
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Srbe i Hrvate protekle sedmice povezala su dva događaja – nabavka 12 borbenih aviona “rafal”, za koju je ugovor potpisala Srbija i vraćanje obaveznog služenja vojnog roka, što Hrvatska najavljuje od 1. januara sledeće godine, a Srbija to za dnevnopolitičke potrebe razvlači od 2017.
Obe države plaše svoje građane drugom stranom i navodnim pretnjama koje dolaze, a u stvari su to opasnosti od prazne puške M-48, koja u sebi nema nijedan metak.
Gledajući obraćanja predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji o “rafalima” priča kao o “svetskom čudu”, građani stvarno pomisle da će Srbija vojno da ojača, što i jeste istina, osim što se previđa činjenica da će ih u startu to koštati 2,7 miliona evra, ali ta cena ni u kom slučaju nije konačna; trgovci oružjem imaju svoje računice.
Sa hrvatske strane, pak, dolaze uveravanja da su oni najjača vazduhoplovna sila u regionu jer već imaju šest “rafala”, doduše polovih, ali su u upotrebi, kupljeni 2021, a ostalih šest očekuje se 2025. Vučić i hrvatski premijer Andrej Plenković tako prebacuju ping-pong loptice preko državnih i paradržavnih medija, a običan svet, stanovnici obeju država, posebno Srbi u Hrvatskoj, na to se “pecaju”.
“Hrvatska će i dalje imati najsnažnije zrakoplovstvo u ovom dijelu Europe”, poručuje hrvatski premijer Andrej Plenković, koji priznaje da će Srbija, kad joj ispruče prve “rafale” imati bolje letelice, ali da je Hrvatska potpisala ugovore sa dve francuske kompanije koje isporučuju opremu i naoružanje za njih, što je, je l’ te – prednost.
Vučićevi tabloidi su to odmah iskoristili da na naslovne strane stave naslove tipa “Hrvati cmizdre”, “Zoran Milanović zakukao” (pošto je i hrvatski predsednik rekao nešto na tu temu), “Srbija ima prvorazredno naoružanje, Hrvatska nema ništa od toga”, “Milanović će da pukne zbog novog naoružanja Srbije – Vučiću sve prolazi”.
Citirati hrvatske medije je besmisleno, svi oni imaju svoje raznorazne informere, telegrafe i aloe, imaju i na televizijama dežurne “analitičare” stuparovsko-karanovsko-guzijansko-spasićevskog tipa – danas pričaju o Srbiji, sutra o Ukrajini, prerkosutra o Pojasu Gaze.
Predsednik Hrvatske Zoran Milanović za Vučićevu samohvalu nabavkom “rafala” kaže: “To se mene, čak i nas (Hrvatske) ne tiče. Imate vlast u Srbiji koja se naoružava, a naoružava se, u stvari, za tjedan dana nekog fiktivnog rata, koji nikad neće izbiti. A Hrvatska se naoružava jednako tako za manje od tjedan dana tog rata”.
Kao i u Srbiji, gde vlast od 2017. pokušava da u javnosti oživi ideju o ponovnom uvođenju vojnog roka uoči svakih izbora. U Hrvatskoj je ministar odbrane izvesni Ivan Anušić, čiji je jedini zadatak da sluša svog “šefa” u svemu, pa i u pogledu vraćanja vojnog roka, ali i da ne zaboravi “domaći zadatak” da udari verbalno po Srbiji. U svemu tome izgovori i jednu istinu kad kaže: “Nema utrke u naoružanju jer je Hrvatska članica NATO”. I time je sve rekao!
Dalje Anušić nastavlja da se Srbija “može naoružavati koliko hoće, ali mi smo jača i kompaktnija oružana sila. Oni nisu puno napredovali od prije 35 godina, a tada, kad smo bili samoorganizovani – pobijedili smo ih. Čestitam im na njihovom ‘rafalima’ i želim im puno sreće sa njima”, poručio je, u “vulinovskom” stilu, Anušić. Ko je shvatio – shvatio.
O pitanju vojnog roka Anušić ćuti (otvoriće mnoge druge stvari u Hrvatskoj, jer ta ideja nije naišla na dobar odziv kod građana, pogotovo onih koji su prošli rat). Hrvatska ima profesionalnu vjsku, članica je NATO i EU i šta tu ima da se priča. Vučić i Plenković, kao po dogovoru, plasiraju tu ideju istovremeno, režimski mediji se time bave, propagiraju u jednoj i u drugoj zemlji.
Tu propagandu im je, uoči predsedničih izbora u Hrvatskoj, “poklopio” Milanović rečima: “To je tema za ozbiljan i dosadan razgovor, a ne za debatne klubove”.
Milanović je optužio Plenkovića i Anušića da su pokušali, odlukom o vraćanju obaveznog služenja vojnog roka, “ustavni udar, naređen od Hrvatske demokratske zajednice” i da je on to sprečio “u zadnjem trenu”. Poručio je i da se odluke o vojsci ne mogu doneti bez njega “kao vrhovnog zapovjednika”, a da će on biti protiv toga, jer “osam tjedana vojske ne može biti dovoljno”.
Milanović je time stavio tačku i na vučićevsko-plenkovićevsko podizanje ratnih tenzija. Njihov ceh plaćaju vozila sa oznakama Srbije u Hrvatskoj i obrnuto!
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve