Ustav iz Vašingtona

Donald Hejz iz američkog instituta za mir je optimista i unatoč tome što u dosadašnjim pregovorima u Briselu, u kojima učestvuju lideri i predstavnici osam najjačih političkih partija BiH, nije postignut kompromis ni oko jednog dijela Ustava. Tačnije, ispoljena su veća neslaganja, nego slaganja, ali za organizatora pregovora i kreatora ustavnih promjena „napredak je moguć“. Ovaj Amerikanac bio je godinama prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH, zadužen za ekonomiju, vodio je tzv. veliki projekat „Buldožer komisije“, iz kojeg nikad ništa epohalnije nije pokrenuto u BiH. Osim slikanja sa bagerima, kopačima, američkog optimizma Donalda Hejza, građani BiH nisu dobili ni „posao, a ni pravdu“.

MIRNI AMERIKANAC: Istog trena, pošto je napustio visoku poziciju međunarodnog zvaničnika u BiH, više nego jasno je rekao kako je BiH „propao slučaj“, koji niko ne može izvući iz ćorsokaka. U nju se ipak vratio kao predstavnik Instituta za mir, s jasnom zadaćom – izvesti ustavne reforme u BiH. Američki podsekretar za politička pitanja Nikolas Berns nedavno je potvrdio da američka administracija zagovara promjenu Ustava BiH koja će rezultirati uspostavom jednog predsjednika, jake državne vlade i premijera i jakog parlamenta BiH. Odmah potom sa stavovima Bernsa složio se i i Pedi Ešdaun. U pregovorima sa strankama nije bilo riječi o tome da su pomenuti stavovi, zapravo, stavovi američke administracije.

Većina političkih partija iz BiH saglasna je samo u pogledu potrebe da se ustavne promjene urade, sve ostalo, u godini izbora ne dolazi u obzir. Prije svega za stranke iz Republike Srpske. Nova ustavna rješenja trebalo bi da budu primijenjena na novim izborima, što podrazumijeva da se dogovor oko ustavnih promjena mora postići 170 dana prije oktobarskih izbora slijedeće godine. Stav političkih partija u pogledu ustavnih izmjena, posebno iz RS bio je jasan i prije odlaska u Brisel, zadržan je i u vrijeme trodnevnih pregovora, a vjerovatno se bitnije neće promijeniti ni u narednih sedam dana, kad bi trebalo da pregovori budu nastavljeni u Vašingtonu.

Zanimljivo je da je riječ o inicijativi takozvane nevladine organizacije, pri čemu su politički predstavnici iz BiH u Brisel otišli na poziv predsjednika Evropske komisije u BiH Majkla Hemfriza. To je, kažu za „Vreme “ predstavnici nekih od političkih partija, bio i jedini razlog njihovog odlaska u Brisel. Za Amerikance je pristajanje na učešće u pregovorima bio gotovo siguran znak da će uspjeti u nakani „zavođenja reda“ u bosanskohercegovačkom državnom haosu, a za političke subjekte iz BiH način da budu shvaćeni kao ozbiljne stranke, koje ne odbijaju pozive na pregovore koje potpisuju visoki dužnosnici Evropske unije. Sam koncept „briselskih pregovora“ neobično sliči na nedavno propalu Igmansku inicijativu, kada su predsjednici susjednih država Stjepan Mesić i Svetozar Marović došli u Sarajevo na potpisivanje teksta o daljoj dejtonskoj sudbini BiH, malo proćaskali sa Predsjedništvom BiH koje nikad nije ni namjeravalo potpisati sadržaj. Naime, pred odlazak u Brisel, neki od učesnika pregovora su, prema pisanju banjalučkih „Nezavisnih novina“ rekli kako se od njih očekuje obavezivanje na ustavne promjene. Većina predstavnika međunarodne zajednice, među njima i visoki predstavnik Pedi Ešdaun, neprestano su podvlačili kako ustavne promjene u BiH moraju biti rezultat konsenzusa u samoj zemlji. Ako je suditi po riječima Mladena Bosića, zamjenika predsjednika SDS-a i učesnika pregovora o ustavnim reformama tog konsenzusa (kao niti po bilo kojem drugom pitanju u BiH), za sada, barem nema: „Predstavnici svih značajnijih političkih partija u BiH već nekoliko mjeseci razgovaraju o ustavnim promjenama. To je vrlo osjetljivo pitanje i važno je da se razgovori odvijaju u tolerantnoj atmosferi. Postigli smo određeni stepen saglasnosti, ali to još ne podrazumijeva gašenje Predsjedništva BiH i izmjene imena i nadležnosti Vijeća ministara BiH.“

Željko Mirjanić, pravni ekspert SNSD-a, pred polazak u Brisel je upozorio da dokument koji je izradio Sekretarijat Dejton projekta nije „produkt onoga o čemu se do sada razgovaralo i ne može biti osnov za pregovore u Briselu“. Nebojša Radmanović, predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a, krajem septembra ove godine potvrdio je da njegova stranka, istina, „ne učestvuje u tajnim pregovorima (što joj se dijelom zamjeralo, op.a.), nego radi u radnoj grupi koju predvodi Donald Hejz“.

TREĆI ENTITET: Zanimljivo je na koji način su pojedini mediji naglasili ono što je rekao evropski komesar Oli Ren, zavisno od perspektive – sarajevske ili banjalučke. Tako u sarajevskom „Oslobođenju“ (tekst „Dva entiteta u efikasnoj centralnoj državi“) negdje na polovini opširnog izvještaja piše kako je „evropski komesar naglasio da se u ovom procesu, u kojem sarađuju SAD i EU, ne govori o ukidanju entiteta, već o izmjenama koje će učiniti da državne strukture BiH bolje služe njenim građanima i olakšaju integraciju u Evropu“. „Nezavisne novine“ u tekstu „Nema ukidanja entiteta“ u prvoj rečenici pišu: „BiH je potrebna ustavna evolucija, a ne revolucija i nema govora o ukidanju entiteta, već je potrebno da se napravi država koja je sposobna da funkcioniše, izjavio je komesar Evropske unije za proširenje Oli Ren.

Gledišta političkih stranaka iz BiH ostala su nepromijenjena u Briselu i dijametralno različita, što, onima koji dobro poznaju prilike u BiH i ne predstavlja neko veće iznenađenje. Tako se, slijedeći stavove prvog čovjeka HDZ-a Dragana Čovića, vidi da se ova stranka „protivi kozmetičkim promjenama Ustava BiH, jer su one uvijek do sada išle na štetu hrvatskog naroda“. „Ne smije nam se dogoditi da ostanu dva entiteta, Republika Srpska i Federacija BiH, s obzirom na to da su Hrvati u njoj građani drugog i trećeg reda“, rekao je prvi čovjek HDZ-a. Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata ponudio je, među prvim strankama iz RS-a, Deklaraciju o ustavnom razvoju Bosne i Hercegovine, koja predviđa federalno uređenje države. U ovoj deklaraciji istaknuto je kako „status RS kao federalne jedinice nije upitan i ne može se osporavati, niti dovoditi u pitanje“. Slobodnije intepretacije ove deklaracije i nastupi nekih od stranačkih prvaka SNSD-a ne isključuju i mogućnost organizovanja Hrvata u treću federalnu jedinicu države, koju bi SNSD podržao. U krugovima bliskim HDZ-u saznajemo kako ova stranka mora napraviti uklon od ostalih nacionalnih stranaka (SDS-a i SDA), a kako je većini političkih stranaka u BiH te javnosti jasno da HDZ nema političku alternativu na hrvatskoj političkoj sceni u BiH, u poslijednje vrijeme se ozbiljno govori o mogućem partnerstvu na razini države između SNSD-a i HDZ-a (nakon oktobarskih izbora slijedeće godine). Istina, priču o „trećem entitetu“ HDZ je oprezno prepustio nekim drugim političkim subjektima.

Do prije pola godine bilo je gotovo nezamislivo da se politički subjekti iz RS-a uopšte bave pitanjima ustavnih promjena, sada se ta neminovnost prihvata, ali sa stavovima bitno ograničenim predstojećim izborima. U Briselu su raniji stavovi političkih stranaka samo potvrđeni. Milorad Dodik je poručio da je za stranke sa sjedištem u RS „neprihvatljiva institucija jednog predsjednika, koji bi se birao neposredno na izborima, već se one zalažu za zadržavanje sistema Predsjedništva, koji bi se mogao promijeniti tako da ima predsjednika i dva potpredsjednika, ali koji donose odluke na osnovu konsenzusa. To je jedino realno moguće, a svi ostali prijedlozi predstavljaju samo bespotrebno zamaranje.“ Prvi čovjek SDS-a Dragan Čavić instistira na kontinuitetu RS-a, koji ne smije biti doveden u pitanje. „Mora se shvatiti da je RS realnost i da je to entitet u BiH koji ne traži nikakvu političku secesiju i koji želi da doprinese funkcionalnosti zemlje, ali neće zbog te funkcionalnosti pristati da izvrši samoubistvo“, rekao je Dragan Čavić. Pozicija Ivanićevog PDP-a (Partija demokratskog progresa) jeste „očuvanje ustavne uloge RS i određena prilagođavanja radi efikasnosti sistema“. „Ako neko traži da ukinemo RS, nema šansi da na to pristanemo“, rekao je Ivanić. Sarajevski pogled je drugačiji od banjalučkog. Stranke sa centralama u Sarajevu insistiraju na promjenama Ustava koje se tiču pozicije Predsjedništva, vlade i parlamenta. „Kroz ustavne promjene treba ojačati ovlasti države“, rekao je Sulejman Tihić, čelnik SDA.

Oli Ren je za odgovornost ustavne reforme prozvao direktno političke lidere BiH. Međunarodna zajednica je do sada jasno naglašavala da se u samoj zemlji mora postići konsenzus u pogledu ustavnih reformi. Dosadašnje ustavne promjene u BiH o konstitutivnosti sva tri naroda (sprovedene 2002) nisu bile rezultat političkog sazrijevanja i dobrovoljnog pristajanja na supremaciju Ustava BiH. Izvršene su uz intervenciju međunarodne zajednice. Sve reforme u BiH počinjale su tako što je visoki predstavnik naglašavao, sve do samog kraja, da iste neće nametati, već da one moraju biti izraz političke volje političkih subjekata u zemlji. A kad se dođe do samog kraja, i kad negdje zapne, međunarodni zvaničnici dobro zavrnu ruke domaćim političarima, da ovi uslijed prevelikog bola istog trena zaborave šta su mislili, radili i govorili godinama ranije. Ne padne im na pamet niti zastupati iste poglede i stavove. Na kraju svi budu pohvaljeni za zrelost u demokratskom donošenju i sprovođenju odluka.