U novovekovnoj srpskoj istoriji ubijena su četiri vladara: vožd Karađorđe Petrović (1817), knez Mihailo Obrenović (1868), kralj Aleksandar Obrenović (1903) i srpski i jugoslovenski vladalac kralj Aleksandar Karađorđević (1934)
U subotu 17. maja 120 muzeja i galerijа u 22 grada širom Srbije otvoriće vrata posetiocima međunarodne manifestacije Noć muzeja. Tako će ovaj jedinstveni umetnički spektakl, koji se istovremeno realizuje širom sveta, pružiti po peti put domaćoj publici zanimljive izložbe, koncerte i performanse.
Držeći se za automobil, ubica puca u kralja Aleksandra, francuskog ministra Bartua i general Žorža, koji je sedeo na pomoćnom sedištu. Vozač ostavlja volan, hvata ubicu za sako i vuče ga unazad, dok potpukovnik Piole obrće svog konja unazad (snimak agencije Nyt.)
Za čitaoce „Vremena“ izdvajamo izložbu Istorijskog muzeja Srbije pod nazivom „Ubistvo vladara“, koja je u okviru navedene manifestacije otvorena u petak 9. maja. Moderno dizajniranom postavkom u renoviranoj muzejskoj galeriji na Trgu Nikole Pašića, učinjen je značajan pokušaj da se odgovori na nimalo jednostavno pitanje: zašto su Srbi, češće od ostalih evropskih naroda, ubijali svoje vladare?
Da podsetimo: u novovekovnoj srpskoj istoriji, posle ustaničke 1804, ubijena su četiri vladara; vožd Karađorđe Petrović (1817), knez Mihailo Obrenović (1868), kralj Aleksandar Obrenović (1903) i srpski i jugoslovenski vladalac kralj Aleksandar Karađorđević (1934).
Autorka ove izložbe Zorica Janković, poznata našim čitaocima, povodom izložbe kaže:
„Poruka izložbe je pre svega nauk da se političke razlike rešavaju civilizovanim dijalogom, a ne nasilnim uklanjanjem protivnika sa životne scene. U pozadini lanca ubistava, ali i svrgavanja i abdikacija, uvek su stajale grupe povezane sa nekim velikim silama. Nažalost, o tome istoriografija još nije dala sveobuhvatnu analizu i svoj konačan sud.
Ubistva vladara su za posledicu pre svega imala vidljiv zastoj u razvoju. Dugo vremena je bilo potrebno da se sustigne već pokrenut zamajac, koji nas je približavao razvijenom svetu. Čim bi zaživela jedna koncepcija, ona bi bila nasilno prekidana. Do ubistava je dolazilo najviše zbog podvojenosti političke elite koja je u tim tragičnim periodima vodila zemlju. Razlike su bile dinastičke i partijske, ali i u izboru velike sile od koje se očekivala zaštita, što je izgleda bilo presudno, ne samo za put kojim će se Srbija dalje razvijati nego i za same živote njenih vladara.
Evropa na to nije gledala nimalo blagonaklono. Evropska štampa nas je nazivala varvarima i ako su njene tajne službe stajale iza ovih atentata. Kada je posle Majskog prevrata 1903. godine na srpski presto došao Petar I Karađorđević, trebalo je da prođe punih sedam godina da bi bio primljen na jednom evropskom dvoru (Petrograd). Srbija je 1903. prvi put kažnjena i međunarodnim sankcijama u kojima su istrajale Velika Britanija i Holandija.
U atentatima su stradala i četiri američka predsednika (Linkoln 1865, Garfild 1881, Mekinli 1901. i Kenedi 1963), dva francuska predsednika (Karno 1894. i Dumer 1932), Italijani su ubili svoga kralja Umberta I 1900, Portugalci kralja Karlosa I 1908, Grci kralja Đorđa 1913. godine, Egipćani predsednika Sadata 1973, Indijci premijerku Indiru Gandi 1984, Šveđani premijera Palmea 1986, Izraelci premijera Rabina 1995, a još su sveža sećanja na ubistvo nepalskog kralja Birendru 2001. Imajući to u vidu, može se zaključiti da je ubistvo vladara globalna pojava, a sama izložba pokazuje stradanje u cilju snažne opomene.
Izložbom nije obuhvaćeno ubistvo premijera Zorana Đinđića, jer treba sačekati odgovor sudskih organa da li postoje politički ili neki drugi motivi ovog atentata. Posle toga, na osnovu validnih izvora, treba izvršiti analizu okolnosti u kojima se atentat desio. Treba izbeći da nas preuranjenost dovede do pogrešnih zaključaka.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!