Javna je tajna da režim od sudnice do Skupštine lobira za optuženog Predraga Koluviju, vlasnika imanja Jovanjica. Ta lobiranja prate i javno iznošenje odbrane optuženog Koluvije – od televizija sa nacionalnom frekvencijom do onih opskurnih kablovskih i tabloida. Uz sve to, poslednjih meseci “slučaj Jovanjica” prate i “izlivi” optuženih, njihovih branilaca, pojedinih vladajućih političara, kao i bivših i aktuelnih pripadnika BIA na društvenim mrežama. Svi imaju isti zadatak – da odbrane Koluviju i napadaju inspektore koji su otkrili, prema optužnici, najveću fabriku skanka u Evropi. Pored njih, na meti su i opozicioni političari, advokati, novinari, pa i građani koji ne daju da Jovanjica postane još jedna afera bez epiloga
Načelniku Odeljenja za borbu protiv droga beogradske policije Slobodanu Milenkoviću smena visi nad glavom mesecima. Nedavno je tokom svedočenja za predmet Jovanjica Milenkovićev kolega, šef operative Dušan Mitić u sudnici rekao: “Bratislav Gašić je životno zainteresovan za smenu Milenkovića”.
I zaista, nastupajući u Skupštini, dok se početkom leta raspravljalo o njegovoj smeni, ministar policije Gašić nije ni pokušao da sakrije koliki animozitet gaji prema inspektorima Milenkoviću i Mitiću – čak ih je javno nazivao kriminalcima dok je pokušavao da odbrani optuženog Koluviju. Podsetimo, Gašić koji je prethodno godinama bio direktor BIA, a pre toga i ministar odbrane, bio je u kontaktu sa Predragom Koluvijom i to u vreme dok se, prema optužnici, na Jovanjici proizvodio skank.
Pritiscima nema kraja. Dok očekuje da ga smene, načelnik Slobodan Milenković bi uskoro, pred sudskim većem, trebalo da svedoči u predmetu Jovanjica.
KAD MINISTAR POLICIJE PROGONI INSPEKTORA, A BRANI OPTUŽENOG NARKODILERA
Naime, smene nepodobnih i postavljenja za rukovodioce poslušnih, iliti nova sistematizacija u Ministarstvu unutrašnjih poslova, sprovedena je poslednjih nedelja u gotovo svim policijskih stanicama i jedinicama. Ipak, u policijskoj Upravi za Grad Beograd još nisu podeljena sva rešenja. Upravo to je mesto gde i dalje rade, bar u momentima kada ovaj tekst nastaje, načenik Odeljenja za borbu protiv droga Slobodan Milenković i šef operative Dušan Mitić, koji su najzaslužniji za otkriće Jovanjice.
Za skoro četiri godine, inspektori čuvenog Četvrtog odeljenja koji se, radeći svoj posao bore protiv droga, sistematski prolaze jedan od najsramnijih progona u istoriji srpske policije. Naručena su njihova ubistva, prati ih BIA, a deo vlasti i pravosuđa pokušava da od njih napravi kriminalce, smeni ih, otera iz MUP-a i da ih, ako sve to prežive – uhapse.
INSPEKTORI NISU SAMI
Njihov progon započeo je od dana kada su otkrili fabriku skanka i marihuane i uhapsili Predraga Koluviju. Godinama su inspektori, prema svedočenju šefa operative Mitića, uglavnom imali utisak: “Ostali smo sami. Prepušteni smo sami sebi”.
Kada je deo tajnih službi preko mafije naručio njihova ubistva, osim nekoliko kolega sa odeljenja na kom rade, organizovano ih nije čuvala ni policija, niti ijedna druga bezbednosna služba ili državni organi.
Dok im se radi o glavi, umesto zaštite doživljavaju besramne javne napade i pritiske. Za sve to vreme inspektori odlaze na ispitivanja poligrafom, polažu račune o celokupnom radu i pokušavaju da rade svoj posao i sačuvaju svoje živote.
U kriminalizaciji inspektora Četvrtog odeljenja učestvuju i režimski tužioci. U takvoj raboti prednjače oni koji su naprasno napredovali u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, te već godinu i po svakog narkodilera pitaju da li bi sarađivao s njima i za određene pogodnosti optužio inspektore Četvrtog odeljenja za neko nepočinstvo. Režimski tužioci, koji piju kafu iz šolja sa logom BIA dok razgovaraju s inspektorima, pokušavaju da im namontiraju procese po sistemu “što mi možemo da te oblatimo, nijedna pravda ne može da opere”.
Jasno je da bi Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića odavno “pojeo mrak” da javnost nije uperila reflektore na “slučaj Jovanjica”. Oni koji čuvaju živote tih inspektora su građani i pravni zastupnik inspektora, advokat Zdenko Tomanović, koji je pomogao da javnost sazna istinu o životnoj ugroženosti Milenkovića i Mitića, jer oni, prema zakonu, ne mogu da govore u medijima ukoliko to ne dozvoli lično ministar policije, upravo onaj koji ih i progoni. Tu je i deo opozicije koji se trudi da se o Jovanjici sazna u Skupštini, ali i na ulici gde se održavaju protesti protiv nasilja i novinari nekih medija, poput N1, Nova i novinara BIRN-a, KRIK-a, nedeljnika NIN i “Vreme”.
Opozicioni političari koji se najviše trude da se istina o Jovanjici i progonu inspektora čuje su Miroslav Aleksić i Marinika Tepić i upravo oni trpe najjače udare od strane režima. Od vrha države do tabloida i Aleksića i Mariniku Tepić nazivaju najpogrdnijim imenima i redovno ih satanizuju i predstavljaju kao neprijatelje Srbije. Stradaju i svi ostali opozicionari koji se pobune, te pokušaju da razgrnu narko dim sa Jovanjice i pruže podršku inspektorima, pa organizuju proteste protiv nasilja ispred Specijalnog suda, Tužilaštava i Policijske uprave grada Beograda. Protesti se organizuju i u drugim gradovima; u Kraljevu su najglasniji aktivisti Lokalnog fronta, a za njima ne zaostaju ni pobunjeni u Kragujevcu, Nišu, Novom Sadu…
A na tim protestima građani poručuju: “Ne damo vas. Inspektori, niste sami. Jači je glas naroda od mraka”.
KOLUVIJINI BOTOVI
Kao što je, prema optužnici, od maja 2016. godine do novembra 2019. godine na Jovanjici cvetala marihuana, tako sada na društvenim mrežama procvat doživljavaju botovi Predraga Koluvije, optuženog da je narkodiler.
Profil Koluvijinih botova otprilike je ovakav: predstavljaju se kao vernici i patriote, ipak, prema objavama, nekada se ne zna da li im je draža Srbija ili Rusija, organizovano kreću u hajke kada se spomene Jovanjica, a rečnik koji koriste obiluje psovkama, uvredama i pretnjama. Za većinu nije tajna da su, po nekom osnovu, na platnom spisku Koluvije – njega brane, dok one koje plaćaju građani, poput policijskih inspektora, besomučno napadaju. Na meti su im i nezavisni novinari i mediji, ali i opozicioni političari i to isključivo oni koji govore o upletenosti vladajućih političara, civilne i vojne službe u “Jovanjicu”. Tvitove pišu po principu “sve što je nacionalno i duhovno nije sveto, već može da bude korisno za kampanju oslobađanja optuženog da je proizvodio drogu”.
Matrica je najčešće ovakva: pišu niz tvitova koji brane Koluviju, za marihuanu tvrde da je industrijska konoplja, zatim niz tvitova o stradanjima srpskog naroda, onda nekoliko tvitova o srpskim manastirima, pravoslavnim svecima, izražavaju se duhovnim jezikom i pohvalama Svevišnjem, a onda kreće rafal najgorih psovki, laži i uvreda u kojima se inspektori Mitić i Milenković, kao i novinari koji izveštavaju o “Jovanjici” ili opozicioni narodni poslanici nazivaju: glupima, ružnima, majmunolikima, kriminalcima, promiskuitetnima, ludima…
I tako ukrug, od tvitova duhovnosti iz kojih kao da odiše ljubav za ceo svet do tvitova mržnje za pripadnike sopstvenog naroda koji se usuđuju da misle drugačije pa citiraju optužnice za predmete “Jovanjica” jedan i dva ili govore o umešanosti službi BIA, VOA i MUP u uzgoj skanka.
Koluvijini botovi su kao vukovi u jagnjećoj koži; deluje da su sluge Božije, ali samo dok se ne napadnu tajne službe, onda se, kao po komandi, tranformišu u bičeve…
Na takve botove su se, sa javnih i skrivenih naloga, osim optuženih, sveli i advokati branioci, ali i advokati koji ni ne učestvuju u postupku već samo prate proces iz dela za publiku i onda tvituju za Koluvijin interes, narodni poslanici Srpske napredne stranke, državni funkcioneri, aktuelni, kao i oni trenutno optuženi za organizovani kriminal, ekstremni desničari i razni saradnici tajnih službi koji se predstavljaju kao misleći građani.
16-19POD ZAŠTITOM DRŽAVE I BOTOVA: Predrag Koluvija
Koluvijini navijači sa lažnih profila nazivaju se sabljarke, hadžije, sudije, daju sebi biblijska imena, a objave im odišu mržnjom i pretnjama prema svima osim prema optuženima za Jovanjicu i aktuelnim funkcionerima režima.
Svi ti navijači i sa pravih i sa lažnih profila imaju istu taktiku – da od svitanja do sumraka ostavljaju komentare ispod profila tviteraša sa većim brojem pratilaca. Komentari su im uvek provokatorski sa željom da budu primećeni i da izazovu raspravu na mrežama sa ciljem da njima kao botovima poveća vidljivost i samim tim i uticaj na javno mnjenje koje je aktivno na društvenim mrežama. Osim nizom uvreda i provokacija, komentari im obiluju i misterioznim nagoveštajima kao da znaju više od drugih o svemu, kao da su ispostave tajnih službi koje imaju uvid u dosijee neposlušnih građana. To su sve taktike kojima pokušavaju da postanu dominantni u virtuelnim javnim raspravama.
RAZVOJNI PUT, OD OPERATIVKE DO BOTA
Vredjanje inspektoraTvit jedne od advokatica branilaca u predmetu Jovanjica…
Na bota se svela i tom tviteraškom odredu odnedavno priključila i nekada najmoćnija žena BIA, a zatim i MUP-a Srbije, kojoj se trenutno sudi kao okrivljenoj za organizovani kriminal. Bivša operativka koja se nekada predstavljala kao borac protiv mafije, posle odlaska iz MUP-a u tabloidima je nazivana kuma mafije. Tviteraše je, ubrzo po otvaranju naloga, iznenadila verbalnim nasiljem, odnosno rečnikom kojim pokušava da isprovocira politički nepodobne. Naime, ta mlada žena, koja se kune u partiju, zapravo javno psuje poput Velje Nevolje, vođe klana, optuženog za masakre dok se obraćao suprostavljenim huliganima.
Bivšu operativku, a novopečenu tviterašicu poznatu po spinovima da je Jovanjica montiran slučaj kako bi se izazvao državni udar, sa Koluvijom povezuje dosta toga. Imaju istog advokata branioca, koji je i narodni poslanik SNS-a. Dalje, pripadnik BIA Branislav Radosavljević, optužen u predmetu “Jovanjica dva” kao jedan od Koluvijinih najbližih saradnika, nekada je bio najbliži saradnik te istaknute bivše operativke, koji je baš na njen zahtev iz tajne službe prešao u policiju kako bi zajedno radili. Posle svega, završiše zajedno i kao okrivljeni pred sudom za organizovani kriminal, doduše u odvojenim predmetima, a sada su partneri, kako se spekuliše – i na Tviteru.
Sve ove vruće letnje aktivnosti i oštrenje botovskih sablji kao da su priprema i najava za još vreliju jesen kada se, u predmetu “Jovanjica”, očekuje i svedočenje načelnika Slobodana Milenkovića.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević
“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Ćacilend više nije ograđeni obor, već je svuda, ušljiskao nas je i zamazao mimo naše volje. I nisu tamo samo ubice, probisveti i silovatelji. Ima i jurodivih, ekscentričnih, oriđinala, zovite ih kako hoćete. Među njima je i Dejan Stanović Kralj, jedan od šestoro čija prijava “ispunjava uslove” za kandidaturu za direktora RTS-a
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!