
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: sense
U završnoj reči pred Haškim tribunalom optuženi Vojislav Šešelj se pozvao na pisanje "Vremena" o članu Evropskog parlamenta i pripadniku francuske obaveštajne službe Arnou Danžanu. Čitaocu će ovde biti omogućeno da pročita originalni tekst "Vremena" iz 2009. godine i Šešeljevu interpretaciju
„To je ta igra koja se igra“
Vojislav Šešelj u završnoj reči pred Haškim tribunalom 14. marta 2012.
Taj francuski obaveštajac zove se Arno Danžan, sada je član Evropskog parlamenta na listi stranke ratnog zločinca Nikole Sarkozija. Zašto ratnog zločinca? Zbog bombardovanja Libije. Arno Danžan je jedan od glavnih zaštitnika najvećeg mafijaškog bosa na Balkanu, Stanka Subotića zvanog Cane Žabac. On mu pruža zaštitu i računa da će uz njegovu pomoć da postigne neke političke efekte u Beogradu, jer sadašnji režim, bez obzira što je izrazito prozapadni, bez obzira što često prihvata zahteve zapadnih sila na uštrb interesa srpskog naroda, nije spreman baš do kraja da izda, i zato oni prave alternativu koja će prihvatiti sve. Nećete vi da prihvatiti nezavisnost Kosova, hoće Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, nećete vi to da uradite, hoće njih dvojica, nećete ovo, hoće njih dvojica.
To je ta igra koja se igra, i Arno Danžan je inače poznat po prljavim poslovima na Balkanu, delovao je kao špijun na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Metohije i Crne Gore. Pa se onda 2002. godine pridružio francuskom ministarstvu spoljnih poslova, pa su ga poslali da bude jedno vreme savetnik Havijera Solane, pa je opet 2005. godine postao, kao obaveštajac, savetnik za jugoistočnu Evropu francuskog ministra spoljnih poslova, da bi 2011. godine bio izabran za poslanika u Evropskom parlamentu. Mnoge novine su o tome pisale, pa na primer list „Vreme“ 6. avgusta 2009. godine, da je Arno Danžan omiljeni prijatelj Mila Đukanovića i Stanka Subotića, vi znate ko je Milo Đukanović, takođe veliki mafijaški bos koji je na vlasti u Crnoj Gori više od 20 godine, italijanski sudovi vode protiv njega niz istraga zbog šverca cigareta, i ne mogu još ništa jer ga štiti predsednička, odnosno premijerska funkcija. Arno Danžan je omogućio Subotiću da se, uprkos poternici Interpola, nesmetano kreće Francuskom, organizovao susret Đukanovića i predsednika Francuske Nikole Sarkozija, i Arno Danžan je svesrdno pomogao da Tomislav Nikolić, kako piše „Vreme“, rasturi Srpsku radikalnu stranku, a sve vreme je održavao prisne kontakte i sa Čedomirom Jovanovićem i Bebom Popovićem, kao i sa Hašimom Tačijem. Arno Danžan je 1994. godine bio šef francuske obaveštajne agencije u Sarajevu i direktno je umešan u organizaciju zločina u Srebrenici, i glavni izvršioci zločina Dominik Petrušić, i Milorad Pele (…), komandant 10. diverzantskog odreda, uopšte se ne procesuiraju, a procesuiraju se ljudi koji su ili delimično umešani ili nikakve veze sa tim nisu imali…

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve