
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: sense
U završnoj reči pred Haškim tribunalom optuženi Vojislav Šešelj se pozvao na pisanje "Vremena" o članu Evropskog parlamenta i pripadniku francuske obaveštajne službe Arnou Danžanu. Čitaocu će ovde biti omogućeno da pročita originalni tekst "Vremena" iz 2009. godine i Šešeljevu interpretaciju
„To je ta igra koja se igra“
Vojislav Šešelj u završnoj reči pred Haškim tribunalom 14. marta 2012.
Taj francuski obaveštajac zove se Arno Danžan, sada je član Evropskog parlamenta na listi stranke ratnog zločinca Nikole Sarkozija. Zašto ratnog zločinca? Zbog bombardovanja Libije. Arno Danžan je jedan od glavnih zaštitnika najvećeg mafijaškog bosa na Balkanu, Stanka Subotića zvanog Cane Žabac. On mu pruža zaštitu i računa da će uz njegovu pomoć da postigne neke političke efekte u Beogradu, jer sadašnji režim, bez obzira što je izrazito prozapadni, bez obzira što često prihvata zahteve zapadnih sila na uštrb interesa srpskog naroda, nije spreman baš do kraja da izda, i zato oni prave alternativu koja će prihvatiti sve. Nećete vi da prihvatiti nezavisnost Kosova, hoće Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, nećete vi to da uradite, hoće njih dvojica, nećete ovo, hoće njih dvojica.
To je ta igra koja se igra, i Arno Danžan je inače poznat po prljavim poslovima na Balkanu, delovao je kao špijun na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Metohije i Crne Gore. Pa se onda 2002. godine pridružio francuskom ministarstvu spoljnih poslova, pa su ga poslali da bude jedno vreme savetnik Havijera Solane, pa je opet 2005. godine postao, kao obaveštajac, savetnik za jugoistočnu Evropu francuskog ministra spoljnih poslova, da bi 2011. godine bio izabran za poslanika u Evropskom parlamentu. Mnoge novine su o tome pisale, pa na primer list „Vreme“ 6. avgusta 2009. godine, da je Arno Danžan omiljeni prijatelj Mila Đukanovića i Stanka Subotića, vi znate ko je Milo Đukanović, takođe veliki mafijaški bos koji je na vlasti u Crnoj Gori više od 20 godine, italijanski sudovi vode protiv njega niz istraga zbog šverca cigareta, i ne mogu još ništa jer ga štiti predsednička, odnosno premijerska funkcija. Arno Danžan je omogućio Subotiću da se, uprkos poternici Interpola, nesmetano kreće Francuskom, organizovao susret Đukanovića i predsednika Francuske Nikole Sarkozija, i Arno Danžan je svesrdno pomogao da Tomislav Nikolić, kako piše „Vreme“, rasturi Srpsku radikalnu stranku, a sve vreme je održavao prisne kontakte i sa Čedomirom Jovanovićem i Bebom Popovićem, kao i sa Hašimom Tačijem. Arno Danžan je 1994. godine bio šef francuske obaveštajne agencije u Sarajevu i direktno je umešan u organizaciju zločina u Srebrenici, i glavni izvršioci zločina Dominik Petrušić, i Milorad Pele (…), komandant 10. diverzantskog odreda, uopšte se ne procesuiraju, a procesuiraju se ljudi koji su ili delimično umešani ili nikakve veze sa tim nisu imali…

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve