U dokumentu u koji je "Vreme" imalo uvid stoji da je Obaveštajna uprava RDB-a sačinila spisak od 170 najuspešnijih direktora društvenih i privatnih firmi u SR Jugoslaviji koje raspolažu najvećim kapitalom: "Cilj je da se preko ovih direktora – milom ili silom obezbede sredstva za finansiranje specijalne jedinice (JSO) i njihovih specijalnih operacija"
SRCE TAME: Baza JSO-a u Kuli; snimci sa proslave Jedinice 4. maja 1997. (gore)
Prilikom oružane pobune u novembru 2001, pripadnici Jedinice za specijalne operacije blokirali su autoput nakinđureni uniformama, maskama, dugim i kratkim oružjem, hamerima… Stigli su iz svog centra u Kuli. Kako im je tada bilo od interesa da se prikažu kao „patriote“ i „div junaci“, novinari su imali priliku da budu uvedeni u deo njihovih prostorija. Na očevice je spomen-soba sa mapom ratnog puta Jedinice, zaplenjenim oružjem i fotografijama palih pripadnika ostavila najjači utisak: opisali su je kao mešavinu mauzoleja i stanice Gestapoa. Šira javnost je tada prvi put zavirila u poslove JSO-a i njenog centra u Kuli.
Šta se, međutim, znalo od ranije – onaj, naravno, ko Treba Da Zna? „Vreme“ je bilo u prilici da ostvari uvid u nekoliko relevantnih dokumenata iz 1996. i 1997. koji se bave smeštanjem Jedinice (u to vreme pod nazivom Jedinica za antiteroristička dejstva – JATD) u bazu u Kuli – do tada derutni prihvatni centar za izbeglice.
FORMIRANjE: U prvom od dokumenata u kome se govori o osnivanju JSO-a kaže se da njeno jezgro predstavlja specijalna jedinica Resora Državne bezbednosti „Vukovi“, koja je pod neposrednom komandom Franka Simatovića Frenkija, načelnika obaveštajne uprave RDB-a.
„Ova jedinica bila je angažovana od početka rata na prostorima RSK i RS. U njoj se nalazi i jedan broj vrlo problematičnih lica, ubica, pljačkaša i sklonih terorizmu.“
STRANAČKA LEGITIMACIJA „OVLAŠĆENJE: Imalac ove legitimacije ovlašćen je da u slučajevima predviđenim zakonom legitimiše građanina i da ga privede nadležnom organu, da uđe u tuđi stan i druge prostorije, da se zadrži u njima i da izvrši pretresanje bez naredbe nadležnog organa, da nosi vatreno oružje i da ga upotrebi, da se služi tuđim saobraćajnim sredstvom i sredstvom veze radi hvatanja izvršioca krivičnog dela“
Dalje se navodi da je 4. maja 1996. na smotri u Kuli, kojoj je prisustvovao rukovodeći kadar RDB-a i MUP-a, JSO zvanično dobio svoj naziv. Predviđa se da bude opremljena po svim principima vojne organizacije: „Biće obuhvaćena sva tri vida, kao i VJ, i pojedini rodovi (KOV – pešadija, artiljerija, veza, padobranci, alpinisti, RV i PVO – avio i helikopterska eskadrila, RM – ronilačka jedinica i službe – sanitetska, tehnička služba). U toku je izbor modela uniformi (zimska i letnja). Opredelili su se da osnovni model bude uniforma RM. Planiraju nabavku 1000 komada ovih uniformi. Paralelno s tim naručena je izrada dugmadi za uniforme (6000) komada i šapke (2000 komada), kopče za ešarpu po istom modelu kao i VJ; amblem „vuk“ za šapku (1000 komada) i oznake činova na reverima i rukavima (pešadiju – 1000 komada, artiljerija 500, veza 100, padobranci – 100, vazduhoplovci – 200, ronioci – 100, alpinisti 100, tehnička služba 300 i sanitetska služba – 60).“
Procena je, stoji u ovom dokumentu, da je za izradu uniformi i oznaka potrebno oko 500.000 DEM, ali da pare nisu nikakav problem i da će sve biti plaćeno u gotovom – bez poreza.
POREKLOIFINANSIRANjE: U drugom dokumentu u koji je „Vreme“ imalo uvid navodi se da je od početka rata 1991. bio angažovan „jedan broj paravojnih jedinica koje su bile (i ostale) na neposrednoj vezi RDB-a i MUP-a Srbije ili su bile angažovane pod maskom specijalnih jedinica RDB-a odnosno MUP-a. To se posebno odnosi na SDG Željka Ražnatovića Arkana (o ovlašćenjima ovih ljudi vidi okvir „Legitimacija“ jednog pripadnika Stranke srpskog jedinstva), spec. jedinicu MUP-a pod komandom samozvanog pukovnika Vasilija Mijovića, spec. jedinica „Crvene beretke“ pod komandom Žike Ivanovića, zv. Crnogorac, paravojna jedinica Medić Slobodana, zv. Boca. Sve navedene jedinice su sa kompletnim naoružanjem i opremom (vozila, intendantska oprema i sl.) prebačene na teritoriju R.Srbije ili je ta akcija u toku“.
Dalje se navodi da ove jedinice neće ući kompletno u sastav JSO-a, već da će pojedinci iz njih biti angažovani po drugim „specijalnim zadacima“ – uterivanje dugova, pljačka, šverc, likvidacije nepoželjnih svedoka i slično: „U prilog tome je i činjenica da je sastav ovih jedinica najvećim delom na okupu i da su već ugrađeni u „biznis“, razne privatne agencije (za obezbeđenje, detektivske agencije, telohranitelji i slično). Kao bitno, istaknuto je da je reč o „profesionalnim ubicama, teroristima, legionarima okorelim u zločinima i da su spremni za novac za izvršenje i najokorelijih terorističkih akcija. U prilog tome ističe se činjenica većeg broja nerazjašnjenih ubistava kao rezultat međusobnih obračuna mafije i neizmirenih dugova po osnovu „biznisa““. Kao jedan od pojedinaca označenih da deluje iz „ilegale“ – a u ovom kontekstu – imenovan je i Zvezdan Jovanović.
U trećem dokumentu u koji je „Vreme“ imalo uvid stoji da je Obaveštajna uprava RDB-a sačinila spisak od 170 najuspešnijih direktora društvenih i privatnih firmi u SR Jugoslaviji koje raspolažu najvećim kapitalom: „Cilj je da se preko ovih direktora – milom ili silom obezbede sredstva za finansiranje specijalne jedinice (JSO) i njihovih specijalnih operacija“.
Centri RDB-a bili su zaduženi da na svojoj teritoriji „pokrivaju“, „prate i brinu“ o uspešnim firmama i rukovodećem kadru. Predviđeno je da se firmama koje budu dobrovoljno izdvajale novac za finansiranje navedenih aktivnosti uruče posebne pismene pohvale“.
U ovom dokumentu dalje stoji da je pod pokroviteljstvom vrha RDB-a,
Jovice Stanišića i Franka Simatovića i uz logističku pomoć tadašnjeg direktora Carine Mihalja Kertesa „zaokružen proces međusobnog povezivanja mafije, ratnih profitera, nokomponovanih „biznismena“ i klasičnih kriminalaca od većeg „ugleda““. Kao „biznisi“ označeni su šverc droge, iznošenje deviza iz zemlje itd.
BODEŽIIPLAKETE: Konačno, sledi četvrti dokument u koji je „Vreme“ imalo uvid pod naslovom „Dodela priznanja zaslužnim iz MUP-a i RDB-a R. Srbije i drugih struktura (4. maj i 13. maj 1996. godine)“.
Po odluci rukovodstva RDB-a i MUP-a Srbije u povodu 4. maja o.g. (polaganje venca u Centru u Kuli na spomenik Radoslavu Kostiću, poginulom pripadniku (funkcioneru) RDB i specijalnih jedinica, poginuo u AP ZB (Autonomna pokrajina Zapadana Bosna Fikreta Abdića – op. red.) i 13. maja o.g. Dana organa i službi bezbednosti dodeljena su različita priznanja ili će biti uručena i to: specijalni bodeži u hrastovoj kutiji za hrabrost (6 lica) i za zasluge (7) lica – spisak broj 1.
– Plakete i spomen znak (znak JSO „Vukovi“) – oko 90 pripadnika – spiskovi broj 2 i 3.
– Posebno urađene velike plakete za zasluge i luksuzno izrađeni bodeži (posrebrena i pozlaćena drška, zlatni prored u dršci) – 12 lica. Uručena je samo jedna plaketa i bodež predsedniku R. Srbije, povodom 13. maja o.g., pripremljeno za još 4 lica – po spisku broj 4.
Tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević – iz nekog razloga – nije se 1996. pojavio u Kuli. Kako je izgledalo sledeće godine, videlo se na snimcima koji su emitovani na njegovom suđenju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ćacilend nije samo bizarnost, kažu sagovornici „Vremena“, već ima razne funkcije. Držanje tog rugla u centru grada košta vlast, ali bi je još više koštalo da je sada ukloni i prizna svojevrsni poraz
Ruglo u centru Beograda klasičan je paramilitarni kamp koji “čuva” prostor za proteste protiv vlasti i koji je spreman za upotrebu sile nad kritičarima režima, kao što se i dešava. Dalje – to je i neka vrsta odbrambenog garnizona jer se režim zaista plaši demonstranta. Reč je i o mestu sa kog se građani kontinuirano provociraju. U svakom slučaju, u pitanju je zatvorena, organizovana i militarizovana struktura koja ima komandni štab, jasnu hijerarhiju, obezbeđenje, kontrolu prostora, ulaza i izlaza, uz prisustvo uniformisanih i poluuniformisanih ljudi pod zaštitom policije
“Ako kritikujete, optuže vas da rušite državu; ako se samožrtvujete – ćute. Štrajk glađu bi trebalo da ukaže društvu na to u kakvoj se poziciji čovek našao kada mu ništa drugo ne preostaje”, kaže za “Vreme” profesor Oliver Tošković. “Postupak Hrke i reakcija onih koji su je podržali pokazuju da postoji spremnost i istrajnost u borbi iako je ta borba dugotrajnija nego što bismo želeli”, zaključuje u našem nedeljniku profesorica Tamara Džamonja Ignjatović
“Kroz istraživanja koje pratimo ne vidimo da se dešava ništa što pokazuje da su građani razočarani i da apstinenti žele da se vrate u apstinenciju. Ljudi su i te kako rešeni da kada god dođu izbori, izađu i glasaju protiv SNS. A to vam pokazuju i trenuci velikih mobilizacija u društvu”
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!