Pravi demokrata je borac za socijalnu pravdu, znatiželjan, komunikativan, druželjubiv, preduzimljiv, zna kako da rješi problem, pouzdan, pošten, voli da saznaje nove stvari, nije tvrdoglav, ceni stručnost, preciznost i profesionalnost, pristojan je i optimista – stajalo je na sajtu Demokratske stranke dan prije izborne skupštine. Tačno 2992 delegata koji imaju veći dio ovih osobina, ako ne i sve, izabralo je 18. decembra u „Sava centru“ najbolje između sebe da ih predvode u narednom mandatnom periodu.
Ovakvi partijski skupovi ritualne su manifestacije jedinstva i „stranačke stege“. Međutim, demokrate se od ostalih stranaka razlikuju po tradicionalnom tajnom glasanju za svoje rukovodioce. Tradicija je i da to glasanje uvijek bude problematično. Na nekim od prethodnih izbornih skupština, na primjer, delegati su morali da predaju zaokružene glasačke listiće predsjednicima svojih opštinskih odbora koji su potom, u jednoj od delegatskih soba, provjeravali da li su glasovi „u redu“. Elem, ove je godine vrh stranke odlučio da ovim neregularnostima kao izvoru ogovaranja, tračeva i zle krvi stane na rep, pa je uvedeno elektronsko glasanje.
„Ovo je najmonstruoznija krađa koja se ikad desila. Kada su videli da njihovi kandidati neće proći, pokrali su me na najstrašniji način“, izjavio je ministar vanjskih poslova i kandidat za potpredsjednika DS-a Vuk Jeremić kada se sa glasanja pomoću kartica sa pin-kodom, nakon što je objavljeno da je sistem pao, prešlo na staro dobro „ručno“ zaokruživanje kandidata.
Ministrova izjava pojavila se na internet stranici tabloida „Alo“ 19. decembra u 1.15 sati da bi već u 8.15 bila skinuta. Stranački prvaci su prethodno, uz svaljivanje krivice na tehniku, izjavili da je glasanje potpuno regularno, a biće i da se tokom noći i Jeremić ohladio. Tek, nakon Svetog Nikole, stvar je legla.
U suštini, sve što se dogodilo na Četrnaestoj izbornoj skupštini Demokratske stranke bilo je očekivano: Boris Tadić je kao jedini kandidat izabran za predsjednika partije, Dragoljub Mićunović isto tako za predsjednika Političkog savjeta, članovi Predsjedništva i raznih odbora po unaprijed usaglašenim dogovorima… Mada i izbor pet potpredsjednika između šest kandidata nije donio nikakvo iznenađenje, njihov politički lik i djelo na izvjestan način simboliziraju stanje, položaj i namjere najveće partije na vlasti u Srbiji.
Vuk Jeremić je sa 981 glasom propao na izborima. Lobiranje i kampanja koju je vodio u okviru stranke bez podrške njenog vrha, nisu upalili. Ipak, uprkos bolnom prizemljenju i prvim afektiranim reakcijama, Jeremiću je donekle pošlo za rukom da se oslobodi uloge Tadićevog malog od palube: kao što ga je predsjednik države i DS-a posjeo u ministarsku fotelju, tako je s njim bar dva puta obrisao pod ove godine javno ga dezavuirajući. Inače, Jeremić je popularniji u opoziciji (izuzetak je LDP) nego u vlastitoj stranici. Možda od svog buntovništva može politički i profitirati, ali na kratke staze.
Slijedi Jelena Trivan – izabrana je sa 1183 glasa za potpredsjednicu: em je za ženu bilo rezervirano jedno mjesto, em nije imala protukandidatkinju. Ovim se meteorski uspon Trivanove u DS-u nastavio. Njen izbor je pokazao da je najbolje u svakoj prilici i bez ikakve rezerve energično i bezrezervno zastupati svaku politiku koja je kreirana u Tadićevom kabinetu.
Ministru vojnom Draganu Šutanovcu malčice se osvetilo izbjegavanje stranačkog angažmana pa je treći otpozadi sa osvojenim 1421 glasom. Među svim proevropskim liderima DS-a, on slovi za najvećeg zagovornika NATO integracija. I na Andrićevom vencu i kao ministar obrane čvrst je kano klisurina: ukidanje vojnog roka i profesionalizacija Vojske Srbije obavljeni su za njegovog vakta. Šutanovac je izjavio da mu nikakva kampanja u DS-u nije bila potrebna. Bio je u pravu.
Bojan Pajtić, za koga je glasalo 1535 delegata, potvrdio je reputaciju jakog čovjeka iz Vojvodine. On je, pošto jedan potpredsjednik mora biti iz pokrajine, imao rezervisano mjesto. Kao predsjednik vojvođanske vlade, Pajtić je politički samostalan taman koliko treba. Povremena varničenja u odnosima sa centralom ne narušavaju ovu njegovu poziciju. Mada bi neki u Beogradu voljeli da na Pajtićevo mjesto netko drugi zasjedne, do sada su takve kombinacije redovno propadale.
Dušan Petrović osvojio je 1603 glasa. Ako javnost nema pojma šta o raznim pojavama i procesima misli ovaj potpredsjednik koji uporno izbjegava medije, stranka – sumnje nema – i te kako dobro zna. Da od Petrovića zavise uspon i pad nižeg i srednjeg kadra, kako u stranci tako i na raznim javnim dužnostima, dugo se govori. A na Četrnaestoj skupštini potvrđeno je da će se o njemu i dalje govoriti na isti način.
Konačno, sa 1752 glasa Dragan Đilas je potvrdio da je trenutno najpopularniji političar iz Demokratske stranke. Njegova energična vlast u Beogradu obezbijedila mu je respekt u partiji i u javnosti; trenutno ga hvale oni koji su prije koju godinu pisali grafite „Đilas tajkun“. Gradonačelnik se uz povremene demagoške istupe uspio nametnuti kao glas razumne većine, kao netko tko rješava probleme i ostvaruje rezultate. Zasad, sem prozivanja iz nevladinog sektora zbog raseljavanja Roma iz nehigijenskih naselja, izjava povodom Parade ponosa ili sječe platana u Bulevaru revolucije, nije bio izložen ozbiljnijoj kritici. Međutim, ništa od toga nije se zaljepilo za Đilasa: kao bivši studentski lider dobro poznaje lice i naličje nevladinog sektora, a kao marketinški stručnjak šta misli većina u Srbiji. Ambiciozan, vredan i uporan ne krije da njegovo vrijeme tek dolazi.
