Zakon, pijanci i plot

Nikako na zelenu granu s tom reformom pravosuđa: nakon svih kritika stručne javnosti i evropskih institucija da je reforma provedena netransparentno i bez jasnih kriterija u reizboru sudaca i tužilaca, u cijelu se priču ponovo uključila Srpska napredna stranka. Nastavljajući svoje bombastične nastupe – prvi je bio onomad kad je odbjegao iz Predsjedništva Srbije, u kojem je jedno vrijeme bio šef kabineta, a potom i savjetnik za pravna pitanja – mladi Vladimir Cvijan je prije nekoliko dana na konferenciji za novinare saopćio da je oko 650 sudija i tužilaca od njih oko hiljadu neizabranih ušlo u članstvo SNS-a.

U telefonskom razgovoru ostao je pri tom broju, usprkos pitanju kako to da su tog petka predstavljena samo četvorica sudaca koji su izašli pred javnost s novim, političkim ambicijama. Ima ih još mnogo, tvrde u SNS-u, ali već idućega dana (subota) broj od 650 sudija i tužilaca se smanjio: funkcionar te stranke Nikola Selaković je govorio o „velikom broju“, njegov kolega Marko Đurić o njih „više od 500“, da bi dan poslije (nedjelja) zamjenik predsjednika SNS-a Aleksandar Vučić objelodanio da točnim podatkom o novim članovima, bivšim sudijama i tužiocima još ne raspolažu, ali da je svakako riječ o „nekoliko stotina“.

Telefoni u Društvu sudija Srbije su se usijali: njegova predsjednica Dragana Boljević kaže da joj se javljaju brojni nereizabrani kolege, koji demantiraju da im je i na kraj pameti ikada bilo da se učlane u neku političku stranku.“Bila bih zaprepaštena i da ih je deseti dio od toga otišao u političku stranku“, kaže ona za „Vreme“.

RASTEZLJIVO: Naprednjačke tvrdnje u koliziji su i s činjenicom da se nedavno na novi natječaj za 81 sudiju prijavilo oko 400 onih koji nisu izabrani prošlogodišnjeg decembra, a da u Ustavnom sudu Srbije još uvijek čekaju žalbe neizabranih, njih 829 od ukupno 837 nereizabranih sudija. Doduše, iz redova tih novoprijavljenih najviše sudsko tijelo je izabralo njih 32 od ukupno 65; o ostala 33 izabrana će se u septembru izjasniti Skupština Srbije. Za sudije koji su uložili žalbu Ustavnom sudu Srbije, inače, Vlada Srbije je produžila – doduše, na inzistiranje Evropske komisije – pravo da i nakon isteka šestomjesečnog prava na plaću nakon reizbora dalje dobijaju naknadu, dok se pred Ustavnim sudom ne riješi njihov status.

Na to ćemo se načekati: Ustavni je sud dosad donio samo jednu odluku, naloživši Visokom savjetu sudstva (VSS) da ponovo odluči o statusu sudije Zorana Saveljića iz Niša. Kako je on obavijestio Društvo sudija Srbije, nakon te odluke je bio pozvan u Visoki savjet; tu su mu predočili nekoliko predmeta u kojima navodno nije ažurno postupao, ali bez dokumentacije, broja predmeta ili bilo čega po čemu bi on mogao konkretno iznijeti protuargumente. Sastanak je počeo u podne, trajao je 40-ak minuta, a novo rješenje o njegovom nereizboru je u Pošti broj 2 na Željezničkoj stanici u Beogradu predano u 15 sati istoga dana.

Ako Ustavni sud tako nastavi, a sam je podijeljen oko toga kako riješiti pitanje nereizabranih, na okončanje cijele priče čekat ćemo još desetljećima, dok jedan po jedan neizabrani sudija ne dobije odluku tog suda da mu je rješenje ukinuto, pa dok VSS na svakoga potroši sat-dva za istovjetno rješenje. Skoro koliko će nam vremena trebati i da nam naprednjaci predstave sve sudije i tužioce koji su navodno pristupili toj stranci; ako učestaju s press-konferencijama, mogli bi to završiti negdje do kraja 2018. godine.

PRAVOSUĐE I POLITIČKE PRIČE: Kako god, cijela se priča o reformi pravosuđa preselila u političku kloaku. Nakon narodnjačkog hvalisanja i tvrdnji da su svi sudije koji su izabrani članovi Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije, pa ništa čudno što i ove stotine neizabranih žele srušiti ovu vlast i vratiti se u pravosuđe, uzvratila je druga strana. Demokratska stranka je u saopćenju rekla da, eto, naprednjaci ne žele pravnu državu i da im smeta ovako efikasno sudstvo kakvo gledamo od početka godine, otkako je promijenjena sudačka i tužilačka „krvna slika“. Liberalno-demokratska stranka je zavapila još više: „Država mora zaštititi reformu“, tražeći i hitnu sjednicu skupštinskog Odbora za pravosuđe, iako onomad osim Vesne Pešić nitko ni „a“ nije izustio o problematičnim prijedlozima onih kandidata koje je birala Skupština Srbije na prvi mandat.

Boško Ristić, predsjednik istoga, prijeteći je ustanovio: „Sasvim je razumljiva zabrinutost zbog napada i političkih pritisaka na sudstvo i na to se najoštrije mora reagovati“, ne precizirajući u čemu bi se te „najoštrije reakcije“ trebale ogledati. Pamti se, međutim, da je – kad je o reformi pravosuđa riječ – taj sveprisutni pravosudni mag već ranije tvrdio da su sve kritike zlonamjerne i neutemeljene, te da je riječ o razno-raznim spregama novinara, neizabranih sudija, Društva sudija Srbije i izvjesno Vesne Rakić Vodinelić, profesorice fakulteta „Union“ koju tvorci reforme kao osobu uvažavaju, ali njene kritike ič ne uvažavaju

Sada je, međutim, problem što sasvim očito da podjela vlasti postoji samo na (ustavnom) papiru, a da se u praksi ona krši, među ostalim i ovim duplim funkcijama i ostalim čudima i posljednjim nastojanjima discipliniranja nezavisnih institucija, poput zaštitnika građana ili povjerenika za informacije i još ponekih koji se, eto, zakona „drže ko pijan plota“.

Političke i politikantske debate, kad je riječ o reformi pravosuđa i reizboru sudija i tužilaca, na žalost, slušamo od najodgovornijih od decembra prošle godine. Nije li Nata Mesarović, predsjednica VSS-a, dala jasnu opću ocjenu neizabranih: oni sami znaju zašto su odbačeni u procesu reizbora, jer su nestručni ili neosposobljeni (usprkos tome što mnogi od neizabranih imaju bolje radne rezultate od izabranih) i nedostojni, kao mafijaši, poslovna pratnja i još koješta?

Spomenuli smo već priču o duplim funkcijama, koje su odbranjene u Skupštini Srbije usprkos stavu Ustavnog suda. Tu valja nastaviti o sukobu interesa kad je o pravosuđu riječ, koje otjelovljuje upravo Boško Ristić, koji se ovih dana zalaže za podjelu vlasti.

INTERESI I ISPISNICE: Idemo redom: Ristić je narodni poslanik DS-a, predsjednik Odbora za pravosuđe Skupštine Srbije, te po (toj) funkciji član Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužilaca. Osim toga, kako stoji na sajtu DS-a, on je u Predsjedništvu te stranke predstavnik niške regije, ali i član Političkog savjeta DS-a. I najvažnije, uz sve to, on je i aktivni advokat s kancelarijom u Nišu.

U ovogodišnjem januarskom intervjuu u „Nedeljnom telegrafu“, na pitanje da li se izuzeo od odlučivanja kad je na stolu VSS-a bio (prvi) izbor brata njegove kolegice, s iste kancelarijske adrese, Ristić kaže: „To joj nije rođeni brat, ne znam da li joj je neka familija. Nisam se izuzeo, jer nisam bio u konfliktu interesa, nisu u pitanju povezana lica.“ Onda slijedi pitanje o Aleksandru Pantiću, niškom advokatu i članu DS-a koji je izabran za sudiju Apelacionog suda u Nišu: „Ni u njegovom slučaju se nisam izuzeo iz istih razloga. On je podneo ispisnicu iz DS pre stupanja na dužnost. Bilo je i drugih sudija i tužilaca koji su bili članovi stranaka ili u rodbinskim vezama sa stranačkim funkcionerima i svi su podneli ispisnice pre stupanja na dužnost“, veli Ristić.

Ristića, advokata i sve ono što smo već nabrojali, optuživalo se da je u Visoki savjet sudstva „instalirao“ svog prijatelja, također niškog advokata Dejana Ćirića. Iste novine Ćirića pitaju da li je istina da je za sudiju Upravnog suda izabran advokat Milorad Tešić, koji je radio u njegovoj kancelariji. Dijalog ide ovako: „Nije on radio u mojoj kancelariji, imao je svoju.“ Pitanje „Telegrafa“: „Koja je bila na istoj adresi kao vaša“ – „Pa bila je“, kaže on. Na dodatno pitanje „da li može onda to da prokomentariše sa pozicije VSS-a“, član tijela koje odlučuje o reizboru i izboru sudija Dejan Ćirić (također i dalje advokat u Nišu), odgovara: „Nezgodan je trenutak, imam jedan sastanak. Pozovite za sat vremena“, da bi se taj sat pretvorio u poruku da se novinari jave idućega tjedna, ali odgovor nisu dobili niti nakon pismenog upita: da li se izuzeo u konkretnom i ostalim slučajevima u kojima je odlučivao o svojim prijateljima?

Sami su Ristić i Ćirić (nezakonito izabran u VSS, jer ga je trebala birati Skupština, a ne Upravni odbor Advokatske komore Srbije, ali tko će se držati zakona kao pijan plota!), dakle, ispričali političku dimenziju reizbora sudija: te su zajedno radili ili barem na istoj adresi (nije sukob interesa!), ili su – poput onog Pantića s Apelacionog suda, ali i mnogih drugih – ispisnice iz stranke, u ovom slučaju DS-a, podnijeli „prije stupanja na dužnost“. A da bi mogli stupiti na dužnost, morali su prije toga biti izabrani na dužnost, a prije nego što se to dogodilo, bili su članovi stranaka, pa makar i ne samo DS-a, nego i radikala ili DSS-a, pa makar i odbjegli od svojih.

A EVROPA?: Zato se ne treba čuditi naprednjacima i njihovom čudnovatom magnetu koji navodno privlači nereizabrane sudije ili tužioce, ma koliko ih bilo i ma koliko lagali o brojkama. I oni će, ti naglo i navodno politički probuđeni, jednoga dana kao i današnji demokrate, ali tek nakon imenovanja, uzeti ispisnice iz stranke. Tako ih usmjerava Boško Ristić, advokat, poslanik i član najviših državnih tijela koja biraju sudije i tužioce, samo što će u nekoj perspektivi u toj poziciji biti neki Cvijan ili Krasić, sasvim svejedno.

I najvažnije: sudijama i tužiocima je po Ustavu zabranjeno da budu članovi bilo koje stranke (ali nećemo se Ustava držati kao pijan plota!).

I na kraju, iako nadležni dosad nisu – usprkos nastojanjima i povjerenika za dostupnost informacija Rodoljuba Šabića – objelodanili ni prethodna pisma pristigla iz Evropske komisije, stiglo je još jedno. Ovoga puta, predsjednici Društva sudija Dragani Boljević i predsjedniku Udruženja tužilaca Srbije Goranu Iliću stiglo je pismo Pjera Mirela, predsjednika Direkcije za Zapadni Balkan Evropske komisije, u kojem on podsjeća na to da su se vlasti u Srbiji obvezale da će naći rješenje u svakom spornom (personalnom sudijskom ili tužilačkom) slučaju, te kaže da je reforma pravosuđa u isključivoj nadležnosti nacionalnih vlasti, jer se nadležnosti Evropske komisije iscrpljuju u nadgledanju i savjetovanju.

Savjeti te Komisije dosad nisu naišli na plodno tlo kod nadležnih u Srbiji, ali Mirel kaže: ona će svoju punu pažnju posvetiti daljnjem razvoju situacije i to uključiti u izvještaj o napretku Srbije na evropskom putu u izvještaju koji će biti usvojen 10. novembra.