
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Želim da reformišem stranku i vratim poverenje građana u nju. Ovi izbori su prilika za to. Činjenica da DS bira predsednika na direktnim izborima je takođe razlog što sam odlučio da se kandidujem
Kandidujući se za predsednika Demokratske stranke, u prvi plan sam stavio najvažniji problem koji stranka ima, a to je poverenje članova i građana koje je izgubljeno poslednjih godina. Serija loših odluka koja je započela u vreme kada je stranku vodio Boris Tadić dovela je do toga da je DS izgubio kredibilitet, iskrenost i spremnost za promene. Postao je stranka sitnih ličnih interesa i trulih kompromisa, što su građani prepoznali i kaznili. Ostali smo bez podrške većine kvalitetnih i slobodoumnih ljudi. Izneverili smo ih.

Želim da DS vrati poverenje i ponovo bude organizacija koja okuplja ljude spremne da menjaju Srbiju, baš kao što je to bila u vreme devedesetih i do ubistva Zorana Đinđića. Da bi se to dogodilo, stranka mora ozbiljno da se promeni. Želim da reformišem stranku i vratim poverenje građana u nju.
Ovi izbori su prilika za to. Činjenica da DS bira predsednika na direktnim izborima je takođe razlog što sam odlučio da se kandidujem. To je dobra poruka koju šaljemo javnosti, jer je to promena u odnosu na prethodni period, ali i u odnosu na druge stranke gde taj nivo demokratičnosti još uvek nije postignut.
Dobio sam podršku ljudi koji su dugo u stranci i koji predstavljaju čvrsto stranačko jezgro, nekompromitovano i dosledno u političkom i moralnom smislu. Ta podrška mi veoma znači jer delimo iste vrednosti. Stranka mora da vrati pristojne i obrazovane ljude u prvi plan.
Član sam DS-a već više od 20 godina i prema stranci imam neku vrstu sentimentalnog odnosa. Ne želim da dozvolim da stranka nestane. Suočeni smo sa velikim finansijskim problemima, stranačka infrastruktura se sve više urušava, nalazimo se na ivici cenzusa, članstvo nam se osipa, imamo neprepoznatljiv program, izgubili smo poverenje građana. Pred nama su dva puta: nastavak postojećeg stanja ili promene koje uz puno napora i neizvesnosti mogu da dovedu do ozdravljenja. Imam znanje, iskustvo i želju da reformišem DS.
Rezultati ovih izbora biće odlučujući znak da li smo kao stranka spremni da se menjamo ili ne. Kakvu ćemo poruku 24. septembra poslati građanima zavisi samo od nas, a oni od nas očekuju da se promenimo. To su nam rekli na izborima dajući nam podršku od samo 6 odsto. Ta promena ne sme da bude samo personalne prirode, već mora da podrazumeva drugačiji način funkcionisanja stranke. Nije dovoljno samo da na čelu stranke bude neko drugi, već da promenimo paradigmu. Bez toga će stranka nastaviti da propada.
Zato sam na ovim izborima kandidovao i program konkretnih mera za reformu stranke.
Moramo da promenimo ljude koji vode stranku. Stranka već godinama ima elitu koja se vrti na raznim važnim stranačkim i državnim funkcijama. To mora da se promeni. Hoćemo nove ljude sa adekvatnim obrazovanjem i moralnim načelima. Ti ljudi ne mogu da budu oni koji su nas i doveli u ovo stanje.
Moramo da uspostavimo kriterijume za napredovanje u stranci umesto da preletače i eksperte postavljamo na najviše stranačke i državne funkcije,. Neophodno je da u svojim redovima promovišemo najbolje među nama i damo im priliku da na javnim funkcijama sprovode stranačku politiku. Želim da takvi ljudi budu nova lica DS-a.
Potrebna nam je funkcionalnija stranačka organizacija. Glavni odbor bi imao najviše 250 ljudi. Umesto 5 potpredsednika stranke sa nejasnim zaduženjima, imali bismo samo 2. Jedan zadužen za stranačku organizaciju, a drugi za stranačke politike. Moramo da menjamo i Politički savet, koji je odgovoran za loš kvalitet izbornog programa. To mora da bude grupa nezavisnih i mudrih ljudi koja će da definiše političke prioritete stranke. Predlažem da lokalni stranački odbori imaju punu slobodu za pravljenje lokalnih postizbornih koalicija, ali da preuzmu i odgovornost za njihove rezultate. Tražim da niko ne može da bude na čelu stranke duže od 2 mandata, kao i da se prekine sa praksom izbacivanja ljudi iz stranke zbog drugačijeg mišljenja.
Potreban nam je nov program. Sada umesto jasnog i prepoznatljivog programa imamo zbir populističkih polurešenja. On mora biti realističan i zasnovan na struci, u čemu vidim priliku za veću ulogu resornih odbora stranke. Neophodno je da se u programu umesto svemoguće države okrenemo privatnom sektoru kao izvoru ekonomskog rasta uz zadržavanje socijaldemokratskih principa.
Veliku promenu moraju da pretrpe stranačke finansije koje su godinama loše i neodgovorno vođene. Računi su u blokadi, što ugrožava rad stranke. Kao ekonomista sam pripremio set mera za ozdravljenje stranačkih finansija poštujući izreku Ljube Davidovića da „kakva je kasa u stranci, takva će biti i kasa u državi“.
Na kraju, DS mora da pređe iz pozicije defanzive i reakcije u permanentnu ofanzivu i akciju kojom ćemo vršiti pritisak na vlast i ponovo sticati poverenje i podršku građana. Stranka mora da bude daleko aktivnija u kritici postojeće vlasti. Naša kritika više ne sme da bude tek zbirka sporadičnih i nepovezanih dosetki na račun vlasti. Ona mora da bude proizvod detaljno urađene stručne analize politike i poteza vlasti, bazirana na našem programu, komunikacijski dobro upakovana i organizovana i dosledno sprovedena.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve