Spretno i diskretno, kriminalistička policija MUP-a Srbije obavila je jedan posao, mnogo važniji nego što izgleda. Što je najvažnije, operativna bezbednost akcije "Morava" nije bila kompromitovana ni u jednom trenutku ni iz redova MUP-a, ali ni iz Ministarstva pravde, niti iz BIA. Sada treba iskoristiti postojeći ulov za dalji rad prema većim ribama
DAKLE: Privedeno je nešto preko 500 lica; pretreseno je oko 600 raznih stambenih i drugih objekata; zaplenjeno je nekoliko desetina kilograma raznih narkotika, pedesetak komada ilegalnog oružja i nešto kradenih vozila; privremeno je – provere porekla radi – izuzeto od vlasnika dvadesetak luksuznih automobila. U akciji „Morava“ bilo je angažovano oko dve i po hiljade pripadnika MUP-a, ali i izvestan broj radnika BIA i – normalno – veći broj ljudi iz pravosuđa. Kako „Vreme“ saznaje od operativaca angažovanih na pripremi i izvršenju ove akcije, tokom više od mesec dana operativnih priprema nijedan podatak nije iscureo ni iz jedne angažovane službe, kao ni iz pravosuđa. Već polovinom oktobra održan je jedan – ključni – sastanak sa predstavnicima svih 27 policijskih uprava i drugim učesnicima. Tamo je finalizovan plan i određena dinamika radnji, ali je istovremeno i po strani od toga organizovan diskretan nadzor nekoliko „markiranih“ likova; da se vidi hoće li neko biti upozoren. Niko nije dobio opomenu da se čuva jer se sprema velika racija. Nije to mala stvar: što reče negde jedan lik kod Le Karea: Isus ih je imao svega dvanaest, pa je jedan bio dupli agent.
STATISTIKA: Ministarstvo pravde je u petak uveče imalo spremna sva potrebna dokumenta, a policijske uprave već su imale spiskove; u subotu u zoru izvršen je istovremeni udar. Već u subotu iza podneva na konferenciji za novinare pojavili su se, vidno neispavani i razdrljeni, ministar Dačić, direktor policije Veljović i načelnik Uprave kriminalističke policije Milović (po običaju samozatajan i iz ćoška kadra). Politički, stvar je odigrana u pravcu zaštite dece od narko-dilera i već to; Boris Tadić je našao vremena da čestita i da obeća još: „Ovo je tek prva faza“ i – ukratko – tek sad idemo dalje, sa već očekivanim umirujućim optimizmom.
ZAPLENA: Heroin,…
Posao policije, ne zaboravimo to nikada, jeste da dovede do finalnog proizvoda – pravosnažne presude, ukratko. To zahteva kvalitetnu, dobro napisanu i dokazima prihvatljivim za sud potkrepljenu krivičnu prijavu. Nju bi nadležno javno tužilaštvo trebalo da prihvati i da zatraži istragu, a istražni sudija da je otvori. Naredni korak je optužnica, pa prvostepena presuda, pa konačna, pravosnažna i izvršna presuda. Tako se to po pravilu događa, mada ima i izuzetaka od pravila. Pritom tu cure razni rokovi, prete zastarevanja, advokati rade sve što mogu (i onoliko koliko su plaćeni) da klijente odbrane i uopšte je to posao pipav, neizbežno dug i po prirodi stvari osetljiv.
Od ovih 500 privedenih lica u akciji „Morava“, 136 ih je zadržano na policiji do 48 sati, a od toga su 72 lica predata istražnim sudijama uz krivične prijave i to je sada stvar pravosuđa. Tokom racije deo osumnjičenih uspeo je da uništi dokazni materijal (kanalizacija nekih gradova postala je bogatija); drugi, pametniji, nisu ni imali u svojoj blizini ništa kompromitantno; kod nekih je nađeno ilegalno oružje, ali ne i narkotici; jaka stvar.
…novac, oružje, automobili…
Pogledajmo sada statistike: tokom akcije „Sablja“, u martu 2003, privedeno je nešto preko 12.000 ljudi; podneto je oko 4000 krivičnih prijava itd. To i nije neko merilo, iz razloga vanrednog stanja u kome se policija preventivno bila razmahala koliko je mogla. Prvo izdanje „Bele knjige“ o organizovanom kriminalu iz jeseni 2001, međutim, navodi ukupan broj od oko 740 lica koja prolaze kroz evidenciju po tom osnovu, a to je, ne zaboravimo, bilo zlatno doba za kriminalce. S obzirom na sve to, 500 privedenih i 72 krivično prijavljena lica nisu loš rezultat; naprotiv, pošto su cilj bili preprodavci narkotika pre svega. Na stranu to što je reč i o ozbiljnoj opomeni: ovi pušteni zbog nedostatka dokaza svesni su da im policija dahće za vratom i da će pre ili kasnije pasti – ako nastave. Ima tu i primedba koja se odnosi na kvalitet: jeste, digli ste sitne ulične dilere, a gde su vam oni srednji i veliki? Pa onda: evo će sada da poskupi droga na ulici, pa će ovisnici da se late pljački i drugih krivičnih dela itd. Kao prvo, to bi se tek mnogo više desilo da su dignuti srednji i veliki dileri. Kao drugo – od nečeg treba da se krene; šta, da nije možda trebalo ostaviti ih na ulici? Taktički gledano, ovakav pristup ima svoje razloge: ako od 500 privedenih njih deset, čak i pet, propeva kad ih suoče sa ponudom koja se ne odbija, policija je već nešto svršila. Kad se tužilaštva snađu u novoprispelim predmetima, pojaviće se i mogućnost predlaganja svedoka-saradnika – ako se ustanovi da imamo posla sa grupama koje spadaju u definiciju organizovanog kriminala, pa ih preuzmu ovi iz Ustaničke ulice. To obećava. Na stranu tih nekoliko najnovijih zvezda iz Novog Pazara i Beograda i na stranu Vojkan Stojičić, mladi Badža, i još nekoliko njih koje je policija po poternicama tražila mesecima. I konačno: ako smo sa ulice sklonili jedne, pojaviće se odmah drugi, koje spremno čekamo.
„KVARLJIVA ROBA„: Tu je negde i suština stvari. Potražnja za heroinom imperativna je i to ga čini najprofitabilnijom robom. Drugim rečima, količina novca koja se tu obrće ogromna je: setimo se iskaza svedoka-saradnika iz Zemunskog klana – trideset-četrdeset hiljada evra nedeljno u plastičnoj kesi na kuhinjskom stolu Duće Spasojevića; samo iz Vojvodine, molim. Setimo se samo arogancije i razmetanja bogatstvom Duće, Kuma, Legije i ostalih umetnika: kuće, sojke, luksuzni automobili, kurčenja po gradu, putovanja (mada više poslovna: Kolumbija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, istini za volju; nije njima bilo toliko do turizma). Oko 90 tona čistog heroina prođe iz Azije u Evropu ovuda svake godine, kažu u UN-u; mali deo ide u lokalnu potrošnju i veći deo zarade organizovanih kriminalnih grupa je iz tranzita; ali od tog „malog dela“ umiru naša deca. Pokušajte da uverite „srednje“ (one koji rade Srbiju) i „velike dilere“ (one koji rade tranzit) da se odreknu profita koji ubiraju od naših lokalnih ovisnika. Neće ga se odreći, bez brige. Ima u čuvenoj ruskoj seriji „Brigada“ (kod nas „Sašina ekipa“) pokušaj „Ministarstva dobrih dela“ (KGB) da gangstere uveri da je bolje heroin prodavati u Beneluksu nego u Rusiji, „naše dece radi, a oni neka propadaju“; nije uspelo. Posle je Legija pokušavao da nas na sudu uveri kako je Udbin heroin „švercovao za Evropsku uniju, radi osvete“ za rat sa NATO-om; ni to nije uspelo. Briga je njih za „našu decu“; njima je samo do para i tačka. A para imaju dovoljno da potkupe svakog policajca i carinika koji ne može da odoli iskušenju, a njih – čisto statistički gledano – ima i biće ih, neizbežno; čovek je kvarljiva roba. Treba, dakle, imati policajce, radnike BIA i carinike koji mogu da odole iskušenju, što se po definiciji od njih i očekuje. Tek tada možemo da se pohvalimo da smo nešto postigli. Upravo stoga je veoma važno to da nijedan detalj akcije „Morava“ nije procureo napolje i da niko nije bio upozoren da se skloni.
Naravno, ima pakosnika koji kažu da su se – konkretno u pravosuđu – svi naglo propoštenili, jer da sledi reizbor tužilaca i sudija, pa valja misliti na budućnost; ionako je nastala paraliza u svim postupcima osim ovih hitno-pritvorskih. Možda je i tako, mada bi se trebalo nadati da nije. To, međutim, ne objašnjava policiju i BIA; njima ne sledi reizbor, pak mora biti da se tu dešava nešto drugo. Mora biti da su novi direktor, novi ministar i njihovi timovi prvo pročistili kadrovsko stanje, a onda uspostavili jedan normalan i stabilan sistem vrednosti u svojim dućanima: došlo vreme da se bude pošten.
Da li je bilo tako, videće se kad se – dao Bog! – obistini obećanje predsednika Republike da je ovo bila samo „prva faza“.
Ko je Dževad Alibašić
Opšte je poznato da je pod sumnjom da se bavi trgovinom heroina uhapšen Dževad Alibašić, star 40 godina. Alibašića su uhapsili inspektori MUP-a Srbije i Policijske uprave u Novom Pazaru, u okviru policijske akcije „Morava“. Manje se zna da je Alibašić pre nekoliko godina uhapšen u Turskoj, sa još desetak saradnika, a kod njega je tada pronađeno više desetina kilograma heroina. On je bio jedna od veza između Turske, preko Bosne gde je ostavljao određenu količinu heroina, prema zapadnoj Evropi, a Holandija mu je bila poslednja stanica.
Policija je Alibašića pratila duže vreme. Njegov dosije iz Turske, Bosne i Hercegovine, i zemalja zapadne Evrope bio je „pozamašan“, dok u Srbiji Alibašić nije imao nijedan prestup. Kako neki krugovi navode, „on se najsigurnije osećao u porodičnoj kući nadomak Tutina, gde je i uhapšen“.
Njegovo vozilo, novopazarskih registarskih tablica, transportovano je iz Bosne i Hercegovine u Holandiju. Verzije o Alibašićevom vozilu i heroinu u njemu su različite. Prema jednoj verziji, Alibašić je sakrio heroin u to vozilo i transportovao ga u Holandiju. Prema drugoj je Alibašić vruć krompir koji je bosanska policija prebacila u holandske ruke. Prema poslednjoj, koja je najbizarnija, ali i najverovatnija, vozilo je bilo ukradeno u Holandiji, a bosanska policija ga je zaplenila dok je u vozilu već bio sakriven heroin. Bosanska policija je, navodno, vozilo transportovala u Holandiju, a holandska policija je pronašla u njemu nekoliko kilograma heroina. Policijski izvori navode da se još traga za dva do tri puta većom količinom droge.
Alibašića su mnogi poznavali, pa je njegovo hapšenje izazvalo veliku pažnju. Pominje se u kafanskim pričama, ispredanju se mitovi po novopazarskim „kuloarima“, ali i po internet forumima.
„Nikad veću glupost nisam čuo od ove da su uhapšene neke krupne ribe.
Dževad Alibašić nije iz Tutina, nego iz Suvog Dola, i bližnji mi je rođak i komšija.
Ako je Dževad jedan od tih krupnih riba, onda sam ja Kinez!
Ne kažem da nije radio sa tim, a ne mogu reći ni da je radio, ali sigurno znam da Dževad nema prebijene banke jedino ako nije postao boss bossova otkako sam se ja ovamo vratio u aprilu ove god“, navodi se na jednom od foruma.
U akciji „Morava“, koju je sprovodila Policijska uprava Novi Pazar, pretreseno je nekoliko desetina stanova i poslovnih objekata, ali narkotici nisu pronađeni „ni za lek“.
Nakon akcije „Morava“, na ulicama Novog Pazara narko-dileri kao da su u zemlju propali. Navodno, roba se prodaje samo proverenim mušterijama. Četvrt grama heroina, ili takozvani „kvoter“, mogao se nabaviti po ceni od 250 dinara, dok je u Beogradu bio duplo skuplji. Strah da će se „Morava“ nastaviti udvostručio je cenu ovog narkotika u Novom Pazaru, a kako saznajemo, prilično je i otežao njegovu nabavku.
Prvoslav Karanović, dopisnik Tanjuga i saradnik nedeljnika „Vreme“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Opozicija nije bojkotovala parlament (osim DS-a), ali ga nije ni blokirala. Razlozi su brojni, ali sad je tako kako jeste. Očito, opozicija nije u stanju da napravi zajednički dogovor i strategiju, pa da onda radi po nekom planu. Iako je izgledalo da je događaj od utorka 4. marta zapravo nastavak onoga što građani zovu “pumpanje”, nema nagoveštaja da posle ovog “skupštinskog prepada” koji im je doneo reputaciju nasilnika (što nije ni ključno, ni toliko važno), sledi neka druga akcija. Znalo se i pre ovoga da je parlament paravan, kao i sve druge institucije. Još uvek se ne vidi na koji način to može da se promeni
Predsedniku Srbije uspelo je prošle nedelje da u formi izvinjenja niškom dopisništvu Radio-televizije Srbije pošalje još gore i veće uvrede od inicijalnih. Branša se ipak digla. Četrdesetak niških novinara odbija da izveštava o Vučićevim nastupima, a pridružilo im se novosadsko dopisništvo RTS
“Nema vraćanja na staro. Mnogi su osetili slobodu i shvatili njen značaj. Pravi način je da se podrže deca i podrži budućnost. To su prepoznali i oni stari koji jedva imaju za život, koji su teškom mukom izašli, ali su to učinili kako bi pružili toplu dobrodošlicu toj vojsci koja je umarširala u naša srca”, kaže, sumirajući utiske, dekanka Filozofskog fakulteta u Nišu Natalija Jovanović
Nisu ih omeli ni praznici, ni ledeni dani poput onog na Sretenje kada su napolju bili punih 15 sati, ali ni još hladnije noći, kada su spavali pod otvorenim nebom na putu do Novog Sada. Nisu ih omela ni krvava stopala od prepešačenih stotina kilometara, niti svakodnevno zastrašivanje iz krugova vlasti da će ostati bez stipendija i domova, a ni poslednje pretnje da će izgubiti godinu. Kako studenti uče sve ostale šta je istrajnost i prilagodljivost pred novim izazovima
Učenici direktorki nalepili sendvič na vrata, ona im zaključala školu. Njen izlazak praćen zvižducima đaka za Vučića predstavlja “jedno od najjezivijih svedočanstava srpske današnjice”
Građanski protesti u Srbiji nastoje da suverenu moć vrate legalnom i legitimnom nosiocu najviše vlasti: narodu. Kao da su se obreli u starom Rimu pre 2500 godina u vreme vladavine Anastasija I
Predsednik u jedva popunjenim seoskim domovima kulture najavljuje veliki skup u Beogradu. On se jedino nada da druga strana neće umeti da izvede stvar do kraja. A onda će im se svetiti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!