Epilog blokade Beograda je kompromis koji je postignut sa predstavnicima Vlade da dugovanja nastala do 30. juna ove godine taksisti plate u četiri mesečne rate, da prestane prinudna naplata i započnu pregovori o realnom tempu vraćanja dugova shodno ekonomskoj snazi taksista
HAOS: Beograd, 11. juna u popodnevnim časovima
Poziv lidera Demokratske stranke Zorana Đinđića upućen taksistima pre više od godinu dana da kao akt građanske neposlušnosti prema ondašnjoj vlasti ne plaćaju porez, sada se kao bumerang vlaća Vladi na čijem je on čelu. Naime, nova poreska politika podrazumeva i plaćanje zaostalog poreza, s kamatama razume se, a bez potvrde da je dugovanje izmireno mnogi poslovi ne mogu da se obave, uključujući i vađenje novih dokumenata poput produženja vozačke dozvole ili registracije automobila. Ako se zna da se mnogi građani, pa i taksisti, ne lome preterano da daju pare državi, onda je jasno da je dugovanje poprilično naraslo, baš kao i pritisak države da utera štogod para u budžetsku kasu.
POSEBNETABLICE: Poslovično drčni, ali i tradicionalno opoziciono nastrojeni zbog čega žestoko zameraju Đinđiću na „dvostrukoj igri“, taksisti su se prošlog ponedeljka odlučili na štrajk upozorenja na beogradskom Ušću, a podržale su ih sličnim akcijama i kolege iz Novog Sada, Niša, Vrbasa, Kragujevca i Šapca. Tražili su, između ostalog, otpis kamate na poreze i doprinose iz ove godine, reprogramiranje zaostalih dugovanja iz ranijih godina i mogućnost plaćanja na rate. Prva runda pregovora završena je neuspešno posle čega su taksisti u Beogradu blokirali centar grada izazvavši saobraćajni haos kakav prestonica odavno nije videla. Tako nešto nije im bilo teško da učine s obzirom na to da prema nekim procenama u glavnom gradu ima oko 14 hiljada taksista od kojih barem polovina radi na crno.
„Ma polovina ni ne radi taj posao, ponekad izađu, jer objektivno Beogradu je dovoljno najviše šest hiljada taksista“, kaže za „Vreme“ Zoran (51) koji ima respektabilno dugačak staž na ulicama grada. „Ranije vlasti su rešavale socijalu dajući dozvole svima koji su ih tražili, a mnogi su samo koristili beneficije u vreme bonova za benzin i sličnih poslova iz sive zone.“
Taksisti koji su posvećeni svom poslu traže da se „divljacima“, kako nazivaju one koji rade bez dozvole, zabrani taksiranje i čini se da je jedan od rezultata pregovora s Vladom i najava uvođenja posebnih registarskih tablica za one koji legalno rade taj posao. Pasionirani čitaoci crnih hronika znaju da je proteklih godina ne samo u Beogradu bilo žestokih okršaja i između članova pojedinih udruženja i unutar njih, nekoliko okršaja vatrenim oružjem u kojima je bilo i mrtvih i ranjenih, a bilo je slučajeva da su „upozorenja“ slata tako što su automobili leteli u vazduh ili bivali zapaljeni. I sami taksisti su svesni da je trijaža neophodna i da na gradskim ulicama nema mesta za sve, pogotovo u situaciji kada malo koji građanin može sebi da priušti vožnju po sadašnjoj tarifi, za koju, pak, sami taksisti tvrde da je niska. Čini se i da država sa svoje strane nema mnogo interesa da ozbiljnije zavede red u toj oblasti, ne samo zbog problema u pronalaženju kriterijuma kome dati, a kome oduzeti dozvolu, već i zbog činjenice da više obveznika znači i više para u budžetu.
Drugu stranu, pak, možda ponajbolje ilustruje anegdota koju je doživeo jedan kolega kome se tokom vožnje taksista požalio na visoke poreze i doprinose uz konstataciju da mu „ne pada na pamet da bilo šta plati“ jer ima „ženu koja radi kao medicinska sestra i koja zarađuje sto maraka mesečno“. Zbog usputne opaske da će „njegova žena imati tako malu platu sve dok ljudi o porezu budu razmišljali po sistemu ‘ne pada mi na pamet da platim’, jer država nema odakle da namakne novac za zdravstvo osim kroz poreze“, neoprezni novinar umalo nije dobio batine. Sva naknadna objašnjenja da je reč o izmirivanju obaveze koja je svugde u svetu normalna stvar samo su malo ublažila ljutnju gnevnog taksiste koji nikako nije mogao da poveže malu platu svoje žene sa njegovim neplaćanjem poreza. Tokom ovonedeljnog štrajka upravo slične priče bile su najčešće u razgovorima novinara i taksista.
KOMPROMIS: Epilog blokade Beograda je kompromis koji je postignut sa predstavnicima Vlade da dugovanja nastala do 30. juna ove godine taksisti plate u četiri mesečne rate, da prestane prinudna naplata i započnu pregovori o realnom tempu vraćanja dugova shodno ekonomskoj snazi taksista. Republički ministar finansija Božidar Đelić izjaviće potom da Vlada „nije popustila pred taksistima“, već da je nađen „zajednički jezik“, da je reč „o produžetku programa regulisanja dugovanja koji je Vlada Republike Srbije usvojila pre dve nedelje, razjašnjavanju i ulasku u detalje o onome šta će se dešavati sa jednom profesijom kao što su taksi vozači“. Ti „detalji“ moraće da obuhvate pre svega sređivanje situacije u taksi udruženjima, ma koliko bolno bilo oduzimanje dozvola i slične mere čije odlaganje sigurno neće ničemu pomoći. A pred Vladom će tokom ove sedmice protestovati i zdravstveni radnici. Možda će među njima biti i žena onog taksiste kome „ne pada na pamet bilo šta da plati“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!