Ono što se da zaključiti jeste da SNS, iz iskustva koje s njima imamo do sada, ništa što je od značajnog interesa za njih ne prepušta slučaju i da nikoga ko u nekom trenutku mora da “počne da radi nešto drugo” ne pušta niz vodu i ne odriče ga se. Vezani čvrstim, nevidljivim nitima gde se ne zna ko koga ima u šaci, oni se do kraja drže zajedno
DRAGOSLAV LJUBICIC…
“Jesi li čuo?” “Šta?” “Miću Grčića hoće da postave za direktora PRO TENT-a!” Vrlo često mi, u poslednja dva meseca, prilaze ljudi sa ovim pitanjem, koje je uvek propraćeno nevericom kao osnovnim izrazom lica.
Da bi cela stvar bila čudnija, ovo se dešava 2023. godine, otprilike godinu i po od potpunog sloma proizvodnog sistema elektroprivrede Srbije (12. 12. 2021. godine), koji se desio nakon skoro desetogodišnjeg bitisanja i vladavine pomenutog u najvažnijem delu tog sistema, prvo u RB Kolubara (tri godine), a onda i na samom vrhu, kao V. D. direktora JP Elektroprivreda Srbije. Mada, postoji onaj vic: “‘Ajd što pije, ‘ajd što se drogira, ali sedi, bre, na ‘ladnom betonu”, koji je u našem narodu pokazatelj utemeljenog relativizovanja važnih stvari, ali i krajnje neracionalnoj brizi za neke gotovo nevažne stvari.
RECEPT ZA CELU SRBIJU
Doduše, za sistem elektroprivrede kod nas PRO TENT zaista jeste sporedni problem, ali za vladajuću vrhušku ipak je to preduzeće važan šraf za funkcionisanje. Kako? Pa jednostavno, od preduzeća koje je osnovano 2003. godine i koje je u osnovnoj nameri trebalo da posluži za prvi korak restruktuiranja EPS-a, i da se u njega prebace radnici TENT-a koji su u to vreme u TENT-u obavljali poslove definisane kao poslovi koji ne pripadaju osnovnoj delatnosti – preduzeće je zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru (EPS-u) poslužilo za prijem neophodnih kadrova za osnovnu delatnost, pa se onda u pogodnom trenutku vršilo preuzimanje iz PRO TENT-a u TENT (EPS) – došlo se do preduzeća ključnog za zapošljavanje ucenjenih stranački zavisnih radnika. U početku se to praktikovalo samo u Obrenovcu, ali se to osladilo i postalo uspešan eksperiment, pa se proširilo na celu Srbiju.
U periodu 2014–2022. znalo se da kadrovska komisija za prijem novih radnika u PRO TENT nikako nije u sektoru ljudskih resursa EPS-TENT-a, već u Opštinskom odboru SNS-a u Obrenovcu, čije prostorije se sasvim namerno nalaze u prostoru nekadašnjeg Ugostiteljskog objekta “Fantazija”. Glavni kadrovik, vodeći stručnjak za ljudske resurse PRO TENT-a, nije bio niko ko je završio bilo koji smer bilo kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, već Raša sa nadimkom Livada, viđeniji član SNS-a i član Opštinskog veća Skupštine opštine Obrenovac. On je vršio “selekciju” kadrova, a konačan potpis na listu je stavljao Mića, jer to tako treba i u tome leži snaga Obrenovca. Tako, izbori po izbori, PRO TENT od 300 radnika 2003. godine naraste do više od 9000 zaposlenih u 2023. godini.
UNOSNI POSLOVI
To je bio prvi kamičak u mozaiku značaja PRO TENT-a za SNS; drugi, mnogo značajniji za određeni broj ljudi koji vode SNS je poslovno-finansijskog tipa. Naime, zbog toga što je PRO TENT preduzeće koje je osnovao JP EPS, takozvana “ćerka firma”, to preduzeće je imalo povlašćeni položaj za dobijanje poslova od JP EPS-a. Koristeći taj povlašćeni položaj, PRO TENT je vrlo često (skoro uvek) dobijao unosne poslove u postupku javnih nabavki, a onda u “igru” ulaze druga preduzeća koja imaju stručnosti i kapaciteta za obavljanje poslova označenih u javnoj nabavci. Javna je tajna da je u konačnom izvršavanju tih poslova PRO TENT učestvovao sa pet odsto, a ostali su odrađivali preostalih 95 odsto. Kako su delili novčane naknade za obavljeni posao, pretpostavljam da će jednog dana biti predmet istrage. O kojim preduzećima se radi, ne treba mnogo mozgati. Direktori i vlasnici tih preduzeća su se sami javili za prepoznavanje potpisujući čuveni zahtev Vladi Srbije i predsedniku Srbije da ne diraju Miću jer samo Mića garantuje stabilan rad (da li EPS-a ili njihovih preduzeća, pitanje je).
Ono što se da zaključiti jeste da SNS, iz iskustva koje s njima imamo do sada, ništa što je od značajnog interesa za njih ne prepušta slučaju i da nikoga ko u nekom trenutku mora da “počne da radi nešto drugo” ne pušta niz vodu i ne odriče ga se. Vezani čvrstim, nevidljivim nitima gde se ne zna ko koga ima u šaci, oni se do kraja drže zajedno. Naravno, kada počnu da “rade nešto drugo”, dešava se da se unervoze, pa se onda mora vršiti provera reakcije javnog mnjenja puštajući u etar vesti, tzv. “probne balone” o povratku onoga koji privremeno radi nešto drugo na mesto gde se dokazao kao uspešan za vladare u stranci.
U ovom poslednjem “istraživanju javnog mnjenja” reakcija javnosti je bila burna, tako da je odgovor na pitanje s početka teksta: “Da, čuo sam. Međutim, nije istina.”
S obzirom na neodrživost postojanja privrednih subjekata kakav je PRO TENT, možda bi bilo pravedno da onih 9000 stranački zavisnih radnika upravo od kreatora ovakve ćerke firme saznaju istinu o kraju bajke.
Kada će vuk poklati ovce zato što se nije verovalo dečaku, pitanje je strpljenja vuka, doba dana i (ne)ubedljivosti dečaka.
Autor je sindikalni aktivista i predsednik resornog odbora za sindikalna pitanja SDS
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!