Epilog blokade Beograda je kompromis koji je postignut sa predstavnicima Vlade da dugovanja nastala do 30. juna ove godine taksisti plate u četiri mesečne rate, da prestane prinudna naplata i započnu pregovori o realnom tempu vraćanja dugova shodno ekonomskoj snazi taksista
HAOS: Beograd, 11. juna u popodnevnim časovima
Poziv lidera Demokratske stranke Zorana Đinđića upućen taksistima pre više od godinu dana da kao akt građanske neposlušnosti prema ondašnjoj vlasti ne plaćaju porez, sada se kao bumerang vlaća Vladi na čijem je on čelu. Naime, nova poreska politika podrazumeva i plaćanje zaostalog poreza, s kamatama razume se, a bez potvrde da je dugovanje izmireno mnogi poslovi ne mogu da se obave, uključujući i vađenje novih dokumenata poput produženja vozačke dozvole ili registracije automobila. Ako se zna da se mnogi građani, pa i taksisti, ne lome preterano da daju pare državi, onda je jasno da je dugovanje poprilično naraslo, baš kao i pritisak države da utera štogod para u budžetsku kasu.
POSEBNETABLICE: Poslovično drčni, ali i tradicionalno opoziciono nastrojeni zbog čega žestoko zameraju Đinđiću na „dvostrukoj igri“, taksisti su se prošlog ponedeljka odlučili na štrajk upozorenja na beogradskom Ušću, a podržale su ih sličnim akcijama i kolege iz Novog Sada, Niša, Vrbasa, Kragujevca i Šapca. Tražili su, između ostalog, otpis kamate na poreze i doprinose iz ove godine, reprogramiranje zaostalih dugovanja iz ranijih godina i mogućnost plaćanja na rate. Prva runda pregovora završena je neuspešno posle čega su taksisti u Beogradu blokirali centar grada izazvavši saobraćajni haos kakav prestonica odavno nije videla. Tako nešto nije im bilo teško da učine s obzirom na to da prema nekim procenama u glavnom gradu ima oko 14 hiljada taksista od kojih barem polovina radi na crno.
„Ma polovina ni ne radi taj posao, ponekad izađu, jer objektivno Beogradu je dovoljno najviše šest hiljada taksista“, kaže za „Vreme“ Zoran (51) koji ima respektabilno dugačak staž na ulicama grada. „Ranije vlasti su rešavale socijalu dajući dozvole svima koji su ih tražili, a mnogi su samo koristili beneficije u vreme bonova za benzin i sličnih poslova iz sive zone.“
Taksisti koji su posvećeni svom poslu traže da se „divljacima“, kako nazivaju one koji rade bez dozvole, zabrani taksiranje i čini se da je jedan od rezultata pregovora s Vladom i najava uvođenja posebnih registarskih tablica za one koji legalno rade taj posao. Pasionirani čitaoci crnih hronika znaju da je proteklih godina ne samo u Beogradu bilo žestokih okršaja i između članova pojedinih udruženja i unutar njih, nekoliko okršaja vatrenim oružjem u kojima je bilo i mrtvih i ranjenih, a bilo je slučajeva da su „upozorenja“ slata tako što su automobili leteli u vazduh ili bivali zapaljeni. I sami taksisti su svesni da je trijaža neophodna i da na gradskim ulicama nema mesta za sve, pogotovo u situaciji kada malo koji građanin može sebi da priušti vožnju po sadašnjoj tarifi, za koju, pak, sami taksisti tvrde da je niska. Čini se i da država sa svoje strane nema mnogo interesa da ozbiljnije zavede red u toj oblasti, ne samo zbog problema u pronalaženju kriterijuma kome dati, a kome oduzeti dozvolu, već i zbog činjenice da više obveznika znači i više para u budžetu.
Drugu stranu, pak, možda ponajbolje ilustruje anegdota koju je doživeo jedan kolega kome se tokom vožnje taksista požalio na visoke poreze i doprinose uz konstataciju da mu „ne pada na pamet da bilo šta plati“ jer ima „ženu koja radi kao medicinska sestra i koja zarađuje sto maraka mesečno“. Zbog usputne opaske da će „njegova žena imati tako malu platu sve dok ljudi o porezu budu razmišljali po sistemu ‘ne pada mi na pamet da platim’, jer država nema odakle da namakne novac za zdravstvo osim kroz poreze“, neoprezni novinar umalo nije dobio batine. Sva naknadna objašnjenja da je reč o izmirivanju obaveze koja je svugde u svetu normalna stvar samo su malo ublažila ljutnju gnevnog taksiste koji nikako nije mogao da poveže malu platu svoje žene sa njegovim neplaćanjem poreza. Tokom ovonedeljnog štrajka upravo slične priče bile su najčešće u razgovorima novinara i taksista.
KOMPROMIS: Epilog blokade Beograda je kompromis koji je postignut sa predstavnicima Vlade da dugovanja nastala do 30. juna ove godine taksisti plate u četiri mesečne rate, da prestane prinudna naplata i započnu pregovori o realnom tempu vraćanja dugova shodno ekonomskoj snazi taksista. Republički ministar finansija Božidar Đelić izjaviće potom da Vlada „nije popustila pred taksistima“, već da je nađen „zajednički jezik“, da je reč „o produžetku programa regulisanja dugovanja koji je Vlada Republike Srbije usvojila pre dve nedelje, razjašnjavanju i ulasku u detalje o onome šta će se dešavati sa jednom profesijom kao što su taksi vozači“. Ti „detalji“ moraće da obuhvate pre svega sređivanje situacije u taksi udruženjima, ma koliko bolno bilo oduzimanje dozvola i slične mere čije odlaganje sigurno neće ničemu pomoći. A pred Vladom će tokom ove sedmice protestovati i zdravstveni radnici. Možda će među njima biti i žena onog taksiste kome „ne pada na pamet bilo šta da plati“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.