
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Šta se vidi na objavljenom snimku TV N1
Na snimku koji je objavila televizija N1 vidi se grupa od petnaestak žandarma koji viču, guraju i udaraju nekoga na uglu ulica Svetozara Markovića i Birčaninove u centru Beograda. Sve se dešava desetak metara dijagonalno od bašte poznate kafane „Mali Pariz“. Otprilike jedna trećina žandarma je u crnim uniformama, ostali nose svetle maskirne. Svi do jednog imaju na sebi iste šlemove i pancire, u rukama drže štitove i pendreke, na opasačima vise lisice i pištoljske futrole…
Snimatelj drži kameru nisko, verovatno u predelu svog bedra. Nije lako zaključiti da li je to zbog žurbe, namere da se dobiju dramatičniji kadrovi ili trika koji snimatelji često koriste kad žele da izgleda da je kamera isključena – kao da ne snimaju ništa i da samo, tako, nehajno drže kameru za ručku pored svoje noge. Međutim, snimatelj je već u trećoj sekundi napravio prvu intervenciju: približio se na sedam, osam metara grupi žandarma i malo zumirao objektiv. Tada se u snimku razaznaje i prvi civil: visoki muškarac u farmerkama, patikama i crnom duksu s kapuljačom. On ne pruža otpor, pokušava da se zaštiti rukama, pet, šest žandarma ga gura, a najmanje jedan (onaj najbliži kameri) udara ga dva puta pendrekom. Taj muškarac seda na trotoar i ostaje tako do kraja snimka. Prema opisu ovog događaja u medijima, to je, verovatno, Predrag, brat gradonačelnika Beograda Siniše Malog.
U petoj sekundi snimka vide se još tri civilna aktera ovog incidenta. Sva trojica u farmerkama, jedan visok u teget dukserici, drugi krupan u crnoj majici kratkih rukava i treći još krupniji u tankom maslinastom džemperu. Dok se „maslinasti“ otima pokušava rukama da se odbrani od žandarmskih udaraca, „teget duks“ i „crna majica“ su pribijeni uz zid zgrade na samom ćošku raskrsnice. Od sedme do dvanaeste sekunde ova dvojica se povlače nekoliko metara u Ulicu Svetozara Markovića praćeni četvoricom žandarma. Jedan žandarm drži visoko podignuti pendrek i nekoliko puta pokušava da zada udarac, ali okleva da ne bi udario kolegu u crnoj uniformi koji gura (i verovatno udara, ne vidi se dobro) dvojicu građana. U dvanaestoj sekundi prvi put vidimo lica napadnutih osoba. Kratko podšišana „crna majica“ drži nekakvu jaknu u levoj ruci kojom pokušava da zaštiti „teget duks“ (ispostaviće se da je to Andrej, brat predsednika Vlade Aleksandra Vučića), dok desnom nastoji da drži žandarme na odstojanju. Izgleda da Vučić u desnoj ruci drži malu plastičnu flašu vode. U opštoj kakofoniji razaznaju se samo povici „lezi dole“, ali čini se da je to upućeno Predragu Malom i pratiocu u maslinastom džemperu s obzirom na to da žandarmi koji su kod Vučića i „crne majice“ izgledaju kao da odustaju od upotrebe sile. Da li zato što im se učinilo da ova dvojica ne predstavljaju opasnost ili su već tada shvatili na koga su udarili ostaje nerazjašnjeno. Andrej Vučić i njegov pratilac se povlače još koji korak, žandarmi ih prate u stopu, ali i snimatelj koji se još više približio i zumirao sliku. Tada, u sedamnaestoj sekundi, Vučić baca onu flašu vode prema jednom žandarmu. Istog trenutka reaguje drugi (najbliži) žandarm, u crnoj uniformi i udara Vučića u predelu bubrega. Ovaj uz bolan jauk pada na trotoar i zamiče objektivu kamere iza parkiranog automobila.
Kako snimatelj ne može više da vidi šta je sa dvojicom napadnutih muškaraca jer su mu se pored automobila preprečili žandarmi koji su dotrčali, on, iskusno i logično švenkuje nalevo da zabeleži šta se dešava sa drugom dvojicom koji su ostali na ćošku zgrade. Tada (30. sekunda) vidimo „maslinastog“ (prema javnom obraćanju Andreja Vučića to je Saša Jovanović, pripadnik Vojske Srbije) raskrvavljene glave kako pokazuje službenu značku žandarmima. Istog trenutka prestaje svaka upotreba sile, ali i kraj kadra.
Nije svojstveno profesionalnim snimateljima da prekidaju snimanje u trenutku kad se pred njima odvijaju najzanimljiviji trenuci dramatičnog događaja. Iako se u zvučnom zapisu ne čuje naređenje da se zaustavi snimanje, nije nemoguće da je zabrana stigla neverbalnim putem. Uostalom, u sledećem kadru u kojem vidimo Andreja Vučića kojem muškarac u crnoj majici pomaže da se udalji (i iz kadra i sa lica mesta) dok okrvavljeni Saša Jovanović telefonira mobilnim, snimatelj naglo okrene objektiv nadole i prekine snimanje. Možda mu je neki žandarm samo gurnuo kameru bez reči upozorenja? U ostatku ovog objavljenog snimka ima još pet kadrova: u prvom se vidi nesrećni Predrag Mali koji i dalje sedi na pločniku s rukama na glavi, a u ostalim pristiže žandarmerijsko pojačanje na raskrsnicu. Onaj neobjavljeni (a u medijima najavljeni) snimak nagoveštava mnogo zanimljiviji sadržaj jer, navodno, sadrži ili odbijanje Andreja Vučića i njegovih pratilaca da se legitimišu ili neopravdan i ničim izazvan napad Žandarmerije na mirne građane i premijerovo obezbeđenje.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve