Stihijski razvoj visokog školstva bez nacionalne strategije, utvrđenih standarda za osnivanje novih fakulteta i univerziteta nije od juče i njemu nisu doprineli samo tranzicijski maniri novokomponovanih bogataša kojima se biznis osnivanja visokoškolskih ustanova čini unosnim ali i prestižnim
VISOKOŠKOLSKI RAT: Privatni i državni fakulteti
Pošto su bez velikog opiranja i cepidlačenja članovi Republičkog saveta za razvoj univerzitetskog obrazovanja iz redova državnih univerziteta u junu ove godine dali zeleno svetlo za početak rada osam novih privatnih fakulteta, izgleda da su pred početak nove školske godine shvatili da je vrag odneo šalu i da bi hiperinflacija privatnih fakulteta bez elementarnih uslova za rad mogla ozbiljno uzdrmati državne fakultete i kvalitet univezitetske nastave u Srbiji. Rektori su demonstrativno napustili sednicu Saveta odbijajući da daju saglasnost za još 17 novih visokoškolskih ustanova.
Pobunu čelnika državnih univerziteta ministar prosvete u Vladi Srbije i predsednik Republičkog saveta za razvoj univerzitetskog obrazovanja Slobodan Vuksanović nazvao je „uobičajenim ukrštanjem mišljenja i interesa“ dodajući da je takođe „uobičajeno da se saglasnost za osnivanje fakulteta teško dobija“.
STIHIJA: Sledeći nonšalantnost ministra, ni čelnici nepriznatih fakulteta nisu se mnogo uzbuđivali zbog izostanka licence za rad. Sa prethodno dobijenom pozitivnom tapijom Komisije za akreditaciju pri Ministarstvu prosvete, ne čekajući dobijanje konačne dozvole za rad, oni su organizovali prijemne ispite, upisali nove studente, naplatili prvu ratu školarine. Kao da je sve u najboljem redu. Euforiji upisa studenata na nepostojeće fakultete podlegli su i priznati privatni univerziteti Megatrend i BK univerzitet. Prvi je na Fakultetu za umetnost i dizajn samo odložio početak nastave, ne zbog nedobijene dozvole, već, kako je izjavio rektor Megatrenda profesor dr Mića Jovanović, „zbog opremanja prostorija za novi fakultet za umetnost i dizajn“. U celu stvar BK univerzitet je ušao opreznije. Pošto nisu dobili dozvole za otvaranje fakulteta za visoke tehnologije i pravne nauke, prijavljenim studentima ponuđen je besplatan upis na neki drugi fakultet ovog univerziteta uz obećanje da će im po dobijanju dozvole biti omogućeno da se upišu na željeni fakultet.
Stihijski razvoj visokog školstva bez nacionalne strategije, utvrđenih standarda za osnivanje novih fakulteta i univerziteta nije od juče. I njemu nisu doprineli samo tranzicijski maniri novokomponovanih bogataša kojima se biznis osnivanja visokoškolskih ustanova čini unosnim i prestižnim.
Haos u visokom obrazovanju započeo je otvaranjem odeljenja državnih fakulteta širom Srbije, bez elementarnih uslova za rad i bez stalno zaposlenih nastavnika i saradnika, a sve to pod pokroviteljstvom države. Na opšte zadovoljstvo, profesori iz univerzitetskih centara dobijali su „tezge“, a studenti lako sticali diplome. Kvalitet nastave, kao uostalom i danas, nije gotovo niko kontrolisao. Bilo je čak i slučajeva da su studentima u provinciji umesto predavanja slali snimljenje kasete. Ceh je plaćala država i sve siromašniji i glomazniji matični fakulteti. Ni danas se precizno ne zna koliko stvarno ima isturenih odeljenja fakulteta i viših škola, ko tamo predaje i na koji način se stiču fakultetske diplome.
Pre desetak godina na scenu su stupili privatni fakulteti i univerziteti na kojima danas prema nekim procenama studira 50.000 studenata. Uz četvrtinu nepismenog stanovništva Srbija danas ima pet državnih i šest privatnih univerziteta i pride one zvanično nepostojeće koji edukuju bez dozvola.
SAJT: Ministarstvo prosvete priznaje samo visokoškolske ustanove koje se nalaze na njegovom sajtu. I to je glavni argument i odgovor čak i roditeljima koji su ove jeseni pokušavali da saznaju da li su njihova deca upisana na legalne fakultete, šta će biti sa njihovim potencijalnim diplomama i skupo plaćenim školarinama. Jedini odgovor Ministarstva je da pogledaju sajt (www.mps.sr.gov.yu) na kome, uzgred budi rečeno, još nema ni potpunog spiska privatnih fakulteta koji su letos dobili dozvolu za rad. Izostanak sankcija prema „divljim“ fakultetima u Ministarstvu objašnjavaju činjenicom da „nisu u pitanju pravna lica“ i da „država ne može da interveniše pošto nisu registrovani kod Trgovniskog suda i da inspekcija Ministarstva ima samo nadležnost za fakultete sa dozvolom. Pošto nema mogućnosti da sankcioniše haos, ili to ne želi u nadi da će tržište rešiti problem nelegalnih fakulteta, država savetuje roditelje da ne budu lakoverni.
USIJANjE: Poslednja neuspešna sednica Saveta za razvoj visokog obrazovanja dovela je do usijanja odnose između privatnih i državnih univerziteta. Sa popriličnim zakašnjenjem predstavnici državnih univerziteta upozoravaju nadležne da će davanjem dozvola za rad privatnim fakultetima koji ne ispunjavaju standarde ugroziti kvalitet studija i otežati sprovođenje kriterijuma koje nalaže Bolonjska deklaracija. Pominju neophodnost utvrđivanja nacionalne strategije visokog obrazovanja kojom bi se jedino mogla utvrditi prava opravdanost osnivanja privatnih fakulteta. Manje se pominje problem pomanjkanja kvalitetnog univerzitetskog kadra, koji bi mogao da pokrije nastavu na tolikim fakultetima. A i zašto bi, kad je dobar deo uglednih profesora državnih univerziteta materijalno utočište potražio na toliko osporavanim privatnim fakultetima. Na novoformiranu Medicinsku akademiju, koja će nastavu držati u prostorijama Sportskog centra „25. maj“, prijavilo se 146 profesora sa medicinskih fakulteta iz Srbije, među kojima je i 44 sa beogradskog Medicinskog fakulteta. Zabrinutost među državnim fakultetima izazvala je i činjenica da je dve hiljade studenata beogradskog Pravnog fakulteta u protekle tri godine nastavilo školovanje na privatnim fakultetima.
Predstavnici privatnih univerziteta, koji su ravnopravno zastupljeni u pomenutom savetu, problem prebacuju na monopol državnih univerziteta i njihov strah od konkurencije i odlaska nastavnog kadra sa državnih na privatne univerzitete. Prorektor Univerziteta primenjenih nauka Megatrend tvrdi da privatni fakulteti ne otimaju kadar sa državnih univerziteta „već da im se sami profesori nude da rade“. Toliko o žalu državnih profesora za propadanjem univerzitetske nastave.
U suštini, za sada se i jedni i drugi više bave sobom nego studentima i činjenicama da smo među prvima u Evropi po dužini studiranja, i da tek jedna trećina upisanih završava studije.
NOVIZAKON: Prava najezda zahteva za otvaranje privatnih fakulteta usledila je pred usvajanje novog zakona o visokom obrazovanju, koji predviđa oštrije kriterijume za otvaranje visokoškolskih ustanova ali i ograničenja u angažovanju nastavnika na više fakulteta.
Za kvalitet obrazovanja biće zadužen Nacionalni savet za visoko obrazovanje, koji će utvrđivati i standarde za dobijanje dozvola za rad. Pod patronatom ovog tela nalaziće se i Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta nastave i studijskih programa. Do njihovog stupanja na scenu, predviđenog za sredinu iduće godine, za formiranje novih fakulteta važe odredbe starog zakona. Iz Ministarstva stižu obećanja da će novoformirana Komisija za akreditaciju preispitati licence za rad svih fakulteta. S obzirom na strože kriterijume za osnivanje fakulteta i sadašnje stanje, mreža visokoškolskih ustanova bi u Srbiji iduće godine mogla izgledati sasvim drugačije. U spremanju visokog školstva ceh će opet, naravno, platiti studenti. Njima se može lako dogoditi da, ukoliko njihov fakultet ne položi ispit nametnut od Komisije za akreditaciju, ostanu na ulici bez diplome. Doduše, Zakon je obavezao privatne fakultete da polaganjem bankarske garancije studentu nadoknade materijalnu štetu, dok bi Ministarstvo bilo u obavezi da odredi na kom fakultetu student koji je ostao bez odabranog fakulteta može da nastavi dalje školovanje.
Tiho, ali sistematsko i užurbano udomljavanje nastavnika državnih univerziteta na privatne, čak i na upravljačke funkcije (dekani), moglo bi se dovesti u vezu sa strogim kriterijumima novog zakona o visokom školstvu.
Članom 74. Zakona, kojim se regulišu prava i obaveze zaposlenih, nastavnik ili saradnik jedne visokoškolske ustanove može zaključiti ugovor o radu sa drugim fakultetom samo uz prethodno odobrenje stručnog organa fakulteta na kome je u stalnom radnom odnosu.
Ako se ovome pridoda rok od tri godine ostavljen fakultetima da se usklade sa evropskim studiranjem, kome naravno težimo, Srbiji uz najavljenu racionalizaciju obrazovnog sistema tek predstoji istinska reforma visokog škostva.
U jeku sukoba na relaciji privatni–državni univerziteti u Beogradu počela je sa radom nova Akademija za estetiku i kozmetiku. Reč je srpsko-francuskoj obrazovnoj ustanovi a nastava je organizovana po standardima Bolonjske deklaracije. Studije traju četiri semestra, nakon čega se dobija diploma menadžera za mejkap ili estetiku. Osnivač dr Vukadin Marković kaže da se „studijski program uklapa u strategiju visokog obrazovanja Srbije, obezbeđuje kadrove za potrebe privrede Republike jer je turizam jedan od glavnih prioriteta“. Svaka čast onome ko shvati kakve veze ima menadžer za mejkap sa turizmom. Ni ovu ustanovu nismo pronašli na sajtu Ministarstva, iako njen osnivač tvrdi da je prošlog meseca dobio saglasnost Ministarstva prosvete i sporta.
Dok traje proces formiranja stručnih tela koja će uvesti red u otvaranje visokoškolskih ustanova, čelni ljudi privatnih univerziteta šire delatnost i van granica Srbije. Tako su mediji pre nekoliko dana objavili da sa sedištem u Bijeljini (Republika Srpska) počinje sa radom Univerzitet Sinergija sa šest fakulteta: za finansije, menadžment, osiguranje, turizam, pravo, ekonomiju, kao i poslovni fakultet. I ovde se pominje usaglašenost sa Bolonjskom deklaracijom. Osnivač fakulteta je profesor Milovan Stanišić, rektor beogradskog univerziteta Singidunum, na kome trenutno studira pet hiljada studenata. Za šest godina koliko postoji, diplomu na ovom univerzitetu steklo je 150 akademskih građana.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!