Svi zaslužni

Specijalno za „Vreme“ iz Crne Gore

Javni istupi nakon hvatanja haškog bjegunca ipak upućuju na drugačiji scenario. Crnogorska Uprava policije, istakao je njen direktor Veselin Veljović, nije sarađivala sa institucijama iz Srbije, već je na „na osnovu operativnih saznanja, u sadejstvu sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost i u saradnji sa Haškim tribunalom, preduzela višednevnu policijsku akciju“.

U Srbiji, pored pohvala na račun sopstvenih policijskih struktura i obavještajnih službi, zasluge pridaju i kolegama u Crnoj Gori. Rasim Ljajić, predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju s Haškim tribunalom, navodi kako veliku ulogu srpske policije mogu da potvrde predstavnici Tribunala koji su, kako dodaje, na neki način bili uključeni u cijelu akciju. „Radi se o besprekornoj saradnji i profesionalnom odnosu između policije u Crnoj Gori i naših službi bezbednosti, uz apsolutnu koordinaciju istražitelja Haškog tribunala. Oni najbolje mogu da kažu kakva je bila uloga naših službi bezbednosti, ali u svakom slučaju radilo se o odlučujućoj ulozi“, ističe Ljajić.

Veljovićeva „saradnja“ i Ljajićeva „na neki naki način“ uključenost Tribunala govore o nejasnoj poziciji Haga, a iščekivanja da optuženi Đorđević otkloni sve nedoumice oko svog skrivanja dodatno zamagljuju cjelokupnu sliku.

U Hagu ne negiraju uključenost, ali demantuju Veljovićeve navode o nesaradnji srpske i crnogorske strane. Kada su nadležni organi iz Srbije dobili indicije da bi Đorđević mogao biti u Crnoj Gori – za podgoričke „Vijesti“ ističe Olga Kavran, portparol glavnog tužioca Haškog tribunala – u saradnji s Tribunalom i crnogorskim vlastima ispitali su te informacije i onda je izvršeno hapšenje. „Pozdravljamo što je u bliskoj saradnji lokalnih vlasti u Srbiji i u Crnoj Gori i Haškog tribunala ovaj čovjek pronađen i uhapšen. U svakom slučaju to je pozitivna vijest“, navela je Kavran i dodala da se nada kako će uskoro biti uhapšeni i preostali optuženici.

U budvanskim Lazima, pretežno vikendaškom mjestu u kojem je Đorđević uhapšen, nije se čulo za „Novicu“. Niko od mještana, isto tako, nikakve neobične okolnosti nije uočio ni za vrijeme samog hapšenja. Budvanska policija provjerila je i porodicu u naselju Velji Vinogradi kod koje je haški optuženik, predstavljajući se kao nadzornik na gradilištu, iznajmio stan, jedan od nekoliko koje je koristio.

Kada bi se pretpostavka o trogodišnjem lagodnom „ljetovanju“ penzionisanog generala na budvanskoj rivijeri potvrdila kao tačna, moglo bi se bez ikakvog ustezanja reći kako su i srpska i crnogorska policijsko-obavještajna tijela omogućila Đorđeviću ekskluzivan „turistički doživljaj“ ili su, pak, demonstrirali neodlučnost i krajnji neprofesionalizam u hvatanju haških bjegunaca.

Da slučaj ovog haškog optuženika, naročito što je izražena i sumnja da ga je otkucala ljubavnica, ne bi ličio na latinoameričke sapunice, pobrinuo se Sergej Lebedev, šef ruske obavještajne službe VSR, nasljednice KGB-a. Sedam dana nakon tajnih susreta koje je Lebedev u Podgorici i Budvi imao sa čelnicima crnogorskih bezbjednosnih službi, uslijedilo je hapšenje Đorđevića, čiji se dolazak u Crnu Goru, ukoliko se uzmu u obzir navodi crnogorske policije o njegovom višednevnom boravku, poklopio sa dolaskom „ruskog agenta“.

Trougao Moskva–Beograd–Podgorica, uz čvrste tvrdnje o Đorđevićevom skrivanju u Rusiji, uveliko dobija na zanimljivosti. Hag, i pored toga što ostaje van ove slovenske igrarije, takođe profitira. Dok Crna Gora i u ovom slučaju pokazuje svoj „štreberski put“ ka Evropskoj uniji, Srbija „dokazuje“ svjetskoj zajednici kako haški bjegunci ne stanuju na njenoj teritoriji. Zvanična Moskva, opterećena problemima pravoslavne braće, „isporučivanjem“ penzionisanog generala skida međunarodnu javnost s vrata.

Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, smatra da Rusija ne želi da pomaže Srbiji u dešavanjima koja ne korenspondiraju sa međunarodnim pravom, pa je to i razlog Đorđevićevog hapšenja. Moskva je na primjeru Zdravka Tolimira, dodaje Dimitrijević, naučila od Srbije kako se izbjegavaju hapšenja. „Đorđević se obreo u Crnoj Gori, pa je uhapšen negdje drugdje, a ne u Rusiji koja nema taj teret, a nije uradila nešto što je nepopularno“, naglašava Dimitrijević.