Iako je u oceni zrelosti učinioca krivičnog dela lakše voditi se samo brojevima kao egzaktnim činjenicama (14, 16, 18 godina), to nije uvek i najispravnije. Često je važnije “izmeriti” stepen razvijenosti nečijeg uma i duše
Boijana Savovic…
Javnost je bila zatečena činjenicom da lica mlađa od 14 godina nisu krivično odgovorna. Zbog toga se čini da je potrebno dodatno objasniti način na koji krivični pravosudni sistem posmatra godine učinioca nekog nedozvoljenog dela.
U tretmanu koji država ima prema mladima, brojevi i kalendarski uzrast nisu presudni, već stanje uma i duše. O tome govori i činjenica da se i punoletnom licu (ali samo mlađem punoletnom licu) koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 18, a u vreme suđenja nije navršilo 21 godinu, mogu primeniti odredbe Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. Da bi tako nešto bilo učinjeno, potrebno je da su ličnost učinioca i okolnosti pod kojima je delo učinio takvi da se može očekivati kako će se i vaspitnim merama postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.
Dakle, Zakon daje mogućnost da se i punoletnim licima, ali samo mlađim, sudi kao da su maloletni izvršili krivično delo.
STRUČNE PROCENE
Ukoliko veštaci, psihijatri i psiholozi nakon psihološkog ispitivanja učinioca krivičnog dela i nakon njegovog psihijatrijskog pregleda utvrde da stanje opšte duševne razvijenosti tog mlađeg punoletnika (lice od 18. do 21. godine) ne odgovara očekivanom proseku za kalendarski uzrast kome pripada, odnosno da odgovara duševnoj razvijenosti starijeg maloletnog lica i nakon pribavljenog mišljenja Centra za socijalni rad, njemu će se suditi kao maloletnom licu.
Važno je napomenuti da njegove intelektualne sposobnosti mogu biti u granicama proseka, ali da se na emocionalnom planu registruju obeležja infantilnosti, nesigurnosti, promenljivog samopouzdanja, anksioznosti i dr. Kod njega ne mora postojati neki psihopatološki poremećaj, a njegove sposobnosti shvatanja značaja dela kao i mogućnosti upravljanja postupcima mogu biti očuvane. Međutim, stepen njegove opšte duševne razvijenosti ipak može biti ispod njegovog kalendarskog uzrasta.
Iako je u oceni zrelosti učinioca krivičnog dela lakše voditi se samo brojevima kao egzaktnim činjenicama (14, 16, 18 godina), to nije uvek i najispravnije. Često je važnije “izmeriti” stepen razvijenosti nečijeg uma i duše.
Isto tako, ukoliko punoletno lice izvrši bilo koji akt koji ima sva obeležja krivičnog dela, ali je u vreme izvršenja krivičnog dela bio neuračunljiv, on neće otići u zatvor već će se prema njemu izreći mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ili mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi. Sud će takve mere obustaviti kada utvrdi da je prestala potreba za lečenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi.
Neuračunljiv je onaj učinilac koji usled duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, zaostalog duševnog razvoja ili druge teže društvene poremećenosti (dakle, usled nekog biološkog stanja) nije mogao da shvati značaj svog dela ili koji nije mogao da upravlja svojim postupcima (ima određene psihičke smetnje prouzrokovane tim stanjima).
Sa druge strane, ukoliko neko lice ima mentalne smetnje, čak i ukoliko nije učinilo krivično delo ili je krivičnopravno neodgovorno, ono može biti zadržano i smešteno i bez svog pristanka u psihijatrijsku ustanovu ako doktor medicine ili psihijatar procene da, usled mentalnih smetnji, ozbiljno i direktno ugrožava sopstveni život, zdravlje ili bezbednost, ili ukoliko ozbiljno i direktno ugrožava život, zdravlje i bezbednost drugog lica (Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama koji se primenjuje bez obzira na uzrast lica). Ovaj postupak zadržavanja i smeštaja lica mogu pokrenuti članovi njegove uže porodice, organ starateljstva, poslodavac i zdravstveni radnici obaveštavanjem policije i hitne pomoći o ugrožavajućem ponašanju tog lica.
Ovo su ujedno i odgovori na pitanja koje često čujemo poslednjih dana – šta sistem može da uradi ukoliko je neko opasan po sebe ili druge? Šta ako neko ne može da bude krivično sankcionisan? Iz priloženog vidimo da sistem ima druge mehanizme kojima zajednicu može da zaštiti od pojedinaca koji predstavljaju opasnost po sebe ili druge sve dok takva opasnost traje.
ODLUKE SUDA
Kada psihijatar utvrdi da postoje zdravstveni razlozi za stacionarno lečenje i zadržavanje nekog lica bez njegovog pristanka, najkasnije prvog narednog radnog dana se sastaje konzilijum psihijatrijske ustanove koji tu okolnost ponovo procenjuje. U roku od 24 časa od konzilijarnog pregleda, psihijatrijska ustanova o tom zadržavanju obaveštava sud (na području na kojem se nalazi ta psihijatrijska ustanova). Dakle, o daljem zadržavanju tog lica bez njegovog pristanka odlučuje taj sud i on odlučuje koliko dugo će se to lice zadržati.
Sud prilikom donošenja odluke o zadržavanju ili otpustu analizira stav veštaka psihijatra, pribavlja mišljenje specijaliste dečije psihijatrije koji lično obavljaju pregled tog lica. Sud traži i obaveštenje od centra za socijalni rad, od članova uže porodice ili od drugih lica koja mogu dati podatke značajne za donošenje odluke da li to lice treba ili ne treba zadržati u psihijatrijskoj ustanovi. Sud odlučuje o zadržavanju tog lica prvo na period od 30 dana, a ako psihijatrijska ustanova predloži produženje, sud to zadržavanje može produžiti za još tri meseca, a svako dalje produžavanje zadržavanja može se vršiti samo na osnovu rešenja suda, na vreme od šest meseci, sve dok postoji takva potreba.
U Srbiji danas ne postoji poseban sud i posebno tužilaštvo za maloletnički kriminal, već u Višim javnim tužilaštvima i Višim sudovima ili sve sudije i tužioci rade takve predmete ili je za to zadužen poseban sudija ili tužilac, bez posebne, kontinuirane specijalizacije, osim nužnog (osnovnog) sertifikata. U rad na toj oblasti sudije i tužioce po svom nahođenju i na neizvestan period vremena raspoređuje predsednik suda ili glavni javni tužilac, bez njihove saglasnosti, izričitog zahteva i bez posebno izraženog interesovanja ili senzibiliteta za ovu materiju.
Pekinška pravila (Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za maloletničko pravosuđe) uticala su na formiranje standarda koji su kasnije uneti u Konvenciju o pravima deteta. Cilj ovih pravila je da ukaže državama da treba da unaprede dobrobit kako maloletničkih prestupnika, tako i njihovih porodica, da države treba da razviju uslove koji će promovisati pozitivan razvoj deteta, da im obezbede osmišljen život u zajednici, naročito u uzrastu kada je dete najosetljivije i sklono antisocijalnom ponašanju, kao i da službe sistema maloletničkog pravosuđa treba da uključe profesionalno usavršavanje svih stručnjaka u ovoj oblasti.
Iako su ova pravila doneta još 1985. godine, a Konvencija UN o pravima deteta još 1989. godine (koju smo mi ratifikovali 1990. godine), izgleda da je kod nas nestala svest o obavezi države da unapredi dobrobit dece i njihovih porodica, da promoviše pozitivan razvoj dece kao i da usavršava sve stručnjake u službi sistema maloletničkog pravosuđa.
Autorka je zamenica Višeg javnog tužioca u Beogradu
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Donošenju odluka visokoškolskih ustanova, odnosno Univerziteta može prethoditi odluka nastavno-naučnog veća visokoškolske ustanove kojom se utvrđuje neakademsko ponašanje, kao i povreda etičkog kodeksa (npr. plagiranje prilikom izrade doktorske disertacije, koje obuhvata povredu akademskih pravila citiranja), a toj odluci prethodi izveštaj etičke komisije visokoškolske ustanove. Protiv ove odluke može se podneti pravni lek drugostepenom organu – odboru za profesionalnu etiku univerziteta
Pored toga što Zakon o rodnoj ravnopravnosti navodi da upotreba rodno senzitivnog jezika pozitivno utiče na razvijanje rodne ravnopravnosti, a samim tim i na smanjivanje rodne diskriminacije, vrlo je važno napomenuti da se kroz korišćenje ovakve vrste jezika obezbeđuje veća vidljivost žena, ne samo u lingvističkoj, već i u javnoj sferi života
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!