Zatvorena vrata Olimpa

Prošlog smo petka (28. maja) dobili prvu odluku Ustavnog suda Srbije u postupku po žalbi jednog od nereizabranih sudija i tužilaca: usvojena je žalba niškog sudije Zorana Saveljića, te je Visokom savjetu sudstva (VSS) naloženo da u roku od 30 dana od dana prijema odluke ponovo razmotri njegovu prijavu za izbor sudije u Apelacioni ili Viši sud u Nišu. Ustavni sud je konstatirao da je odluka o prestanku sudijske dužnosti imala uopćeno obrazloženje koje se odnosi na svih 837 neizabranih sudija, te da VSS nije postupio u skladu sa stavom Ustavnog suda da svim neizabranim sudijama koji su podnijeli žalbu u roku od 30 dana dostavi pojedinačne odluke o prestanku sudijske dužnosti s konkretnim i individualiziranim razlozima zbog kojih nisu izabrani na stalnu sudijsku funkciju, zbog čega im je prekinut radni odnos.

Ipak, nejasno je što će se dalje događati, jer usprkos tome što je Ustavni sud poništio odluku VSS-a o neizboru Saveljića, istom odlukom je odbacio njegov zahtjev za odlaganje izvršenja te osporene odluke i za odlaganje izbora sudija koji upravo traje pred VSS-om (onih 104 za koje se naknadno ustanovilo da fale za rad reformiranog sudstva). Teorijski, VSS će morati ponovo odlučiti o njegovoj stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti za obavljanje sudske funkcije, te ovoga puta – za razliku od decembra prošle godine, kad su njemu i ostalim stotinama neizabranih sudija i tužilaca poslali identičnu okružnicu da nisu ni stručni, niti osposobljeni, a niti dostojni – obrazložiti konkretne razloge za odluku koju će, ma kakva bila, donijeti.

EVROPSKI NADZOR: Dva dana prije te prve odluke Ustavnog suda o žalbi nekog nereizabranog sudije, u Beogradu je održan prvi sastanak Radne grupe Evropske unije i predstavnika pravosuđa Srbije, koja bi trebala pomoći rješavanju silnih problema koje je reforma uzrokovala. Sve se to događa nakon pisama dva komesara Evropske komisije, Vivien Reding i Štefana Filea, dostavljenih 15. marta ove godine predsjedniku Borisu Tadiću, premijeru Mirku Cvetkoviću i ministarki pravde Snežani Malović, koje, navodno, strogo kritizira provedeni reizbor sudaca i tužilaca, te od naših vlasti traži da EU bude obaviještena o mjerama koje će se poduzeti da bi ti nedostaci bili otklonjeni.

Do danas ne znamo točan sadržaj tih pisama; jednako tako ne znamo niti što se prošle srijede pričalo iza zatvorenih vrata sa Evropljanima. Tek su ovog utorka iscurile nezvanične informacije da bi trebalo revidirati proceduru reizbora, preispitati sastav nadležnih pravosudnih tijela (odnosno izabrati nova najviša sudijska i tužilačka tijela), poštovati stalnost sudijskih funkcija (što je ukinuto reizborom), te da neizabrani ostanu samo oni sudije protiv kojih je okončan pravomoćni krivični postupak ili čiji su rezultati daleko ispod prosjeka. Kako se tvrdi, postupci koje su sudije pokrenuli pred Ustavnim sudom moraju biti okončani do 30. juna (najkasnije do septembra), a novi reizbor bi trebao biti proveden najkasnije za šest mjeseci, s time da se ne dira reizbor sudija koji su „prošli“ u decembru prošle godine.

Do ovog utorka, nije bilo potvrde da je upravo o tome bilo riječi iza zamandaljenih vrata, a nadležni se nisu oglašavali. Tek nakon što su ovog utorka „Večernje novosti“ objavile ono o čemu se priča – ne navodeći izvor – oglasilo se promptno Ministarstvo pravde. Ono „obaveštava javnost da su navodi izneti u tom tekstu netačni i zlonamerni“, tvrdi da je razgovor sa Evropljanima bio „iscrpan i konstruktivan“ i da je „netačno preneto da je bilo neprijatnih tonova“. „Dogovor je da se postupak sprovede u institucijama sistema, što znači da će se poštovati odluka Ustavnog suda Srbije“, kaže se u saopćenju, iako nije navedeno na koji se „postupak“ dogovor s Evropljanima odnosi. Na kraju imamo i ocjenu da se „ne ulazeći u motive objavljivanja takvih netačnih informacija, navodi izneti u tekstu u najmanju ruku mogu oceniti kao zlonamerni i njima, kroz plasiranje neistina vezanih za reformu pravosuđa, neko zapravo pokušava da zaustavi uspešnu borbu koju Srbija sprovodi protiv organizovanog kriminala“.

KRITIZIRAJUĆA MAFIJA: E sad: u najmanju ruku, ubi nas prejaka riječ!

Da su nadležni – i Ministarstvo i VSS i Državno vijeće tužilaca – radili onako kako nisu, a kako je u „nepostojećem, pa privatnom“ pismu strukovnim udruženjima sudija i tužilaca ocijenio predsjednik Evropske komisije Hoze Manuel Barozo – „transparentno i pouzdano u cijelom procesu“ – ne bi danas gole informacije proglašavali zlonamjernima i pokušajima zaustavljanja uspješne borbe protiv organiziranog kriminala. Cijelo vrijeme su imali podršku javnosti, i stručne i ostale, da reformu provedu, ali ono što slušamo i gledamo od decembra prošle godine do danas ni na što ne liči: svaka se kritika proglašava neprijateljstvom, a kritičari nazivaju „mafijom“, na razložna pitanja se odgovara napadima u julovskom maniru, umjesto odgovora javnosti i samim sudijama i tužiocima zašto neki jesu, a neki nisu izabrani odgovara se štancanim okružnicama i uopćenim etiketiranjem onih koji nisu prošli nedefinirane kriterije sudskog Olimpa.

Javnost ima pravo da zna: ono što nadležni ostavljaju iza zatvorenih vrata i o čemu, u svojoj nedodirljivosti, nisu spremni raspraviti javno, dočekat će nas na nekim evropskim vratima i pred Evropskim sudom za ljudska prava, pred kojim je država Srbija dobila minoran broj sudskih procesa, a većinu – koju, na kraju krajeva, plaćaju njeni građani – je izgubila.

Ako ništa drugo, zbog toga građani i javnost, ne samo izabrani i neizabrani sudije i tužioci, imaju „svoje pravo da znaju sve“ i zaslužuju odgovor na pitanje što su nam Evropljani zamjerili i kako ćemo dalje u toj nejasnoj personalnoj reformi pravosuđa.