Zašto se porodica Karić ljuti na "Vreme" i služi se niskim udarcima
PREGOVORI ISPOD ŽITA: Zgrada Mobtela u Novom Beogradu
Nakon likvidacije Astra banke njen preostali dug po razrezanom porezu na ekstraprofit od 50,7 miliona nemačkih maraka sručio se na Mobtel, kao na jemca tog duga, pa je po nalogu Aleksandra Radovića, direktora Republičke uprave javnih prihoda, račun ove kompanije blokiran 26. novembra pošto na njemu, očigledno, nije bilo dovoljno para za pokriće ovog državnog ceha.
Tokom proteklog vikenda, po sporadičnim vestima, moglo se naslutiti da je Radović navodno bio spreman da i sa ovim jemcem pokuša da sklopi dogovor o isplati poreske obaveze na rate, ali uz uslov da se uplati famozna poslednja deonica prve rate poreske obaveze Astra banke, od 5,6 miliona maraka, oko koje je navodno bilo toliko strke da se uplati u poslednji čas 16. novembra. Ta suma je, podsetimo, navodno bila spremna za uplatu, ali su njen put do državne kase preprečili likvidacioni upravnici (reč je o dramoletu u danu likvidacije Astra banke). Navodno je trebalo da pregovori RJUP-a i poslovdstva Mobtela dobiju i zvaničnu formu 26. novembra, ali pošto pare nisu uplaćene, ni ta „svečana faza“ pregovaranja nije počela – do trenutka odlaska ovih novina u štampu (27. novembra).
ZAPETLJANSLUČAJ? Iako direktor RJUP-a to demantuje, pregovora mimo zvanične forme verovatno ima – ali se javnost sigurno pita o čemu se tu pregovara? Ako se pregovara o zakonskoj mogućnosti da se dužniku porez podeli na rate, onda se odmah postavlja pitanje da li Mobtel iz tekućih prihoda uopšte može u narednih šest meseci (da li je to maksimalni rok koji RJUP ima pravo da odobri?) isplatiti tu vanrednu obavezu tešku 50,7 miliona nemačkih maraka. Sudeći po dosadašnjim bilansima koje su vlasnici ove kompanije prikazali javnosti – takvu isplatu od Mobtela nije realno očekivati, pa se već sada, moguće, pregovara kako da se preko institucije prinudne naplate – „prestrukturira“ vlasnički portfelj ove firme. Jednostavnije rečeno, možda se pregovara kako da se iz udela Karića u Mobtelu (koji preko svojih spoljnih firmi navodno drže 51 odsto vlasništva ove firme), kao ključnih „povezanih lica“ u slučaju Astra banke, namakne preostali iznos poreza na ekstraprofit. Naravno, ako je taj udeo veći od obaveze.
Sve je u ovom slučaju već prilično zapetljano, kao uostalom i sve drugo u BK grupi braće Karić, pa se otuda postavljaju i pitanja – kako to da jedna kompanija sa skoro milionskom vojskom korisnika mreže mobilne telefonije (a neki kažu i većom) nije u stanju da plati porez od 50 miliona maraka, i šta je to što komplikuje prinudnu naplatu ove obaveze, mada je još osnivački kapital ove firme bio navodno 130 miliona dolara (što će reći, oko 300 miliona maraka).
Kad je reč o sposobnosti ili nespobnosti Mobtela da iz tekućeg priliva plati spomenuti porez, treba primetiti da se Karići, kao većinski vlasnici ove „zlatne koke“, već duže vreme nalaze „na muci“ jer im, na jednoj strani, odgovara da poslovanje Mobtela stalno prikazuju kao nisko profitabilno ili kao poslovanje koje se odvija u razvojnoj fazi kompanije (u kojoj je normalno da je najveći deo profita unapred angažovan u tekućim investicionim projektima), a na drugoj strani su motivisani da naduvaju profitabilnost firme kako bi je prikazali što vrednijom. Ovo drugo sada počinje da preovlađuje, pa su u tom smislu čak objavili i oglas da bi se odbranili od izjava koje dolaze iz „suvlasničkog tabora“ (dakle iz PTT Telekoma), u kome kažu da ni o čemu nisu obavešteni i da im iz Mobtela ne stiže nikakav profit i da bi istovremeno objasnili da je često spominjani prošlogodišnji gubitak posledica revalorizacije deviznih obaveza firme nakon zvanične devalvacije dinara krajem prošle godine.
Saopštenja koja poslednjih dana Karići lansiraju preko svoje BK televizije sugeriraju publici da Mobtel navodno vredi čak dve milijarde maraka – što bi trebalo da znači da je i njihov udeo težak preko milijardu maraka. Insistiranje na ovoj proceni vrednosti Mobtela moguće je u vezi s „pregovorima“ oko stvarne vrednosti njihovog udela u ovom preduzeću, pa dakle i oko toga koliki bi procentualni udeo u vlasništvu posle prinudne naplate, to jest prinudnog ulaska države u vlasništvo u ovoj firmi, trebalo da im preostane.
„GLUVITELEFONI„: Da bi se ova „karićijada“ oko jednog poreza, a u stvari oko „autentičnosti“ državnog aparata Srbije, napokon uozbiljila – taj aparat jednom mora isterati na čistinu stvarnu priču o osnivanju ove kompanije (bukvalno je utemeljena na Kipru), utvrditi realnu veličinu Karićevih ulaganja u Mobtel, registrovati stvarne profite koji se u njoj ostvaruju, snimiti efikasnost samog preduzeća, i sve to, ako se ona mora unovčiti radi preživljavanja države, zajedno ponuditi mogućim budućim strateškim partnerima te firme. Sada, međutim, imamo pomalo paradoksalnu situaciju, koja podseća na igru „gluvih telefona“ – da je jedan deo državnog aparata Srbije, jureći porez na ekstraprofit po vrletima BK korporacije, zatekao na poprištu drugi deo tog aparata u nizu, često protivrečnih, započetih pa zaustavljenih akcija – za šta deo krivice možda snosi i žalostan nivo kompetencije koju zasad pokazuje nadležno srpsko ministarstvo. U narednim danima ipak treba očekivati da će se situacija razbistriti – pre nego što priča o Karićima ne dosadi narodu, što je, zapravo, sada njihova jedina šansa da se iz ove afere izvuku sa što manje gubitaka.
Sami Karići kao da ne vide tu svoju priliku, pa su pre neki dan čak izdali saopštenje u kojem iznose nezadovoljstvo čestim sumračnim pisanjem „Vremena“ o njihovoj stvari. U tom saopštenju (od 23. novembra) omaklo im se i nekoliko niskih udaraca prema potpisniku ovog teksta i prema potpisniku ovoga lista, pa su, na primer, kredite svoje RAS banke date preduzeću koje izdaje naš list „u teškim danima i godinama“ (valjda danima i godinama Miloševićevog režima) proglasili za „pomoć, što je u ono doba nosilo sa sobom i ne male rizike“. U stvari, reč je o kreditima koje je „Vreme“ uzelo i vratilo sa paprenim kamatama – pa kad mi nismo zbog toga plakali, nije jasno zašto ih sada, kada su „ne mali rizici“ u haškom zatvoru, plačevnim glasom spominju Karići.
Uopšte uzev, da ne znamo da je g. Bogoljub Karić „uz rad“ stekao i ekonomsku diplomu, mogli bismo steći utisak da on uopšte ne shvata zašto su ga danas državni organi stisli s porezom. Karić kao da ne razume, na primer, da 114 miliona maraka nije u samoj suštini stvari dobio iz neke apstraktne „divlje novčane emisije“, da ih u biti nije dobio „iz vazduha“ – već da je tih 114 miliona maraka istisnuo iz siromaških džepova građana Srbije – pošto je svaka monetarna emisija bez pokrića samo preraspodela postojećeg. Uostalom, Karići spomentim saopštenjem pokazuju da još nisu ništa naučili ni o gvozdenim zakonima javnog informisanja u kojem su simaptije i antipatije irelevantne – to jest one su naprosto nepodnošljive i u boljim kućama – nedopustive.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!