Članovi Nacionalnog stroja poricali su pripadnost ovoj organizaciji, ali neki od njih nisu skrivali da dele stavove tog neonacističkog udruženja, čime se sugeriše da programska načela ovakvih grupacija čine deo sistema vrednosti koji vlada u društvu
PEDAGOGIJA: „Akcija“ Nacionalnog stroja
Nakon što je prošlo skoro godinu dana u istrazi, premišljanju okružnog javnog tužioca oko optužnice i nakanjivanju Okružnog suda da započne suđenje, upad grupe neonacista na tribinu „Fašistička pretnja“, koja se održavala u Novom Sadu povodom Međunarodnog dana akcije protiv fašizma, konačno je dobio sudski epilog. U tom gradu započelo je prošle nedelje suđenje pripadnicima Nacionalnog stroja koji su se iživljavljavali nad učesnicima ovog skupa, ali je već posle tri dana proglašena pauza koja će potrajati sve do 17. oktobra.
STORMFRONT: Naravno, onima koji su šamarali, vređali i pozdravljali prisutne nacističkim pozdravom, nazivajući ih džukelama, komunističkim retardima i ustaškim svinjama, nije ni na kraj pameti bilo da priznaju da su pripadnici ove organizacije. S obzirom na to da Nacionalni stroj nema formalno članstvo, jer u njegovom statutu piše „da treba verovati u soj, a ne u broj“, dvadesetak optuženih mladića i nisu tako daleko utekli od istine, ali njihova priznanja da dele stavove te organizacije jasno govore o tome zašto su te noći zapravo otišli na Filozofski fakultet. Korak od otvorenog veličanja rasizma kroz „preporod i očuvaje zdrave vrednosti srpske nacije kao sastavnog dela bele rase“, koje se već odavno zagovara u statutu ove organizacije bez bilo kakvih posledica, do izazivanja nacionalne i rasne mržnje „zlostavljanjem i ugrožavanjem prisutnih“ na tribini, upravo im je i navukao na vrat krivičnu tužbu za dela za koja se predviđa kazna od jedne do osam godina zatvora.
Čak i slučajni namernici na neonacističkim forumima, među kojima upadljivo mesto zauzima Stormfront vajt nešenelist komjuniti, mogli su pre nego što je održana tribina da nabasaju na saopštenje Nacionalnog stroja u kome se oni koji u Srbiji obeležavaju 9. novembar, kada je 1938. počeo u Nemačkoj obračun sa Jevrejima, nazivaju „ljudskom podvrstom“ i „moralnim nakazama“, uz napomenu da „antisrpsko delovanje kreatura koje svojim nebuloznim predavanjima truju omladinu“ zaslužuje „osudu i prezir“. Za razliku od onih koji su u delo sproveli ovaj apel nakon što su se prethodno okupili kod teniskih terena SPENS-a i organizovano krenuli ka Filozofskom fakultetu, da bi tokom suđenja to uporno poricali, Informativna služba Nacionalnog stroja nije skrivala da su njihovi članovi, simpatizeri, poklonici… ili šta već, upali na tribinu da bi „izrazili neslaganje s indoktrinacijom srpske omladine“. To saopštenje se još može naći na stranicama pomenutog foruma. Tu se jedino ne priznaje da su zagovornici „biološke nejednakosti među narodima i rasama“ bilo koga tukli. Nasilja nad učesnicima tribine navodno nije bilo, jer je članovima Nacionalnog fronta „ispod časti da tuku bolesnike kao što su narkomani“ iz Antifašističke akcije, koja je i organizovala tribinu. Nekoliko šamara prisutni su zaradili tek uzgred, „u pedagoške svrhe“, lakonski se dodaje u saopštenju. To je stil kojim se i prvooptuženi Goran Davidović, poznatiji u krugu istomišljenika pod nadimkom Firer, branio na sudu.
ANTISRPSKAPRETNJA: Tako se Davidović pred sudijom Đurđinom Bjelobabom pobunio što u optužnici piše da je on jednog od učesnika u razgovoru, inače šefa Katedre za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milenka Perovića nazvao „odvratnom Crnogorčinom“, kada mu je lepo rekao da je on „smrdljiva Crnogorčina“. I ništa više. U skladu sa idejama koje zagovaraju ovi „rasno svesni nacionalisti“, Davidović se sukobio sa profesorom Perovićem zbog njegovih antisrpskih stavova. Perović je, naime, tokom tribine govorio o fašističkoj pretnji, što je Davidović doživeo kao antisrpsku i antipravoslavnu pretnju. On je potom Zorana Petakova, jednog od organizatora tribine, ošamario zato što je nosio duksericu na kojoj je pisalo „no nazis“, sumnjajući da mu je Petakov prethodno slao preteće poruke. Davidović pritom nije poricao da je učestvovao u pripremama koncerata organizacije Krv i čast u klubu Brvnara prošlog leta, koja je, i po njegovom mišljenju, neonacistička grupacija, ali da on sam nije neonacista. Samim tim ni optuženi Miodrag Stefanović nije, s druge strane, prilikom izlaska iz sale podigao desnu ruku u cilju promocije nacizma, već da bi izrazio svoje neslaganje sa onim što je čuo tokom tribine. Tako ni okrivljeni Vladan Tanasić nije pred sudijom poricao da je sa grupom mladića u crnim „spitfajer“ jaknama došao na pomenutu tribinu, ali da je do Filozofskog fakulteta otišao samo zato što je bilo planirano da se tamo tuku sa jednom drugom grupom mladića koji se nisu pojavili. „Išao sam da se tučem, a ne na tribinu“, bunio se Stefanović protiv navoda iz optužnice. Sudija Đurđina Bjelobaba imaće u narednih mesec dana dovoljno vremena da razmišlja o tome da li je slučajno na ovu tribinu došlo dvadesetak kratko ošišanih mladića među kojima je bio jedan od organizatora proslave neonacističke organizacije Krv i čast, zatim čovek koji se oprašta sa posetiocima javnog skupa nacističkim salutiranjem, i neko ko svraća do jedne univerzitetske ustanove u nadi da će drugima razbiti nos.
ĆUTANJE: Kada su i oni koji se nalaze na vlasti nakon tog događaja zavapili do neba jer, navodno, „ideologija mržnje nikada nije mogla da nađe većinsko uporište u ovom društvu“, MUP Srbije je zajedno sa Odborom za bezbednost Skupštine Vojvodine napravio popis neonacističkih organizacija koje poslednjih godina vršljaju diljem Srbije. Za tu prigodu opisani su zajednički programski elementi Nacionalnog stroja, Krvi i časti, Rasnih nacionalista i Obraza. U izveštaju se zapaža da je Nacionalni stroj tajna „rasistička, šovinistička i antisemitska internacionalna organizacija“ koja je aktivna u 18 zemalja, dok je Krv i čast opisan kao „nacistički, rasistički, šovinistički i antisemitski“ pokret internacionalnog karaktera koji je aktivan u 17 zemalja. S obzirom na to da se u civilizovanom svetu oštro sankcioniše delovanje ovakvih grupa, Skupština Vojvodine je od Vlade Srbije, predsednika Borisa Tadića i predsednika Skupštine Predraga Markovića zatražila da se odmah zabrane sve nacionalističke i klerofašističke organizacije. Odgovora do danas ne bi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!