
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
VSS BEZ KVORUMA: Sudija Milimir Lukić / foto: fonet
Visoki savet sudstva, umesto da konstatuje sopstvenu nelegalnost – nedostatak kvalifikovanog kvoruma – nastavlja s preispitivanjem svojih odluka o nereizabranima
Visoki savjet sudstva, koji – što valja znati – uglavnom, od svog osnivanja, nije radio u zakonski određenom sastavu, nastavlja s revizijom slučajeva nereizabranih sudaca, iako u okrnjenom i nezakonitom sastavu. Naime, nakon što su više od 800 sudaca i tužilaca prognali iz pravosuđa kao nedostojne ili nestručne ili lijene, Evropskoj uniji su obećali preispitivanje tih odluka (nakon što im je Ustavni sud Srbije to vratio u nadležnost), ustanovivši pravilo da oni koji su sudjelovali u prvom odlučivanju neće odlučivati i u kontroli. Konkretno, neće sudjelovati: Nata Mesarović, predsjednica VSS-a, ministarka pravosuđa Snežana Malović, advokat Boško Ristić, predsjednik Odbora za pravosuđe Skupštine Srbije, i predstavnik advokature, niški advokat Dejan Ćirić.
U međuvremenu, izabran je novi i stalni sastav VSS-a, u kojem većinu čine suci, pa su se naprijed nabrojani obavezali da će upravo njima prepustiti odlučivanje u postupku preispitivanja reizbora sudaca. Sudaca je bilo šest od 11 članova; do te brojke nedostaje još predstavnik pravnih fakulteta, konkretno Predrag Dimitrijević, dekan niškog Pravnog fakulteta.
Najprije se za njega ustanovilo da je u sukobu interesa, jer Agenciji za borbu protiv korupcije nije dostavio izjašnjenje za koju se funkciju opredjeljuje; ne može obje. Onda je Agencija donijela rješenje kojim traži od Skupštine Srbije da ga razriješi članstva u VSS-u, ali Skupština o tome godinu dana nije donijela odluku.
SUNOVRAT: U međuvremenu, također, okrnjio se i sudački sastav. Najprije je, zbog navodnog davnog krivičnog djela, uhapšen član VSS-a, sudac Blagoje Jakšić, a potom je ostavku na članstvo u VSS-u nedavno dao sudac Milimir Lukić. Njegove ostavke, doduše, nema na sajtu VSS-a, ali dijelovi su stigli do medija. On kaže: „Verujem da će doći dan kada će postojati potpuno jasna i precizna pravila i procedure za izbor i napredovanje, ali i razrešenje nosilaca sudskih funkcija, na osnovu kojih će najčestitiji i najobrazovaniji kadrovi moći da budu birani u sudove, a potom samo na osnovu ostvarenih rezultata, dosegnute dostojnosti i autoriteta moći da napreduju u sudskoj hijerarhiji. Takođe, želim da verujem u dan kada će VSS sve napred rečeno obezbeđivati kao svoj najvažniji princip i kada će pomno bdeti da se ni na koji način i od bilo koga ne utiče na nezavisnost i samostalnost sudija i sudova. Time bi zasigurno bili stečeni autoritet, poštovanje i poverenje građana u sudove i sudije i obezbeđena nepristrasna primena zakona.“
Od šest sudaca, spalo je na njih četvoro. VSS, umjesto da konstatira vlastitu nelegalnost – nedostatak kvalificiranog kvoruma – nastavlja s preispitivanjem svojih odluka o nereizabranima: najprije u konkretne postupke kao suca-izvjestioca postavlja profesora Dimitrijevića, koji je u sukobu interesa, a potom, nakon ostavke suca Lukića, u cijeli proces uvodi advokata Ćirića, koji je sudjelovao u prvom postupku reizbora.
Društvo sudija je prije nekoliko dana u svom apelu javnosti upozorilo da je „vreme da se zaustavi sunovrat prava koji sprovodi najviši organ sudske uprave“, na što je VSS odgovorio da je predsjednik Odbora za pravosuđe Ristić 8. juna ove godine obavijestio VSS da taj Odbor nije primio rješenje Agencije za borbu protiv korupcije iz decembra prošle godine, te da će „nakon prijema navedenog rešenja postupiti u skladu sa svojim delokrugom“. Te kažu: sve dok VSS ne primi odluku Skupštine, profesor Dimitrijević je ravnopravni njihov član.
APSURD: Reagirao je Sindikat pravosuđa Srbije, spreman da riješi problem rješenja Agencije koje godinu dana putuje ka nadležnom Odboru parlamenta. Da VSS ne bi gubio vrijeme na sitne formalnosti koje njima, očito, nisu od utjecaja na kvorum u vezi s preispitivanjem odluka prethodnog saziva, Sindikat će biti ‘golub poštonoša’ i iz Agencije preuzeti rješenje o slučaju prof. Dimitrijevića i dostaviti ga parlamentu!
Iz ostavke suca Lukića jasno je da i on, kao insajder, dijeli mišljenje velikog dijela stručne javnosti da u reizboru sudaca i tužilaca nije bilo jasnih kriterija, kao i da VSS (usprkos neosnovanim hvalisanjima) nije osigurao nezavisnost i samostalnost sudaca i sudova. Umjesto da VSS i Nata Mesarović odgovore na te gorke konstatacije, oni nastavljaju sa – sad nelegitimnim – preispitivanjem svojih brljotina u postupku reizbora, ne bi li i domaća javnost i evropski komesari to bolno pitanje napokon skinuli s dnevnog reda.
Nije se o problemu izjasnila niti ministarka Malović, koja zajedno sa svojim državnim sekretarom Slobodanom Homenom – o, apsurda! – daje podršku inicijativi dvojice otporaša koji traže smjenu požarevačke sutkinje koja je ponovo oslobodila krivnje „testeraša“ Marka Miloševića; ministarka je, nota bene, sudjelovala u reizboru dotične, koja se već prije toga istakla oslobađajućim presudama u istom predmetu!
„Autoritet, poštovanje i poverenje građana u sudove i sudije i obezbeđena nepristrasna primena zakona“, koje kao prioritete VSS-a priziva u ostavci sudac Lukić, očito ostaju u srpskom pravosuđu na dugom štapu.
Ako prizovemo i moral, samo je jedan zaključak: vrijeme je za ostavke.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve