Postupak imenovanja u sudstvu je pod dvostrukom kontrolom Narodne skupštine: predloge daje Visoki savet sudstva koji je izabrala Narodna skupština, a odluke po predlogu opet donosi Narodna skupština, što je recept za politizaciju sudstva, stav je Venecijanske komisije
Ako narodni poslanici ikad završe raspravu o setu pravosudnih zakona koji su pred njima, svi bi postojeći sudije u Srbiji, njih oko 2,5 hiljada (ali i javni tužioci) trebali proći postupak reizbora do kraja iduće godine, a od prvog dana 2010. godine na snazi bi trebala biti i posve nova organizacija sudstva i nova mreža sudova.
Nova mreža pravosudnih organa predviđa, kako je to u uvodnom slovu u Skupštini Srbije nedavno predstavila ministarka pravde Snežana Malović, značajno smanjenje broja osnovnih (ranije općinskih) sudova, prekršajnih sudova (ranije organa za prekršaje) i osnovnih javnih tužilaštava (ranije općinskih javnih tužilaštava), što će vjerojatno dovesti i do promjene broja sudija i strukture zaposlenih.
REFORMA: U najkraćem: općinski sudovi će postati osnovni sudovi i umjesto sadašnjih 138, imat ćemo 34 osnovna suda, koji će imati svoje sudske jedinice (laički bismo rekli: ekspoziture), ali za građane se ništa neće promijeniti, jer će se sudu moći obratiti jednako kao i dosad. U jedinicama će, kako je obrazložila ministarka pravde, raditi odgovarajući broj službenika koji će obavljati sav tehnički dio posla kako građani ne bi imali potrebu putovati do mjesta gdje je najbliži osnovni sud, a suštinska je promjena povećanje broja sudijskih pomoćnika (svaki sudija će imati, osim daktilografa kao dosad, po jednog pomoćnika), čime bi se trebala povećati efikasnost u sudijskom radu. „Pored toga, sudije neće imati problem ‘male sredine’, gde se većina stanovnika poznaje između sebe, pa će njihova objektivnost i nezavisnost biti na znatno višem nivou“, istakla je ministarka.
Prekršajni sudovi u novoj će organizaciji biti dio sudske vlasti, građanima se ništa neće promijeniti niti u odnosu na sadašnji pristup prekršajnim organima, a broj sudija za prekršaje bit će smanjen. Za razliku od njih, kad je o tužiocima riječ, usprkos racionalizaciji sadašnje mreže tužilaštava, ne očekuje se značajna promjena u broju tužilaca i ostalih zaposlenih u tužilaštvima.
Kad je o višim sudovima riječ, od početka 2010. godine počet će s radom Vrhovni kasacioni sud i četiri apelaciona suda, a kao sudovi posebne nadležnosti bit će ustanovljeni privredni sudovi, Privredni apelacioni sud, prekršajni i Viši prekršajni sud, te Upravni sud. U tim se sudovima očekuje značajno smanjenje broja sudija s obzirom na promjenu nadležnosti, pogotovo stoga što će osnivanjem apelacionih sudova na njih preći dio nadležnosti dosadašnjih okružnih sudova.
Sve te promjene, kako je u više prilika naglasila ministarka Malović, trebale bi dovesti do značajnog povećanja efikasnosti sudija, veće ažurnosti rada pravosudnih organa, specijalizacije sudova i poboljšanog pristupa pravdi.
ZA I PROTIV (RE)IZBORA: Pomoćnik ministarke pravde Vojkan Simić objašnjava za „Vreme“ da će, nakon usvajanja seta pravosudnih zakona, biti ustanovljen Visoki savjet sudstva (najkasnije 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom savjetu sudstva), u kojem većinu – sedam od 11 članova – imaju sudije. „Na tom prvom sazivu Visokog saveta sudstva leži teret kvaliteta i odgovornosti za opšti izbor sudija“, kaže Simić, precizirajući da će oni morati utvrditi mjerila i kriterije po kojima će izbor sudija biti obavljen, nakon čega slijedi konkurs i potom tromjesečni rok u kojem će sudije svih sudova biti izabrani.
„Uvereni smo da će ovih sedam zakona doneti bolji pravosudni sistem. Javnost na predloge nije imala pogovora, reagovala je jedino stručna javnost. U svemu tome ima i jedan ‚nepravni’ razlog: opšti sastav naših sudova je dobar, tek mali deo sudija ne zadovoljava profesionalne kriterije i predstojećim opštim izborom, na koji nas obavezuje i Ustavni zakon i ustanovljavanje nove mreže i organizacije sudova, skinuće se hipoteka koju nezadovoljni građani stavljaju na sve sudije zbog malog broja onih koji ne rade svoj posao kako treba“, kaže pomoćnik ministarke Vojkan Simić.
Predsjednica Društva sudija Srbije Dragana Boljević, međutim, kaže za „Vreme“ da je najavljeni sveobuhvatni novi izbor sudija „korak koji se ne radi“: „On je neustavan, nepotreban, jer je dve trećine sudija dosad već promenjeno i on predstavlja Potemkinova sela, jer ne treba menjati ljude, već sistem.“ Ne postoji ustavnopravni osnov za opći izbor, odnosno reizbor sadašnjih sudija, kaže Dragana Boljević, naglašavajući da i novi ustav Srbije (2006) – kao i prethodni – propisuje načelo stalnosti sudijske funkcije, a ukidanje postojećih sudova, osnivanje novih i promjene u njihovoj nadležnosti ne predstavljaju osnov za prestanak sudijske funkcije.
I organizacija kojoj je na čelu na svojoj je izvanrednoj skupštini 16. novembra ove godine konstatirala (jednako kao i na skupštini održanoj nakon usvajanja Ustava 2006. godine) da „problemi u sudstvu proističu prvenstveno iz slabosti sudskog sistema“. „Promene u sudijskom kadru, bez promena postojećeg sudskog sistema ne rešavaju, već samo odlažu i produbljuju njegove slabosti. Mehanizmi koji će se uspostaviti novim zakonom o sudijama u pogledu redovnog vrednovanja rada sudija, kao osnova odgovornosti za nestručno obavljanje sudijske funkcije i uspostavljanja disciplinske odgovornosti za nesavesnost u radu i nedostojno ponašanje i pažljiva razrada tih mehanizama, omogućavaju da se sudski sistem unapređuje na ustavnim osnovama“, upozorilo je Društvo sudija Srbije. Umjesto izbora svih sudija, zaključak je, ustavan je jedino izbor sudija koji se na tu funkciju biraju po prvi puta.
VENECIJANSKA KOMISIJA: I Društvo sudija Srbije i njegova predsjednica, i predsjednica Vrhovnog suda Srbije Vida Petrović-Škero u svom istupu na raspravi o setu pravosudnih zakona krajem oktobra, uporno podsjećaju na zaključke Venecijanske komisije iz marta prošle godine, koji ne vide kao jasnu „potrebu za postupkom reizbora svih sudija i tužioca, kako predviđa Ustavni zakon“. „Možda je motivisana željom da se udalje sve sudije koje su se kompromitovale u prethodnom režimu ili koje su korumpirane. Venecijanska komisija nije u položaju da daje ocenu da li takvi razlozi postoje u odnosu na veliki broj sudija. Sveobuhvatan i brz postupak ponovnog izbora svakako će biti veoma težak i ne postoje garancije da će se na kraju i izabrati bolje sudije i tužioci. Stoga, može se izraziti sumnja da li je odluka da se sprovede ovakav postupak bila mudra“, bio je stav Venecijanske komisije. Slijedi zaključak da je takav postupak (točka 73 Mišljenja o Ustavu Srbije) prihvatljiv „samo ukoliko postoje dovoljne garancije za njegovu pravičnost“, što posebno zahtijeva da se „postupak mora zasnivati na jasnim i transparentnim kriterijumima i da samo postupanje u prošlosti koje je nespojivo sa ulogom nezavisnog sudije može biti osnov da se sudija ponovo ne imenuje; postupak mora biti pravičan, sproveden od nezavisnog i nepristrasnog tela i kojim se obezbeđuje pravična rasprava svih zainteresovanih strana; mora postojati mogućnost žalbe nezavisnom sudu.“
Vojkan Simić, pomoćnik ministarke pravde, kaže: Venecijanska komisija svojim stavom nije izrazila protivljenje, već sumnju da li će opći izbor sudija doprinijeti kvalitetnijem sistemu sudstva.
Ima, međutim, vrlo važna činjenica na koju upozoravaju i Venecijanska komisija i stručna javnost u Srbiji: izbor sudija ponovo je zavisan od politike, a ne isključivo struke. Visoki savjet sudstva, kojega će činiti 11 članova – predsjednik Vrhovnog kasacionog suda, ministar nadležan za pravosuđe i predsjednik nadležnog odbora Narodne skupštine, kao članovi po položaju, te osam izbornih članova, šest sudija sa stalnom sudijskom funkcijom i dva ugledna i istaknuta pravnika s najmanje 15 godina iskustva (jedan profesor pravnog fakulteta i jedan advokat) – bira Narodna skupština.
Svoje predstavnike, sedam sudija, predlažu sudije sami, kao što profesora predlažu fakulteti, a advokata Advokatska komora – nož za konačnu pogaču vrhovnog sudskog tijela drži Skupština Srbije.
Sastav Visokog savjeta sudstva je manjkav, konstatira Venecijanska komisija (točka 70), usprkos tome što se „na prvi pogled čini da je sastav pluralistički“. „Ovo je, međutim, samo privid pluralizma. Sve ove članove bira, neposredno ili posredno, Narodna skupština. Šest sudija ne biraju njihove kolege već Narodna skupština; advokata ne bira Advokatska komora, već Narodna skupština; profesora ne bira pravni fakultet, već Narodna skupština. Postupak imenovanja u sudstvu je na ovaj način pod dvostrukom kontrolom same Narodne skupštine: predloge daje Visoki savet sudstva koga je izabrala Narodna skupština, a odluke po predlogu opet donosi Narodna skupština. Ovo je recept za politizaciju sudstva i stoga ovu odredbu treba suštinski izmeniti“, savjet je Venecijanske komisije.
Istina, nakon sveobuhvatnog izbora sudija u Srbiji iduće godine, njihove daljnje sudijske karijere bile bi izmaknute iz parlamenta i u vlasti Visokog savjeta sudstva, ali ostaje činjenica da će – kao i dosad – putem parlamenta politika moći umiješati svoje prste i interese u sudstvo, bez obzira na to što nadležni za reformu kažu da je većina postojećih sudija nesporna i da je riječ tek o malom broju onih koji kaljaju profesiju.
U svakom slučaju, Društvo sudija Srbije – kako to stoji na internet-stranici te organizacije – podnijelo je Konsultativnom vijeću evropskih sudija, koje je zasjedalo sredinom novembra, inicijativu da se izjasne o tome da li je reizbor u skladu sa evropskim standardima, a očekuje se i stav specijalnog izvjestioca UN-a za ocjenu stanja nezavisnosti pravosuđa u državama članicama.
U međuvremenu, rasprava o zakonima u Skupštini Srbije traje, uglavnom se „provlačeći“ između silnih poslaničkih primjedbi na tzv. kršenje njihovog vlastitog poslovnika. Iz toga se ne može izvući drugi zaključak do onoga da je Venecijanska komisija bar dijelom u pravu: sudbina sudstva ponovo je u rukama onih koji se ne žele baviti ozbiljnošću teme, neophodnosti reforme pravosuđa i svim dilemama koje su pred cijelim društvom, ne samo pravosuđem. Još kad na stol stavimo činjenicu da dvije i pol godine – po riječima predsjednice Vrhovnog suda Srbije Vide Petrović Škero – nije izabran niti jedan sudija, a da je tek nedavno dužnosti razriješen sudija istog tog suda osuđen na zatvorsku kaznu zbog korupcije…
Ne treba biti član Venecijanske komisije da bi se shvatilo svu pogubnost stavljanja noža za pravosudnu pogaču u ruke takvog parlamenta.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
