Premijer Andrej Plenković koji se kandidira i za Evropski parlament – gdje će možda trajno ostati – treba istrgovati koaliciju sa šizmaticima iz svoje stranke i fundamentalistima koji žele izbaciti Srbe iz vladajuće koalicije. Ako nađe matematiku i trgovinu koje to omogućavaju, onda može formirati vladu pa otići u Brisel gdje kotira kao jedan od favorita za šefa Komisije ukoliko Ursula von der Lajen padne. Kome u tom slučaju ostavlja zemlju
Hrvatska demokratska zajednica je hrvatski Hezbolah: božja stranka predestinirana za pobjede. Ova zadnja bila je, doduše, relativna. Od 151 mjesta u Saboru, Andrej Plenković je s malim partnerima dobio 61 pa će morati formirati koaliciju, a ona sastavljena od HDZ-a i Domovinskog pokreta čini se najizglednija.
Izlaznost na izbore bila je ogromna. Rezultat nije skretanje Hrvatske udesno, kako se na prvi pogled čini. Desnica je na prošlim izborima imala 91 mandat (66 HDZ, 16 DP, 8 Most), dok sad imaju 86 (HDZ 61, DP 14, Most 11). Lijevi centar sad ima 57 mandata, dok je na prošlim izborima imao 53, što znači da je lijevi centar skočio a desni pao. Gdje je onda kvaka? Pa u tome da je preraspodjela, “auzmješ” na tom dijelu scene dovela do situacije u kojoj je desna vlada izvjesna jer je politička snaga koncentrirana u dvije srodne stranke. Od kojih će ona manja, desnija, gurnuti onu veću, “centralniju” udesno.
Foto: AP…M. Pupovac…
KOME SMETA PUPOVAC
Domovinski pokret, to je u biti frakcija HDZ-a. Većina “domovinaca” napustila je HDZ nakon ratifikacije Istanbulske konvencije u Saboru. Većina njih nije čitala Konvenciju, ni onda ni danas nisu imali pojma što u njoj piše, ali su im dobri ljudi rekli da se tamo zagovaraju neka prava žena, koje su “drugotne”, te neka “rodna ideologija” u kojoj se više ne zna tko su tata i mama nego sad imamo “roditelja 1” i “roditelja 2”, a to je nazadno, bezbožno i antihrvatski pa su napustili stranku iako nisu baš znali zašto.
Odvjetnik Kruno Olujić kaže kako HDZ zapravo ima dva aneksa, dvije frakcije – Most kao klerikalnu i Domovinski pokret kao nacionalističku ili desničarsku. Objema smeta Plenković kao “kukavičje jaje”, kao sin bivšeg pripadnika partijske aristokracije, kao “jugokomunistički gojenac” i jaran Milorada Pupovca. Bez Plenkovića, HDZ, Most i Domovinski pokret bez problema bi dogurali do dvije trećine u Saboru. Ovako će Plenković morati trgovati sa Domovinskim pokretom i njegovih 13 zastupnika. Njima, zapravo, najviše smetaju Samostalna demokratska srpska stranka i M. Pupovac. No manjine, koje imaju osam zastupnika u Saboru, dogovorile su se da ostaju jedinstven klub. “Danas im smetaju Srbi, a sutra će svi ostali”, kažu oni.
Doista, Domovinski pokret želi ukinuti izbor manjina u Sabor. Na kraći rok to je ustupak desnici, ali je na dulji pogubno za HDZ – njima su osmorica manjinaca uvijek bila na raspolaganju, što je uz tri zastupnika dijaspore bilo jedanaest mandata “fore” i prije no što izbori počnu.
Domovinski pokret nema takav ucjenjivački potencijal – to je s koca i konopaca skrpljena frakcija provincijskih političara koja nema ni političku ni intelektualnu snagu, a unutar sebe su jako heterogeni. Iza njih pak stoji krupni plinski i trgovački biznis, kojemu je ideologija samo sredstvo dolaska do glasova. Neki bi s Plenkovićem, drugi sa Socijaldemokratskom partijom, odnosno Zoranom Milanovićem, kojemu je Ustavni sud zabranio kandidiranje za premijera.
Ukratko: Andrej Plenković, koji se kandidira i za Evropski parlament – gdje će možda trajno ostati – treba istrgovati koaliciju sa šizmaticima iz svoje stranke, fundamentalistima koji žele izbaciti Srbe iz vladajuće koalicije. Ako nađe matematiku koja to omogućuje (matematiku i trgovinu), onda može formirati vladu pa otići u Brisel gdje kotira kao jedan od favorita za šefa Komisije ukoliko Ursula von der Lajen padne. Kome u tom slučaju ostavlja zemlju (“čuvajte mi Hrvatsku”)?
Ivanu Anušiću, najpopularnijem hadezeovcu u državi ili Gordanu Jandrokoviću, dosadašnjem predsjedniku Sabora? To još ne znamo, a i taj Brisel je na dugom štapu.
“Domovinski pokret će se raspasti”, prognozirao je na N1 televiziji politički analitičar Ivica Relković. “Raspad se već može naslutiti. Mislav Kolakušić, jedan od 14 zastupnika DP-a, neće ići s HDZ-om.” “Nisam izlazio iz pravosuđa da bih sada podržavao kriminalce”, kazao je Kolakušić, kojemu će ta rečenica dobro doći za EU izbore u junu.
Ključno je pitanje ima li Mario Radić, stvarni šef DP-a, pod kontrolom ostalih 13 zastupnika. Čini se da će možda morati nagovarati Josipa Jurčevića, Ivana Penavu, Stipu Mlinarića Ćipu, Tomislava Josića i Josipa Dabru. Ako njih nagovori, HDZ-u nedostaju još dva zastupnika do većine.
“Domovinski pokret će sigurno ostati jedinstven, evo, to vam ja jamčim u tom dijelu”, rekao je Radić. “Mi ćemo pokazati da smo čvrsti, jedinstveni i dosljedni”, dodao je. Bi li se tom klubu mogli pridružiti suverenisti Vesna Vučemilović i Marijan Pavliček?
“Nitko me još nije zvao da bi zatražio potporu za sastavljanje nove saborske većine”, kazao je Pavliček. “Nisu zvali ni iz HDZ-a, ni iz SDP-a. Ali naš je stav poznat, Hrvatski suverenisti ne mogu s onima koji će ići s SDSS-om i s Možemo! A što se svega ostalog tiče, mi ćemo sve raditi u koordinaciji s našim koalicijskim partnerima iz Mosta.”
Ako i oni idu s HDZ-om, Plenkoviću nedostaje jedna ruka.
foto: ap…i Z. Milanović
KONKURS ZA KOALICIONE PARTNERE
Ukoliko veći broj zastupnika iz DP-a ne bi htio ići s HDZ-om, Plenković bi morao razbiti manjinski klub, pa uzeti četiri ili pet zastupnika (zastupnik Bošnjaka Hodžić navodno je bliže lijevom bloku). U tom bi slučaju SDSS morao ostati van koalicije, što su uvjeti Domovinskog pokreta i Suverenista.
“Mi nismo jedini sugovornici”, kazao je Pupovac u nedjeljnoj Stankovićevoj emisiji. “Kada bismo mi razgovarali, predstavnici manjina i HDZ-a – relativno lako bismo našli zajednički jezik, ali nismo sami u tome i ne možemo biti. Treba pričekati kako će ići drugi razgovori.”
Zamisliva, premda ne i jako vjerojatna kombinacija bila bi ona u kojoj Plenković uzima svih osam manjinaca, ali onda mora nagovoriti Matiju Posavca s dva mandata (kazao je da neće u HDZ-ovu vladu, ali je može podržati bez formalne koalicije) i jednog zastupnika IDS-a.
Dario Zurovec (Fokus, liberalna stranka) provest će anketu s kim treba ići u koaliciju. “Mislim da dobar dio ljudi mogu pitati i osobno”, kazao je. “Postoji jedan krug ljudi s kojima sam od prvih momenata, prvo ću njih pitat u kojem smjeru ići. Također, na društvenim mrežama postoji opcija gdje možete izravno ljude pitati. Ja nisam baš tipičan da me možete utrpati u ladicu i reći ‘a on je žeton’ ili ‘nije žeton’. Ja imam vrijednosti i koje su lijeve i desne i liberalne i konzervativne. Realno, meni su prihvatljivi svi”, kazao je Zurovec.
Ako bi ova kombinacija išla, Plenkoviću bi nedostajalo još troje zastupnika. Žele li spriječiti jak prodor desnice u vladu, Plenkoviću bi neke ruke možda mogle doći i iz lijevog centra.
U igri je još uvijek i okupljanje “antikorupcijske koalicije”, koja bi skupila sve mandate političara koji su tvrdili da je HDZ stožerna snaga korupcije i da je borba protiv njih iznad svih međusobnih razlika. Nikola Grmoja i Nino Raspudić pozvali su na formiranje takvog bloka.
“Pozivamo sve one koji su govorili protiv kriminala i korupcije da im je to važno i primarno, dakle, od Domovinskog pokreta prema Centru i lijevo”, kazao je Raspudić pa dodao kako su Mostovci “spremni na suradnju da se formira nešto što bi bila brana nastavku ove kriminalne i koruptivne HDZ-ove vlasti”. Premijer u toj konstelaciji ne bi bio Milanović nego Grmoja.
“Suzdržavam se da se ne počnem smijati”, kazao je Mario Radić. “Prije tri mjeseca bili smo predmet ismijavanja, Most smo pozivali na okupljanje, ali im je tad sve smetalo i svaki put su imali neke najnovije uvjete.”
Vrh Domovinskog sastaje se u ponedjeljak. Ako je Radić u pravu, sa 12 zastupnika moći će kazati Plenkoviću uvjete DP-a. Opcija o kojoj se sve više govori jest i ponavljanje izbora ako se ni jedna kombinacija ne pokaže dobitnom.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!