukturnu izgradnju, urbanizam, saobraćaj, poljoprivredu i brojne druge teme važne za vitalne probleme građana Srbije.
Nepravdu, diskriminaciju i zloupotrebu moći i vlasti, Majdin je doživljavao lično. Svoje probleme nosio je bez vajkanja ili kukanja, hrabro i bez žaljenja. Njemu, kao i nama u svima „Vremenu“ nikada nije bilo lako i jednom sam ga u nekoj od cikličnih kriza upitao kako mu uspijeva da uvijek ostane vedar, staložen i pun optimizma. Rekao mi je: „Znaš, ja sam veoma bogat čovjek“. Kada sam ga pogledao preko naočala, nasmijao se i rekao: „Imam tri sina i suprugu Majdu. Što više čovjek može da poželi“.
Preranim odlaskom Zorana Majdina, izgubili smo ne samo kolegu i vrsnog novinara, već i prijatelja na koga smo se uvijek mogli osloniti.


Kako se ko snalazi u debatama? Zašto se tamo ide ili ne ide? O tome piše „Vreme“ u novom broju


U novom broju „Vreme“ donosi niz analiza i intervjua u susret izborima 25. oktobra


Ovo je borba između onih koji se bore za opšte dobro i onih koji su zarobili državu, koji siluju društvo i rasturaju ga. U toj borbi ova prva strana mora da pobedi. U protivnom postaćemo, kao one zemlje Latinske Amerike u kojima narko karteli državu drže zarobljenom: povezani su s političarima, krajnjom desnicom, najčešće i sa Crkvom, sa vojskom i policijom i, naravno, vrhovnim sudom


Vlast Peti oktobar najradije pamti po zapaljenoj Skupštini. Ali taj dan je počeo jedanaest dana ranije, na izborima koje je izgubio Slobodan Milošević. Uoči glasanja 25. oktobra, Žarko Korać i Ivan Marović za “Vreme” govore o dve različite opozicije, kontroli glasova i mogućnosti da neizvestan rezultat otvori novi spor oko izborne volje


Studenti širom Srbije zvone na vrata tokom kampanje – svaki tim na stotine dnevno. Otprilike polovina vrata se otvori i iza njih su nekad nasmejana, nekad mrka lica. Ali cilj su – apstinenti. Jedan hod stepeništima novobeogradskog bloka
Intervju: Jovo Bakić, sociolog, profesor Univerziteta u Beogradu
Pobedićemo, narod pravi kampanju za sve nas Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve