Ðorđević je važio za veoma opasnog čoveka specijalizovanog za posebne zadatke koje je, tvrde u beogradskom podzemlju obavljao za Arkana ili njegove prijatelje u DB-u
Nedavno trostruko ubistvo u Beogradu ukazuje na paniku u podzemlju uključujući i delove bivše policijske i DB-ovske vlasti. Naime, u nedelju, 11. marta oko 21 čas u beogradskoj Ulici Gospodara Vučića ubijeni su hicima iz automatskog oružja Milan Ðorđević Bombona (50) i njegovi prijatelji Dušan Milovanović (46) i Miloš Roknić (49). Dvojica napadača tom prilikom teško su ranila Ðorđevićevog sina Nenada (15), talentovanog fudbalera mladog tima Crvene zvezde. Njemu su hicima povređene arterije na nogama i kičma uprkos naporu njegovog oca koji se u trenutku pucnjave bacio na sina ne bi li ga zaštitio. Svi poginuli i povređeni dečak bili su u automobilu „reno tvigo“ nadomak Ðorđevićeve kuće ispred koje su ih čekale ubice naoružane „kalašnjikovom“ i pištoljem.
POSLE TROSTRUKOG UBISTVA: Beograd, 11. mart 2001, 22h
Ko je bio Milan Ðorđević? Njegovo ime prvi put se pominje 1983. godine kad je u diskoteci Akvarijus, posle Mažestika prvoj u Beogradu, imao oružani obračun sa Radetom Ćaldovićem Ćentom a kasnije i sa Rankom Rubežićem (obojica kasnije ubijeni). Ðorđević je inače bio Arkanov kum i nerazdvojan prijatelj od pre tridesetak godina kada su zajedno boravili u Švedskoj čija ih je policija jurila proglašavajući Arkana za „evropskog Dilingera“. U to vreme Beogradom je kružila priča da je Arkan u Švedskoj jednom prilikom upao u sudnicu i oteo Bombonu optuženog za oružanu pljačku. Jedan beogradski fotoreporter B.P. zaposlen u „Politici“ boravio je kratko vreme u Švedskoj i sa Arkanovim i Ðorđevićevim dopuštenjem fotografisao ih sa pištoljima zadenutim za pojas i svežnjevima para u šakama, plenom opljačkanim u nekoj švedskoj banci. U beogradskom podzemlju tvrde da je Ðorđević na duši imao više ljudi. Radio je svojevremeno, kažu, i za Arkana i za DB tiho, bez buke i efikasno, bez ostavljenih tragova. Ðorđevićevo ubistvo se među upućenima u prljave poslove povezuje sa aktuelnim razobličavanjem vrha DB-a i policije umešanim u mnogobrojne likvidacije i sa hapšenjima čelnih ljudi srpske policije. Ðorđević je znao mnogo i samim tim bio je opasan kao eventualni svedok na sadašnjim i budućim sudskim procesima na kojima odgovaraju ili će odgovarati do juče nedodirljivi nalogodavci i izvršioci mnogih zločina.
Ðorđević je bio Arkanova desna ruka i prijatelj od najvećeg poverenja. Krstio mu je dvoje dece u poslednjem braku sa Cecom. Odevao se u najpoznatijim modnim kućama Italije i bio uvek elegantan, ali neupadljiv. Srednjeg rasta sa oko šezdesetak kilograma i običnim tamnoputim licem poput Italijana nije privlačio posebnu pažnju. Međutim, važio je za veoma opasnog čoveka specijalizovanog za posebne zadatke koje je, tvrde u beogradskom podzemlju obavljao za Arkana ili njegove prijatelje u DB-u. Negde 1994, u vreme sankcija, zajedno sa jednim prijateljem takođe Ražnatovićevim poverljivim čovekom Ðorđević je išao u Budimpeštu da u Arkanovo ime ugovori „poslić“ sa izvesnim tamošnjim „poslovnim ljudima“. Sastanak je održan u hotelu Hajat gde je Ðorđević „poslovnom partneru“ na ruke isplatio 250.000 DEM. Nimalo naivni Mađari obavezali su se da će u određeno vreme, kad im bude javljeno, na Dunavu, tačnije na mađarskoj strani granice kod Bezdana, izazvati oružanu provokaciju nalik na diverziju kako bi odvratili pažnju mađarskih carinika i graničara. Jer, u to vreme trebalo je da kapetan jedne barže sa gorivom kao teretom pritisne malo gas i pređe bez zaustavljanja u naše vode. Kapetan bi za tu uslugu trebalo da dobije 100.000 maraka dok bi zarada od goriva iznosila nešto više od dva miliona maraka. Posao je bio sklopljen, ali Mađari nisu održali obećanje. Ðorđević je zato ponovo sa pratiocem i advokatima iz Crne Gore bio u Budimpešti i zatražio objašnjenje od „poslovnih partnera“ koji su ga na svom terenu otkačili i ne pokušavajući da ga razuvere da nije reč o prevari. Međutim, taj gubitak bio je brzo nadoknađen novim poslovima te nije palo teško ni Arkanu ni Bomboni.
Začuđujuća je neopreznost Milana Ðorđevića Bombone i njegovih prijatelja. Upali su u klasičnu sačekušu nespremni da se brane, što znači da su bili uljuljkani u lažnu sigurnost budući da se Ðorđević odavno povukao iz arene, da su godine učinile svoje i da je smatrao da mu sad ne preti nikakva opasnost. Opustio se baš u vreme kad se nova vlast trudi da rasvetli mnoga nerešena ubistva i nađe svedoke i dokaze. Makar i uz eventualnu nagodbu sa Milanom Ðorđevićem. Njegovu smrt dobri poznavaoci prilika u mutnim poslovima DB-a sraslog sa kriminalom povezuju sa naporom ostataka policijske vrhuške i kriminalaca da se spreče otkrivanja mnogih prljavština pritajene bivše vlasti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!