
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Dobra strana programa je u tome što, najzad, izdvaja socijalnu politiku iz grupe preduzeća Zastava, a loša što (istina implicitno) podgreva nadu da će sve opet biti po starom, tj. da zahvaljujući donacijama i strateškim partnerima „rumena zora“ tek što nije svanula.
Susret sa ekonomskom istinom uvek je težak i lako može da preraste u žestok sudar. Socijalne napetosti i politikantska preračunavanja i te kako utiču na rešenja: oni povećavaju strah od trezvenog suočavanja sa istinom i guraju nosioce odluka (Vladu) u mutne vode populističke ekonomske politike. Dabome, mnogo je komotnije sejati iluzije da će se, uz minimalna ulaganja, veliki industrijski kompleks i čitav region preporoditi, nego se suočiti sa mukotrpnim prestrukturiranjem, koje zahteva ne samo finansijska i ekonomska znanja, koja se ne dovode u sumnju, nego, pre svega, potpuno angažovanje u administraciji i organizaciji, za šta, izgleda, niko u Vladi nema vremena.
Javnosti mora da postane jasna logična istina da Vlada ne raspolaže sopstvenim novcem, nego samo raspoređuje prikupljena sredstva poreskih obveznika. Metalski kompleks, dakle, može dobiti novac jedino od drugih privrednih grana (npr. tekstilci, poljoprivrednici, elektronska industrija…), ako Vlada smatra da tamo sredstva pretiču. Zaposleni u automobilskoj industriji dobro razumeju ovu činjenicu, iako to ne pokazuju.
S druge strane, Vlada pokazuje da joj ova istina nije potpuno jasna. Da nije tako, ne bi, nekonzistentnom politikom dozvola uvoza polovnih automobila potiskivala domaće proizvođače na sopstvenom tržistu. Ne može se (nije logično) istovremeno pomagati domaćoj industriji automobila, dok joj se, s druge strane, onemogućava da sama ostvari sopstveni prihod, ma koliko on bio mali. Štete koje je Zastava pretrpela od posledica lose (populističke) ekonomske politike (i one i ove vlasti) mogu se porediti sa onima od NATO – bombardovanja.
Dobra strana ponuđenog programa je u tome što, najzad, izdvaja socijalnu politiku iz grupe preduzeća Zastava, a loša što (istina implicitno) podgreva nadu da će sve opet biti po starom, tj. da zahvaljujući donacijama i strateškim partnerima „rumena zora“ tek što nije svanula. Istina je surovija. Privreda Srbije, čak ni uz inostranu pomoć, ne može finansijski da podnese visoke troškove dugotrajnog zastoja u automobilskoj industriji, pa možda ni u većem delu metalskog kompleksa.
Za analitički servis Medija centra (23. 07. 2001.)

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve