

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




(1956 – 2018)
Zoran Majdin je bio izuzetno hrabar, častan i beskompromisan čovjek najboljem smislu ovih riječi. Istovremeno i nevjerojatno blag, suosjećajan, sa ogromnim srcem punim iskonske, gotove dječje neiskvarene dobrote. O svakome je vodio brigu, o sebi nije nikad. Umro je poslije kratke i teške bolesti 28. aprila.
Životni moto našeg kolege glasio je: „Ljubav, mir, razumijevanje“. I to nije bila puka fraza: u njegovom izgledu, držanju i postupcima osjećala se posebna vrsta produhovljenosti – nešto iz čega se vidjelo da svoja duboka i plemenita uvjerenja živi svakim dahom. U tome se nije obazirao ni na koga i ni na što – i tako, iz decenije u deceniju, do samog kraja.
Dugi niz godina oslovljavao sam Majdina sa Stari majstore. I to ne samo zbog njegovog ljubavi prema tehnici i inženjerskom obrazovanju koje su mi, kao i svima nama u „Vremenu“ – mahom nesvršenim studentima – veoma imponirali; zvao sam ga sa Stari majstor zbog ogromne posvećenosti, temeljitosti i vještine koje je unosio u sve što je radio. A radio je zaista majstorski: iza njegovog nonkomformizma i prezira prema svim oblicima prisile i formalizma, stajao je metodičan i beskrajno radoznao um pun ogromnih znanja. U tom smislu, istim jezikom je razgovarao sa građevinskim radnicima i ministrima, novinarskim početnicima i urednicima. Svakog je poštovao, nikome nije podilazio. I još nešto – sve je lično morao vidjeti i obići, svaki navod i svaku činjenicu provjeriti… Čitaoci „Vremena“ pamtiće ga po brojnim tekstovima vezanim za infrastrukturnu izgradnju, urbanizam, saobraćaj, poljoprivredu i brojne druge teme važne za vitalne probleme građana Srbije.
Nepravdu, diskriminaciju i zloupotrebu moći i vlasti, Majdin je doživljavao lično. Svoje probleme nosio je bez vajkanja ili kukanja, hrabro i bez žaljenja. Njemu, kao i nama u svima „Vremenu“ nikada nije bilo lako i jednom sam ga u nekoj od cikličnih kriza upitao kako mu uspijeva da uvijek ostane vedar, staložen i pun optimizma. Rekao mi je: „Znaš, ja sam veoma bogat čovjek“. Kada sam ga pogledao preko naočala, nasmijao se i rekao: „Imam tri sina i suprugu Majdu. Što više čovjek može da poželi“.
Preranim odlaskom Zorana Majdina, izgubili smo ne samo kolegu i vrsnog novinara, već i prijatelja na koga smo se uvijek mogli osloniti.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve