foto: privatna arhiva
Kako se stiglo do toga da su od osamnaest uhapšenih za predmete "Jovanjica" 1 i 2, iz pritvora puštena petnaestorica optuženika? Da li će iz ćelije uskoro izaći i Predrag Koluvija, optužen da je vođa ove organizovane kriminalne grupe? U čemu je tajna Miloša Tofilovića uhapšenog za šverc marihuane iz Jovanjice i puštenog iz pritvora da bi svega nekoliko meseci kasnije opet pao – ovog puta zbog heroina – a od 12. avgusta ponovo se brani sa slobode? Ima li i kakvu vezu sa čitavim slučajem "Jovanjica" Mirko Škero, načelnik beogradskog centra BIA
Sjećate li se Jovanjice? To je ono imanje nedaleko od Velike Pazove gdje su ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin i bivši direktor Koridora Srbije Zoran Babić odlazili da obilaze/okopavaju organski gajene rotkvice. Također, riječ je o lokaciji gdje je, prema optužnici, otkrivena najveća plantaža marihuane u Evropi.
Šta tu ima novo, može netko pitati?
Ima, poštovani čitaoče, ima. U toku su dvije paralelne kampanje – prva se tiče predstojećih predsjedničkih izbora, a cilj druge je „legalizacija“ Jovanjice. Naime, brojni su pokazatelji da naprednjački režim smatra kako je nastupilo vrijeme da zatvorsku ćeliju napusti i vlasnik imanja Predrag Koluvija. Koliko, svjedoči aktivnost čovjeka koga građani Srbije i prvooptuženi u slučaju „Jovanjica“ imaju na platnom spisku, svako na svom. To je, naravno, Vladimir Đukanović Đuka. Porezni obveznici plaćaju ga kao predsjednika Skupštinskog odbora za pravosuđe i, po toj funkciji, člana Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, a usput i parlamentarnog Odbora za kontrolu službi bezbednosti; Koluvija je pak odrešio kesu isplaćujući Đukanoviću advokatske honorare.
On sam tu ne vidi nikakav sukob interesa. Naprotiv, upravo je Đukanović zaštitno lice kampanje pod radnim nazivom „Sloboda za Koluviju“. Poput kakvog razbarušenog advokata-tribuna iz opozicije, ovaj koloritni naprednjak po medijima i društvenim mrežama optužuje aktualnu vlast za teška kršenja ljudskih i građanskih prava. Konkretno: dijelovi policije, pravosuđa i pojedini njegovi stranački drugovi – svi u službi famoznog „stranog faktora“ – napakovali su na pravdi boga hapšenje Koluvije i ekipe. Zbog čega, Đukanović nema dilemu: „Nečuveno! Koluvija je u pritvoru skoro dve godine jer je odbio da za uzgajanje marihuane okrivi porodicu Vučić. Odbio je da kaže da je Jovanjica biznis Andreja Vučića.“
Hm… Ako Koluvija i brat predsjednika države nisu direktno povezani, jesu indirektno. Za to je zaslužan upravo sam Đukanović – u sudskim procesima koje vode, upravo je on obojici pravni zastupnik. A da u tom zastupanju i te kako ima sistema, pokazuje „pro bono“ uključivanje u tim obrane lično Aleksandra Vučića.
„Šta je slučaj ‘Jovanjica’? Upleli ste mi celu porodicu“, rekao je predsjednik Srbije i postavio isto pitanje kao i Đukanović, Koluvijin advokat: „Kako je moguće da nekog ne puštate već dve godine, kao da je ubio 700 ljudi?“
KAKO JE STIGLA „DOJAVA“
Sve je počelo 13. novembra 2019. Tada je načelnik Odeljenja za borbu protiv droga beogradske policije Slobodan Milenković sa svojim inspektorima na auto-putu Beograd–Niš zaustavio auto u kom je bio Predrag Koluvija. Iako poznat u javnosti kao vlasnik kompanije za proizvodnju organskog voća i povrća, on im se predstavio kao „kolega“ izvadivši lažnu policijsku značku i rekavši da radi u kabinetu ministra policije… Provjera njegovog lika i djela brzo je dovela policajce pravo do plantaže marihuane u Staroj Pazovi.
Gotovo dvije nedjelje za vlast to nije bio događaj dostojan ni minornog saopćenja. Ovo je još čudnije pošto su Vučić i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović izlazili pred kamere i poslije zaplijena nekoliko stotina grama bilo kakvih narkotika ili vagica za njihovo mjerenje? I nije li u Srbiji i tada kao i sada bio na snazi krstaški rat protiv kriminala – ovog puta stvarno, majke mi?
Da sve bude još misterioznije, javnost je o spektakularnoj i jednoj od najvećih akciji policije kada je zaplijenjeno tonu i šesto kilograma marihuane saznala od opozicije. To jest od tadašnjeg narodnog poslanika i potpredsjednika Narodne stranke Miroslava Aleksića. Iznoseći svoja saznanja, on je postavio i sljedeće pitanje: „Da li je Koluvija tokom hapšenja zvao Andreja Vučića da ga spase?“
Zbog toga je predsjednikov brat tužio Aleksića i dobio prvostepenu sudsku presudu. Ali, odakle potiče ta informacija? Tko li je upleo predsjednikovu porodicu u Jovanjicu?
„Verovatno onaj koji i vuče sve poluge u ovoj priči“, kaže za „Vreme“ dobro obavješten izvor koji inzistira na anonimnosti. „Ni policajci koji su otkrili Jovanjicu, ni tužilac, ni istraživački novinari koji nisu otkrili nijedan dokaz koji predsednikovog brata Andreja povezuje sa vlasnikom imanja.“
Možda je upravo zbog toga Aleksić nedavno javno upitao da li je načelnik beogradskog centra BIA Mirko Škero zapravo glavni organizator narko-biznisa na Jovanjici? Također, i da li je upravo on taj koji je tabloidima diktirao da se crtaju mete na čelo inspektora za borbu protiv droga i tužiocu Saši Drecunu? Niti je Aleksića tko tužio, niti Bezbednosno-informativna agencija demantovala.
Kako „Vreme“ saznaje, Mirko Škero i Koluvija često su ručali u restoranu „Zvezdara teatar“. Naši izvori tvrde da je poslije tih susreta nekoliko pripadnika BIA i policije – sada među optuženima – dobijalo upute vezane za njihova zaduženja na Jovanjici. Naime, Koluvija je s njima razgovarao putem aplikacije za tajnu telefonsku komunikaciju „Razgovor“.
Zbog ovih ručkova sa vlasnikom Jovanjice, Škero nikad nije bio pozvan ni na informativni razgovor. Isto tako, nije ispitano ni kako je upravo Bezbednosno-informativna agencija dozvolila da pored Vučića na biznis forumima u zemlji i inostranstvu učestvuje i Koluvija.
Inače, postoje navodi da se izvjesni političari iz opozicije hvale po čaršiji kako je njihov izvor iz BIA niko drugi do Škero. Prema ovim tvrdnjama, on im je dostavljanjem škakljivih informacija uzvratio uslugu zato što su mu pomogli da zaposli brata u jednoj stranoj kompaniji u Austriji. Možda je samo koincidencija, ali je baš iz ove zemlje Koluvija uvozio sjeme za razne sorte skanka i marihuane za svoju plantažu.
Poslije svega, ne fali onih koji se pitaju da li je „dojava“ kako je Koluvija zvao predsjednikovog brata zapravo bila „prašina u oči“. A ne treba biti pripadnik BIA pa da se zna da će Vučić kada počne braniti svoga brata, ujedno braniti i cijelu optuženičku klupu.
Cinici bi rekli da predsjedniku Srbije za sada dobro ide. Od 18 uhapšenih za predmete „Jovanjica“ 1 i 2, iz pritvora su do trenutka pisanja ovog teksta puštena petnaestorica optuženika. Iza rešetaka ih je ostalo još troje, a među njima je i Koluvija, optužen da je vođa ove organizovane kriminalne grupe.
OD „VUTRE“ I JOVANJICE DO HEROINA I DEA
Učesnici u istrazi o Jovanjici smatrali su da bi zaštićeni svedok u sudskom procesu mogao biti Miloš Tofilović (47) iz Čajetine, tjelohranitelj i vozač vlasnika Jovanjice. Od tih nada nije ostalo ništa: uhapšen početkom februara u zajedničkoj akciji američke agencije DEA, srpske i bugarske policije zbog šverca heroina, Tofilović je 12. avgusta pušten iz pritvora i omogućeno mu je da se brani sa slobode.
Za njega je javnost prvi put čula u novembru 2019. nakon Koluvijinog hapšenja dok ga je vozio ka Makedoniji. Ipak, Tofiloviću su lisice stavljene tek jula 2020. – uhapšen je istovremeno sa pripadnicima BIA i policije, osumnjičenim da su bili Koluvijin prsten zaštite. Tada je u pritvoru završio i policajac zadužen za obezbjeđenje funkcionera, Milan Kendija. Ovaj Tofilovićev rođak zaslužan je njegovo zapošljavanje kod Koluvije u julu 2019. kao tjelohranitelja i vozača.
Iza rešetaka je ostao dva mjeseca. Sudija Višeg suda Milan Dilparić procijenio je 17. septembra 2020. da nema opasnosti da će Tofilović – jedan od okrivljenih za uzgajanje marihuane u slučaju „Jovanjica“ – ponoviti krivično djelo i pušta ga iz pritvora. Zaista i nije. Svega nekoliko mjeseci kasnije, Tofiloviću su ponovo stavljene lisice, ali ne zbog marihuane, već heroina. Ovaj put na njegovom hapšenju nije radila samo srpska policija, već i američka agencija za borbu protiv trgovine drogom, DEA.
Međutim, 16. jula ove godine Specijalno tužilaštvo je spise predmeta za Tofilovića ustupilo u nadležnost nižoj instanci, Višem javnom tužilaštvu u Nišu. I nisu samo spisi otišli – maricom je iz beogradskog Centralnog zatvora i Tofilović poslat u pritvorsku ćeliju u Nišu. Nakon nepunih mjesec dana – iako optužen i za dilovanje marihuane, a potom i heroina – odlučeno je da se ponovo brani sa slobode. A da sve bude još čudnije, DEA je sa Tofilovićem uhapsila i izvjesnog Milana Stankovića iz Niša: on je i dalje u pritvoru i to u Beogradu, a njegov predmet je još uvijek u Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal…
Koktel Jovanjica nedavno je zalivan i šampanjcem. Uoči puštanja Tofilovića iz pritvora, njegov rođak Milan Kendija – nekada je obezbjeđivao i direktora policije Milorada Veljovića, ali i predsjednika Vučića tokom jedne posjete Kosovu – veselio se na rođendanu svog prijatelja, prestoničkog bogataša. Prema pisanju tabloida, na žurci u centru Beograda popijen je šampanjac u vrijednosti oko šest hiljada evra. U Kendijinom društvu bio je i „ambasador u egzilu“ Vladimir Božović.
Ovog avgusta pritvorsku ćeliju napustio je i jedan od najbližih Koluvijinih saradnika, Stevan Holić. On je, prema optužnici, na imanju imao zadatak da održava biljke kanabisa odlazeći u specijalnim zaštitnim odijelima u velike podrumske laboratorije gdje je podešavao temperaturu i zalivao „travu“. Prethodno je višestruko osuđivan za krađe i razbojništva, a tokom istrage vezane za Jovanjicu policija je u Holićevoj kući našla pakete marihuane spremne za prodaju. Inače, posljednjih dana ponovo je skrenuo pažnju medija: objavljena je Holićeva fotografija iz 2014. sa imanja Jovanjica u zagrljaju sa ministrom i pukovnikom MUP-a Aleksandrom Vulinom.
MUĆKANJE KOKTELA OPSTRUKCIJE
Slučaj „Jovanjica“ je očigledan primjer organizovanog kriminala u kom su učestvovali pripadnici BIA, policije i Vojnoobaveštajne agencije. Te veze nisu spriječile policajce da ih uhapse, niti tužioca da napiše optužnicu. Da li će imati i ko da sudi? I sudije također primaju platu od poreza građana.
Ročišta za predmet „Jovanjica 1“ sve češće su obilježena puštanjem iz pritvora optuženih ili pritiskom da se i Koluvija brani sa slobode, iako su se njegova puštanja iz pritvora u Njemačkoj i Italiji završavala bjekstvima. Za to vrijeme pripremna ročišta za predmet „Jovanjica 2“ nikako da se održe. Te ne dođe neko od advokata obrane, pa odmori, bolest, zahtjevi za izuzeće sudije… I predmeti se udaljavaju, baš kao što je tužilac Drecun upozoravao da će biti ukoliko ne dođe do njihovog spajanja. Sudija Zoran Ganić, iako je po Zakoniku o krivično pravnom postupku mogao to da učini, riješio je da tu odluku prepusti sudskom vijeću. A ono će je donijeti tek poslije održanih pripremnih ročišta za „Jovanjicu 2“ koja se uporno odlažu…
Kako su studenti prozreli i prezreli naprednjački režim? Zašto umesto naivnosti pokazuju zrelost? Šta Vučić nikada neće moći da razume? Kolika je visina njegove autoritarne temperature? I zbog čega sve više liči na svoj lik sa Koraksovih i Petričićevih karikatura
Kako se osećaju i šta danas misle roditelji i braća i sestre mladića pobijenih 14. decembra 1998. godine u Peći? Zbog čega je Aleksandr Vučić 2013. izjavio da ima saznanja da ovaj zločin nisu izvršile osobe albanske, već srpske nacionalnosti? Zašto nikad nije htio da primi porodice žrtava i, uprkos više puta ponovljenim obećanjima, podeli s njima informacije za koje je tvrdio da ih poseduje? I dokle je stigla istraga o ovom zločinu
Srednje ocene (pa i ocene uopšte) više skoro ništa ne znače jer SNS armija ocenjuje slično kao što i glasa. Dakle, “Aci pet, njima svima jedan (ili nula, ako može, obavezno nula)”. A naročito onima koji se u nekom trenutku izdvajaju kao akutno ili potencijalno opasni po režim. Što znači da se lavina negativnih ocena dobijena od strane režimskih glasača može tretirati maltene i kao svojevrsni opozicioni orden. Hoću reći da je u ocenjivanju sve manje nijansi, a upravo su nijanse ovde nekad bile važne
Tragedija od 1. novembra na stanici u Novom Sadu ogolila je čitav sistem i pokazala pravu sliku ovog režima. Nova pobuna bila je neminovna. Protesti zbog državnog nemara i propusta sistema započeti u maju 2023. godine ponovili su se i u jesen. Ovog puta režim nije mogao da kaže – nije do nas. Krv prolivenu ispred Železničke stanice u Novom Sadu ne može da opere
Učimo studente da je teži put – put znanja i poštenja – jedini ispravan. A onda oni vide bezbrojne afere u visokom školstvu i kako se lako prečicom dolazi do diploma i posla. Jasno im je šta se dešava i to je jedan deo ovog fenomena, gde nam poručuju da više ne žele da uče
Kako su naša deca koju su naprednjaci stavljali u svoje izborne slogane proglašena za najveći subverzivni element u državi? I zbog čega je, posle istupa šefa države u Briselu, mnogim građanima došlo da kleknu poput onog novosadskog direktora
Predsednik se uvišestručuje po televizijama proglašavajući iznošenje političkih zahteva nasiljem, a nasilje koje vrše on i njegovi politikom. U čemu je razlika?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
