Načelnik Radomir priznaje da bi mu minus mogao biti večera sa Drakulićem, ali računa da bi plus morao biti to što se večeralo u Belanovici, kao i to što je govor u Skelanima počeo Koštuničinim rečima: Drinoreko, vodoplemenita... Hoće i ostalo da objasni, ali i Ministarstvo i stranka postali nedostupni za Radomira
MALO SNA, PUNO BRIGE: Radomir Stevanović
Radomir Stevanović, Ubljanin, na mesto načelnika Kolubarskog okruga, kao član Demokratske stranke Srbije, postavljen je u maju prošle godine. Radio je, kažu, preko funkcije, pored redovnog posla u okrugu se trudio da bude mali državnik, sarađivao sa svakom lokalnom vlašću, sa svakom delatnošću, inicirao više regionalnih projekata… Međutim, izgleda da je takav Radomir, koji se mnogo bavio svojim poslom, zasmetao lokalnom odboru DSS-a u Valjevu, jerbo se ovaj nije stranački ponaš’o. I šta je bilo, početkom meseca na sajtu republičke vlade video da je smenjen. Na njegovo mesto postavljen je Goran Lučić iz Valjeva, takođe član DSS-a. Ispada da je to unutarpartijska stvar. Tako slučaj okvalifikovao i Vladeta Janković, potpredsednik partije i savetnik Koštunice, kao unutarstranačku stvar.
JEDANKOVERAT: Bilo najava, pa kuloarskih, da će Radomir biti smenjen, da mu partija, koja je u opoziciji, u Valjevu zamera što sarađuje sa opštinskom vlašću, da mu pojedinci iz partije koji su se sastajali sa Vladetom Jankovićem na Divčibarama, rade o glavi, ali Radomir to otur’o, kont’o da bi to bio direktan atak na Vladu, verov’o da način na koji radi najbolje doprinosi promovisanju Vlade i partije. A jeste, veli, radio, godišnji odmor nije koristio, radio subotom, nedeljom, praznicima. Onda na sajtu Vlade video da je smenjen, zatražio rešenje, obrazloženje, pa nikad mu niko ni natuknuo nije da je nešto loše uradio. I dobio, i rešenje, i obrazloženje, u istom kovertu. U rešenju pisalo, Razrešava se Radomir Stevanović dužnosti načelnika Kolubarskog okruga sa sedištem u Valjevu. A u obrazloženju, članom 42 Zakona o državnoj upravi propisano je da načelnike okruga postavlja Vlada na četiri godine. Piše i da je rešenje konačno, i da protiv istog, u upravnom postupku, žalba nije dopuštena. Na obe ‘artije, sa desne strane, stoji ime dr Vojislava Koštunice, ali bez potpisa. I to je bilo sve, Radomir uz’o da okreće Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, da mu se objasni gde je grešio, ali Ministarstvo postalo nedostupno, ne može da prođe sekretaricu.
OPASNOZASRBIJU: Bivši načelnik sistematičan, reklo bi se, kod njega se zna gde je šta, i u glavi i u ‘artijama. Načelnik je, kaže, po opisu posla, figura koja organizuje i koordinira rad ispostava ministarstava na lokalnom nivou, to mu dođe da se bavi organizacijom prevoza raznih službi, a da se ne pita šta ko radi, jer je Vlada podelila ministarstva kao feude, svaka stranka svoje ministarstvo kontroliše i po dubini. I radio je to Radomir, organizov’o prevoz. Ali uz’o da se bavi i drugim poslovima za koje je smatr’o da mu pripadaju, inicir’o donošenje Regionalnog prostornog plana, koji je donet prvi u Republici, posvetio se izradi Regionalnog programa za odlaganje komunalnog otpada, u koji su se, pored šest opština Kolubarskog okruga, uključili i Obrenovac, Lazarevac, Barajevo, Koceljeva i Vladimirci. Bavio se i razvojem magistralnih puteva, gasifikacijom ovog područja, nater’o Vladu, delujući sa terena, da deluje protiv gubara, i još, uspostavio saradnju sa svakom lokalnom vlašću, ustanovama kulture, sporta, zavičajnim klubovima, sve pokrio, sarađivao sa donatorima i međunarodnim agencijama, račun’o da mu je sve to dužnost. Svuda bio prvi i na licu mesta, i u poplavama, i kad se srušio onaj sportski avion kod Uba… Bilo koji zahtev Ministarstva odradio, nikad nije imao upozorenje da nešto nije u redu, naprotiv, susreti sa ministrom Lončarom uvek bili korektni…
Šta je, po njemu, bitno, na dužnost došao kao kandidat DSS-a, ali, smatra, svojim trudom to zaslužio. Kao predsednik Okružnog odbora DSS-a ponašao se kao vojnik partije, sve doveo na svoje mesto, izborni rezultati pokazivali da se ovde ponajbolje radilo. Ipak do kurcšlusa, rek’o bi, doveli koordinatori koji su partijski bili zaduženi za region. Ti koordinatori su skidali kajmak i radili mu o glavi. Postigli najbolji izborni rezultat na predsedničkim izborima, kad je Koštunica bio kandidat, a koordinator Miloš Aligrudić, i preko toga, post’o šef poslaničkog kluba DSS-a, ovaj poslednji, Vlada Dimitrijević, bio zubar u Loznici, sad zubar u Rakovici i republički poslanik. A Radomir, Radomir smenjen, i to bez obrazloženja.
Ne smatra da se politički zamrz’o, cenio da je politička aktivnost, i to ako se valjano vrši svoja funkcija, reklama, i za Vladu i za stranku. Smenjen. U njegovom slučaju neko je uzurpirao DSS, ni program ni statut ne dozvoljavaju takvo ponašanje, nije ovo opasno samo u njegovom slučaju, ovo je opasno za Srbiju, pa program DSS-a kaže da država treba da bude odvojena od partije. Šta traži, samo obrazloženje, da mu se kaže gde je pogrešio, a ne da ga smenjuju oni koji mu spočitavaju da je zapostavio partiju, jeste je zapostavio tako što je odbio da zaposli prijatelje i devojke uticajnih članova valjevskog odbora.
Nešto se čudno dešava, gde god se obrati, izbegavaju ga. Jeste večer’o sa Drakulićem, ali Drakulić je jedini partijski funkcioner koji je došao u Valjevo. Bio po pozivu Privredne komore, i on mu, u aprilu, organizov’o večeru sa članstvom. I to u Belanovici, mestu gde Koštunica provodi vikende i godišnji odbor. Večeru platili iz svog džepa. Da su drugi došli i sa njima bi večer’o. Posle ga dušebrižnici svrstali u Drakulićevog simpatizera, kad je ovaj pao na Skupštini DSS-a, svestan da mu je ta večera postala velika mana.
Ne može ni do koga da dođe, svi zauzeti, uspeo da preko sekretarice zakaže sastanak kod predsednika IO-a DSS-a Jovana Palalića, ali i tu na listi čekanja. Čuo da mu se zamera i što je govorio u Skelanima, na pomenu srpskim žrtvama poslednjeg rata. A tamo bio privatno, odatle rodom, i šta je pogrešno rek’o, pa obraćanje je počeo rečenicom kojom se Koštunica obratio biračima u Zvorniku: Drinoreko, vodoplemenita, tištospajaš, alinerazdvajaš… Šta tu odudara od stranačkog programa.
Na kraju ima još da kaže ocenu svog rada, Radio više od protokolarnog, spavao manje od poželjnog. To o spavanju je, objašnjava, aluzija na one što spavaju u stranci.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!