

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Dobra strana programa je u tome što, najzad, izdvaja socijalnu politiku iz grupe preduzeća Zastava, a loša što (istina implicitno) podgreva nadu da će sve opet biti po starom, tj. da zahvaljujući donacijama i strateškim partnerima „rumena zora“ tek što nije svanula.
Susret sa ekonomskom istinom uvek je težak i lako može da preraste u žestok sudar. Socijalne napetosti i politikantska preračunavanja i te kako utiču na rešenja: oni povećavaju strah od trezvenog suočavanja sa istinom i guraju nosioce odluka (Vladu) u mutne vode populističke ekonomske politike. Dabome, mnogo je komotnije sejati iluzije da će se, uz minimalna ulaganja, veliki industrijski kompleks i čitav region preporoditi, nego se suočiti sa mukotrpnim prestrukturiranjem, koje zahteva ne samo finansijska i ekonomska znanja, koja se ne dovode u sumnju, nego, pre svega, potpuno angažovanje u administraciji i organizaciji, za šta, izgleda, niko u Vladi nema vremena.
Javnosti mora da postane jasna logična istina da Vlada ne raspolaže sopstvenim novcem, nego samo raspoređuje prikupljena sredstva poreskih obveznika. Metalski kompleks, dakle, može dobiti novac jedino od drugih privrednih grana (npr. tekstilci, poljoprivrednici, elektronska industrija…), ako Vlada smatra da tamo sredstva pretiču. Zaposleni u automobilskoj industriji dobro razumeju ovu činjenicu, iako to ne pokazuju.
S druge strane, Vlada pokazuje da joj ova istina nije potpuno jasna. Da nije tako, ne bi, nekonzistentnom politikom dozvola uvoza polovnih automobila potiskivala domaće proizvođače na sopstvenom tržistu. Ne može se (nije logično) istovremeno pomagati domaćoj industriji automobila, dok joj se, s druge strane, onemogućava da sama ostvari sopstveni prihod, ma koliko on bio mali. Štete koje je Zastava pretrpela od posledica lose (populističke) ekonomske politike (i one i ove vlasti) mogu se porediti sa onima od NATO – bombardovanja.
Dobra strana ponuđenog programa je u tome što, najzad, izdvaja socijalnu politiku iz grupe preduzeća Zastava, a loša što (istina implicitno) podgreva nadu da će sve opet biti po starom, tj. da zahvaljujući donacijama i strateškim partnerima „rumena zora“ tek što nije svanula. Istina je surovija. Privreda Srbije, čak ni uz inostranu pomoć, ne može finansijski da podnese visoke troškove dugotrajnog zastoja u automobilskoj industriji, pa možda ni u većem delu metalskog kompleksa.
Za analitički servis Medija centra (23. 07. 2001.)


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve