Načelnik Radomir priznaje da bi mu minus mogao biti večera sa Drakulićem, ali računa da bi plus morao biti to što se večeralo u Belanovici, kao i to što je govor u Skelanima počeo Koštuničinim rečima: Drinoreko, vodoplemenita... Hoće i ostalo da objasni, ali i Ministarstvo i stranka postali nedostupni za Radomira
MALO SNA, PUNO BRIGE: Radomir Stevanović
Radomir Stevanović, Ubljanin, na mesto načelnika Kolubarskog okruga, kao član Demokratske stranke Srbije, postavljen je u maju prošle godine. Radio je, kažu, preko funkcije, pored redovnog posla u okrugu se trudio da bude mali državnik, sarađivao sa svakom lokalnom vlašću, sa svakom delatnošću, inicirao više regionalnih projekata… Međutim, izgleda da je takav Radomir, koji se mnogo bavio svojim poslom, zasmetao lokalnom odboru DSS-a u Valjevu, jerbo se ovaj nije stranački ponaš’o. I šta je bilo, početkom meseca na sajtu republičke vlade video da je smenjen. Na njegovo mesto postavljen je Goran Lučić iz Valjeva, takođe član DSS-a. Ispada da je to unutarpartijska stvar. Tako slučaj okvalifikovao i Vladeta Janković, potpredsednik partije i savetnik Koštunice, kao unutarstranačku stvar.
JEDANKOVERAT: Bilo najava, pa kuloarskih, da će Radomir biti smenjen, da mu partija, koja je u opoziciji, u Valjevu zamera što sarađuje sa opštinskom vlašću, da mu pojedinci iz partije koji su se sastajali sa Vladetom Jankovićem na Divčibarama, rade o glavi, ali Radomir to otur’o, kont’o da bi to bio direktan atak na Vladu, verov’o da način na koji radi najbolje doprinosi promovisanju Vlade i partije. A jeste, veli, radio, godišnji odmor nije koristio, radio subotom, nedeljom, praznicima. Onda na sajtu Vlade video da je smenjen, zatražio rešenje, obrazloženje, pa nikad mu niko ni natuknuo nije da je nešto loše uradio. I dobio, i rešenje, i obrazloženje, u istom kovertu. U rešenju pisalo, Razrešava se Radomir Stevanović dužnosti načelnika Kolubarskog okruga sa sedištem u Valjevu. A u obrazloženju, članom 42 Zakona o državnoj upravi propisano je da načelnike okruga postavlja Vlada na četiri godine. Piše i da je rešenje konačno, i da protiv istog, u upravnom postupku, žalba nije dopuštena. Na obe ‘artije, sa desne strane, stoji ime dr Vojislava Koštunice, ali bez potpisa. I to je bilo sve, Radomir uz’o da okreće Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, da mu se objasni gde je grešio, ali Ministarstvo postalo nedostupno, ne može da prođe sekretaricu.
OPASNOZASRBIJU: Bivši načelnik sistematičan, reklo bi se, kod njega se zna gde je šta, i u glavi i u ‘artijama. Načelnik je, kaže, po opisu posla, figura koja organizuje i koordinira rad ispostava ministarstava na lokalnom nivou, to mu dođe da se bavi organizacijom prevoza raznih službi, a da se ne pita šta ko radi, jer je Vlada podelila ministarstva kao feude, svaka stranka svoje ministarstvo kontroliše i po dubini. I radio je to Radomir, organizov’o prevoz. Ali uz’o da se bavi i drugim poslovima za koje je smatr’o da mu pripadaju, inicir’o donošenje Regionalnog prostornog plana, koji je donet prvi u Republici, posvetio se izradi Regionalnog programa za odlaganje komunalnog otpada, u koji su se, pored šest opština Kolubarskog okruga, uključili i Obrenovac, Lazarevac, Barajevo, Koceljeva i Vladimirci. Bavio se i razvojem magistralnih puteva, gasifikacijom ovog područja, nater’o Vladu, delujući sa terena, da deluje protiv gubara, i još, uspostavio saradnju sa svakom lokalnom vlašću, ustanovama kulture, sporta, zavičajnim klubovima, sve pokrio, sarađivao sa donatorima i međunarodnim agencijama, račun’o da mu je sve to dužnost. Svuda bio prvi i na licu mesta, i u poplavama, i kad se srušio onaj sportski avion kod Uba… Bilo koji zahtev Ministarstva odradio, nikad nije imao upozorenje da nešto nije u redu, naprotiv, susreti sa ministrom Lončarom uvek bili korektni…
Šta je, po njemu, bitno, na dužnost došao kao kandidat DSS-a, ali, smatra, svojim trudom to zaslužio. Kao predsednik Okružnog odbora DSS-a ponašao se kao vojnik partije, sve doveo na svoje mesto, izborni rezultati pokazivali da se ovde ponajbolje radilo. Ipak do kurcšlusa, rek’o bi, doveli koordinatori koji su partijski bili zaduženi za region. Ti koordinatori su skidali kajmak i radili mu o glavi. Postigli najbolji izborni rezultat na predsedničkim izborima, kad je Koštunica bio kandidat, a koordinator Miloš Aligrudić, i preko toga, post’o šef poslaničkog kluba DSS-a, ovaj poslednji, Vlada Dimitrijević, bio zubar u Loznici, sad zubar u Rakovici i republički poslanik. A Radomir, Radomir smenjen, i to bez obrazloženja.
Ne smatra da se politički zamrz’o, cenio da je politička aktivnost, i to ako se valjano vrši svoja funkcija, reklama, i za Vladu i za stranku. Smenjen. U njegovom slučaju neko je uzurpirao DSS, ni program ni statut ne dozvoljavaju takvo ponašanje, nije ovo opasno samo u njegovom slučaju, ovo je opasno za Srbiju, pa program DSS-a kaže da država treba da bude odvojena od partije. Šta traži, samo obrazloženje, da mu se kaže gde je pogrešio, a ne da ga smenjuju oni koji mu spočitavaju da je zapostavio partiju, jeste je zapostavio tako što je odbio da zaposli prijatelje i devojke uticajnih članova valjevskog odbora.
Nešto se čudno dešava, gde god se obrati, izbegavaju ga. Jeste večer’o sa Drakulićem, ali Drakulić je jedini partijski funkcioner koji je došao u Valjevo. Bio po pozivu Privredne komore, i on mu, u aprilu, organizov’o večeru sa članstvom. I to u Belanovici, mestu gde Koštunica provodi vikende i godišnji odbor. Večeru platili iz svog džepa. Da su drugi došli i sa njima bi večer’o. Posle ga dušebrižnici svrstali u Drakulićevog simpatizera, kad je ovaj pao na Skupštini DSS-a, svestan da mu je ta večera postala velika mana.
Ne može ni do koga da dođe, svi zauzeti, uspeo da preko sekretarice zakaže sastanak kod predsednika IO-a DSS-a Jovana Palalića, ali i tu na listi čekanja. Čuo da mu se zamera i što je govorio u Skelanima, na pomenu srpskim žrtvama poslednjeg rata. A tamo bio privatno, odatle rodom, i šta je pogrešno rek’o, pa obraćanje je počeo rečenicom kojom se Koštunica obratio biračima u Zvorniku: Drinoreko, vodoplemenita, tištospajaš, alinerazdvajaš… Šta tu odudara od stranačkog programa.
Na kraju ima još da kaže ocenu svog rada, Radio više od protokolarnog, spavao manje od poželjnog. To o spavanju je, objašnjava, aluzija na one što spavaju u stranci.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!