Spretno i diskretno, kriminalistička policija MUP-a Srbije obavila je jedan posao, mnogo važniji nego što izgleda. Što je najvažnije, operativna bezbednost akcije "Morava" nije bila kompromitovana ni u jednom trenutku ni iz redova MUP-a, ali ni iz Ministarstva pravde, niti iz BIA. Sada treba iskoristiti postojeći ulov za dalji rad prema većim ribama
DAKLE: Privedeno je nešto preko 500 lica; pretreseno je oko 600 raznih stambenih i drugih objekata; zaplenjeno je nekoliko desetina kilograma raznih narkotika, pedesetak komada ilegalnog oružja i nešto kradenih vozila; privremeno je – provere porekla radi – izuzeto od vlasnika dvadesetak luksuznih automobila. U akciji „Morava“ bilo je angažovano oko dve i po hiljade pripadnika MUP-a, ali i izvestan broj radnika BIA i – normalno – veći broj ljudi iz pravosuđa. Kako „Vreme“ saznaje od operativaca angažovanih na pripremi i izvršenju ove akcije, tokom više od mesec dana operativnih priprema nijedan podatak nije iscureo ni iz jedne angažovane službe, kao ni iz pravosuđa. Već polovinom oktobra održan je jedan – ključni – sastanak sa predstavnicima svih 27 policijskih uprava i drugim učesnicima. Tamo je finalizovan plan i određena dinamika radnji, ali je istovremeno i po strani od toga organizovan diskretan nadzor nekoliko „markiranih“ likova; da se vidi hoće li neko biti upozoren. Niko nije dobio opomenu da se čuva jer se sprema velika racija. Nije to mala stvar: što reče negde jedan lik kod Le Karea: Isus ih je imao svega dvanaest, pa je jedan bio dupli agent.
STATISTIKA: Ministarstvo pravde je u petak uveče imalo spremna sva potrebna dokumenta, a policijske uprave već su imale spiskove; u subotu u zoru izvršen je istovremeni udar. Već u subotu iza podneva na konferenciji za novinare pojavili su se, vidno neispavani i razdrljeni, ministar Dačić, direktor policije Veljović i načelnik Uprave kriminalističke policije Milović (po običaju samozatajan i iz ćoška kadra). Politički, stvar je odigrana u pravcu zaštite dece od narko-dilera i već to; Boris Tadić je našao vremena da čestita i da obeća još: „Ovo je tek prva faza“ i – ukratko – tek sad idemo dalje, sa već očekivanim umirujućim optimizmom.
ZAPLENA: Heroin,…
Posao policije, ne zaboravimo to nikada, jeste da dovede do finalnog proizvoda – pravosnažne presude, ukratko. To zahteva kvalitetnu, dobro napisanu i dokazima prihvatljivim za sud potkrepljenu krivičnu prijavu. Nju bi nadležno javno tužilaštvo trebalo da prihvati i da zatraži istragu, a istražni sudija da je otvori. Naredni korak je optužnica, pa prvostepena presuda, pa konačna, pravosnažna i izvršna presuda. Tako se to po pravilu događa, mada ima i izuzetaka od pravila. Pritom tu cure razni rokovi, prete zastarevanja, advokati rade sve što mogu (i onoliko koliko su plaćeni) da klijente odbrane i uopšte je to posao pipav, neizbežno dug i po prirodi stvari osetljiv.
Od ovih 500 privedenih lica u akciji „Morava“, 136 ih je zadržano na policiji do 48 sati, a od toga su 72 lica predata istražnim sudijama uz krivične prijave i to je sada stvar pravosuđa. Tokom racije deo osumnjičenih uspeo je da uništi dokazni materijal (kanalizacija nekih gradova postala je bogatija); drugi, pametniji, nisu ni imali u svojoj blizini ništa kompromitantno; kod nekih je nađeno ilegalno oružje, ali ne i narkotici; jaka stvar.
…novac, oružje, automobili…
Pogledajmo sada statistike: tokom akcije „Sablja“, u martu 2003, privedeno je nešto preko 12.000 ljudi; podneto je oko 4000 krivičnih prijava itd. To i nije neko merilo, iz razloga vanrednog stanja u kome se policija preventivno bila razmahala koliko je mogla. Prvo izdanje „Bele knjige“ o organizovanom kriminalu iz jeseni 2001, međutim, navodi ukupan broj od oko 740 lica koja prolaze kroz evidenciju po tom osnovu, a to je, ne zaboravimo, bilo zlatno doba za kriminalce. S obzirom na sve to, 500 privedenih i 72 krivično prijavljena lica nisu loš rezultat; naprotiv, pošto su cilj bili preprodavci narkotika pre svega. Na stranu to što je reč i o ozbiljnoj opomeni: ovi pušteni zbog nedostatka dokaza svesni su da im policija dahće za vratom i da će pre ili kasnije pasti – ako nastave. Ima tu i primedba koja se odnosi na kvalitet: jeste, digli ste sitne ulične dilere, a gde su vam oni srednji i veliki? Pa onda: evo će sada da poskupi droga na ulici, pa će ovisnici da se late pljački i drugih krivičnih dela itd. Kao prvo, to bi se tek mnogo više desilo da su dignuti srednji i veliki dileri. Kao drugo – od nečeg treba da se krene; šta, da nije možda trebalo ostaviti ih na ulici? Taktički gledano, ovakav pristup ima svoje razloge: ako od 500 privedenih njih deset, čak i pet, propeva kad ih suoče sa ponudom koja se ne odbija, policija je već nešto svršila. Kad se tužilaštva snađu u novoprispelim predmetima, pojaviće se i mogućnost predlaganja svedoka-saradnika – ako se ustanovi da imamo posla sa grupama koje spadaju u definiciju organizovanog kriminala, pa ih preuzmu ovi iz Ustaničke ulice. To obećava. Na stranu tih nekoliko najnovijih zvezda iz Novog Pazara i Beograda i na stranu Vojkan Stojičić, mladi Badža, i još nekoliko njih koje je policija po poternicama tražila mesecima. I konačno: ako smo sa ulice sklonili jedne, pojaviće se odmah drugi, koje spremno čekamo.
„KVARLJIVA ROBA„: Tu je negde i suština stvari. Potražnja za heroinom imperativna je i to ga čini najprofitabilnijom robom. Drugim rečima, količina novca koja se tu obrće ogromna je: setimo se iskaza svedoka-saradnika iz Zemunskog klana – trideset-četrdeset hiljada evra nedeljno u plastičnoj kesi na kuhinjskom stolu Duće Spasojevića; samo iz Vojvodine, molim. Setimo se samo arogancije i razmetanja bogatstvom Duće, Kuma, Legije i ostalih umetnika: kuće, sojke, luksuzni automobili, kurčenja po gradu, putovanja (mada više poslovna: Kolumbija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, istini za volju; nije njima bilo toliko do turizma). Oko 90 tona čistog heroina prođe iz Azije u Evropu ovuda svake godine, kažu u UN-u; mali deo ide u lokalnu potrošnju i veći deo zarade organizovanih kriminalnih grupa je iz tranzita; ali od tog „malog dela“ umiru naša deca. Pokušajte da uverite „srednje“ (one koji rade Srbiju) i „velike dilere“ (one koji rade tranzit) da se odreknu profita koji ubiraju od naših lokalnih ovisnika. Neće ga se odreći, bez brige. Ima u čuvenoj ruskoj seriji „Brigada“ (kod nas „Sašina ekipa“) pokušaj „Ministarstva dobrih dela“ (KGB) da gangstere uveri da je bolje heroin prodavati u Beneluksu nego u Rusiji, „naše dece radi, a oni neka propadaju“; nije uspelo. Posle je Legija pokušavao da nas na sudu uveri kako je Udbin heroin „švercovao za Evropsku uniju, radi osvete“ za rat sa NATO-om; ni to nije uspelo. Briga je njih za „našu decu“; njima je samo do para i tačka. A para imaju dovoljno da potkupe svakog policajca i carinika koji ne može da odoli iskušenju, a njih – čisto statistički gledano – ima i biće ih, neizbežno; čovek je kvarljiva roba. Treba, dakle, imati policajce, radnike BIA i carinike koji mogu da odole iskušenju, što se po definiciji od njih i očekuje. Tek tada možemo da se pohvalimo da smo nešto postigli. Upravo stoga je veoma važno to da nijedan detalj akcije „Morava“ nije procureo napolje i da niko nije bio upozoren da se skloni.
Naravno, ima pakosnika koji kažu da su se – konkretno u pravosuđu – svi naglo propoštenili, jer da sledi reizbor tužilaca i sudija, pa valja misliti na budućnost; ionako je nastala paraliza u svim postupcima osim ovih hitno-pritvorskih. Možda je i tako, mada bi se trebalo nadati da nije. To, međutim, ne objašnjava policiju i BIA; njima ne sledi reizbor, pak mora biti da se tu dešava nešto drugo. Mora biti da su novi direktor, novi ministar i njihovi timovi prvo pročistili kadrovsko stanje, a onda uspostavili jedan normalan i stabilan sistem vrednosti u svojim dućanima: došlo vreme da se bude pošten.
Da li je bilo tako, videće se kad se – dao Bog! – obistini obećanje predsednika Republike da je ovo bila samo „prva faza“.
Ko je Dževad Alibašić
Opšte je poznato da je pod sumnjom da se bavi trgovinom heroina uhapšen Dževad Alibašić, star 40 godina. Alibašića su uhapsili inspektori MUP-a Srbije i Policijske uprave u Novom Pazaru, u okviru policijske akcije „Morava“. Manje se zna da je Alibašić pre nekoliko godina uhapšen u Turskoj, sa još desetak saradnika, a kod njega je tada pronađeno više desetina kilograma heroina. On je bio jedna od veza između Turske, preko Bosne gde je ostavljao određenu količinu heroina, prema zapadnoj Evropi, a Holandija mu je bila poslednja stanica.
Policija je Alibašića pratila duže vreme. Njegov dosije iz Turske, Bosne i Hercegovine, i zemalja zapadne Evrope bio je „pozamašan“, dok u Srbiji Alibašić nije imao nijedan prestup. Kako neki krugovi navode, „on se najsigurnije osećao u porodičnoj kući nadomak Tutina, gde je i uhapšen“.
Njegovo vozilo, novopazarskih registarskih tablica, transportovano je iz Bosne i Hercegovine u Holandiju. Verzije o Alibašićevom vozilu i heroinu u njemu su različite. Prema jednoj verziji, Alibašić je sakrio heroin u to vozilo i transportovao ga u Holandiju. Prema drugoj je Alibašić vruć krompir koji je bosanska policija prebacila u holandske ruke. Prema poslednjoj, koja je najbizarnija, ali i najverovatnija, vozilo je bilo ukradeno u Holandiji, a bosanska policija ga je zaplenila dok je u vozilu već bio sakriven heroin. Bosanska policija je, navodno, vozilo transportovala u Holandiju, a holandska policija je pronašla u njemu nekoliko kilograma heroina. Policijski izvori navode da se još traga za dva do tri puta većom količinom droge.
Alibašića su mnogi poznavali, pa je njegovo hapšenje izazvalo veliku pažnju. Pominje se u kafanskim pričama, ispredanju se mitovi po novopazarskim „kuloarima“, ali i po internet forumima.
„Nikad veću glupost nisam čuo od ove da su uhapšene neke krupne ribe.
Dževad Alibašić nije iz Tutina, nego iz Suvog Dola, i bližnji mi je rođak i komšija.
Ako je Dževad jedan od tih krupnih riba, onda sam ja Kinez!
Ne kažem da nije radio sa tim, a ne mogu reći ni da je radio, ali sigurno znam da Dževad nema prebijene banke jedino ako nije postao boss bossova otkako sam se ja ovamo vratio u aprilu ove god“, navodi se na jednom od foruma.
U akciji „Morava“, koju je sprovodila Policijska uprava Novi Pazar, pretreseno je nekoliko desetina stanova i poslovnih objekata, ali narkotici nisu pronađeni „ni za lek“.
Nakon akcije „Morava“, na ulicama Novog Pazara narko-dileri kao da su u zemlju propali. Navodno, roba se prodaje samo proverenim mušterijama. Četvrt grama heroina, ili takozvani „kvoter“, mogao se nabaviti po ceni od 250 dinara, dok je u Beogradu bio duplo skuplji. Strah da će se „Morava“ nastaviti udvostručio je cenu ovog narkotika u Novom Pazaru, a kako saznajemo, prilično je i otežao njegovu nabavku.
Prvoslav Karanović, dopisnik Tanjuga i saradnik nedeljnika „Vreme“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Rodio sam se, živim i radim u ovoj zemlji, naravno da me zanima šta se u njoj dešava, pa to je dužnost i obaveza svakog građanina. Ne da pijan na slavi lupetaš o podvizima dedova i pradedova dok paralelno sklanjaš pogled i ćutiš na nepravdu koja se sada dešava oko tebe. Nikada nisam pomislio da će moja zemlja doći u situaciju da naoružani kriminalci sa fantomkama preteći stoje rame uz rame sa policijom, okrenuti ka ljudima koji ne žele da ćute”
Kako bismo dobili odgovor na pitanje kakav bi predsednik vlade bio Aleksandar Vučić, nije potrebno da zamišljamo budućnost, već samo da se podsetimo nešto davnije prošlosti i proteklih 14 godina provedenih u znaku inicijala A. V. i interesne grupe poznate po skraćenici SNS
Branimir Nestorović (na slici) je tvrdio da je u Moskvi primljen “na najvišem nivou” i da je dobio zadatak da okupi proruske snage. Izvor “Vremena” kaže da do vrha Kremlja nije stigao, već da su mu kontakte otvorili lobisti Aleksandra Vulina. Sada sa Narodnom strankom predvodi prorusku koaliciju
Kada se rak proširi, ne možete ga jednostavno hirurški odstraniti, već pokušavate da ga smanjite, lokalizujete drugim metodama, poput zračenja, da biste ga eventualno na kraju operisali i izvadili. Korupcija i kriminal koje je vlast SNS-a uvela u sve pore društva i kojima je država predata na tanjiru, duboko su metastazirali. Na nama je da probamo da ih umanjimo i lokalizujemo raznim merama koje su predložene u programu Studentske liste, poput formiranja specijalne tužilačke policije ili lustracije javnih funkcionera, pa da ih, nadamo se, jednog dana i operišemo, ili bar svedemo na minimum
Zoran Kesić je sada samo na Jutjubu, među stotinama podkasta i drugih uradaka. Mogu li televizijske emisije i novinarstvo da prežive na ovoj platformi i od nje
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.