

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Nekoliko kilometara od Zvečana, među brdima jalovine iz rudnika Trepča, ljudi umiru, sporo i mučno, od smrtonosne kombinacije olova u krvi i činovničke bezdušnosti


Nekoliko stotina Roma, koji su u junu 1999. godine proterani iz svojih domova u naselju Mahala u južnoj Mitrovici, smešteni su u tri improvizovana logora u okolini Trepče: Žitkovci, Česmin Lug i Kablare. Na prvi pogled, ova mesta otkrivaju tipičnu bedu takvih krajolika: oronule straćare, sveprisutnu prljavštinu, zapuštene i odrpane ljude. Međutim, ubrzo ćete uočiti da neka deca imaju otvorene rane po glavi i telu, a druga hodaju čudno, kao teški pijanci. To su simptomi trovanja olovom, koji uključuju poremećaje u govoru i kretanju, trajno oštećenje mozga i na kraju dovode do smrti. Od kada su se Romi doselili, dvadeset i sedmoro je umrlo, ukjučujući nekoliko dece. Poslednji smrtni slučaj zabeležen je prošlog leta: četvorogodišnja Jenita Mehmeti. U kampovima živi još oko šezdesetoro dece ispod šest godina; oni će poći njenim putem ili živeti sa teškim posledicama. Olovo, naime, posebno pogađa decu, čiji imuni sistem nije u stanju da se odbrani od otrova.
Romi iz ova tri kampa žrtve su višestrukog zločina: prvi je bio kada su proterani, a Mahala spaljena. Za sve ono što im se nakon toga desilo, krivi su činovnici iz UNMIK-a i lokalnih vlasti. Paul Polanski, predstavnik nevladine organizacije Društvo za ugrožene narode, kaže da je još 1999. upozorio Kancelariju visokog komesarijata UN-a za izbeglice da je jalovina u Trepči opasno mesto za život. I pored toga, UNHCR je nastavio sa izgradnjom logora, uz obrazloženje da će Romi biti raseljeni već za nekoliko nedelja. Od tada je prošlo bezmalo šest godina.
ZABRANjENO DŽOGIRANjE: U avgustu 2000. ruski lekar pri Ujedinjenim nacijama Andrej Andrejev nasumično je ispitao nivo olova u krvi kod dece iz kampova, i ustanovio da je alarmantan. Njegov izveštaj je zabašuren, a jedina posledica, tvrdi Polanski, jeste da su članovi misije, čija je džoging staza vodila pored logora Česmin Lug, upozoreni da promene maršrutu, nakon što je i u njihovoj krvi pronađeno olovo. U međuvremenu, UNHCR se proglasio nenadležnim za Rome, uz obrazloženje da oni nisu izbeglice, već „interno raseljena lica“.
Sledeće četiri godine, Romi su bili prepušteni sami sebi i sveprisutnom olovu. U leto prošle godine, međutim, Svetska zdravstvena organizacija poslala je ekipu na teren. Testirano je 75 osoba, uglavnom dece i trudnica. Kod svih je nađeno olovo u krvi, a kod njih 44 uređaji su zabeležili maksimum na skali – 65 mikrograma po decilitru. Inače, nivo od preko deset mikrograma smatra se rizičnim po zdravlje. Samo deset testiranih imalo je nivo ispod 40 mikrograma. Članovi lekarske ekipe rekli su da nikada u životu nisu čuli za takve rezultate.
Svetska zdravstvena organizacija preporučila je UNMIK-u da hitno raseli Rome iz ovog područja. UNMIK je doneo odluku da počne da održava redovne nedeljne sastanke posvećene ovom problemu, uz prisustvo albanskih i srpskih vlasti iz podeljene Mitrovice. Romi su ostali tu gde jesu.
Marek Novicki, ombudsman OEBS-a na Kosovu, u više navrata je pisao šefu UNMIK-a Sorenu Jesenu Petersenu i tražio hitnu akciju. Ostao je bez odgovora, što se moglo i očekivati. Novicki je, zbog insistiranja da se prava manjina poštuju, ličnost krajnje nepopularna u UNMIK-u i među albanskom političkom elitom, i praktično je izložen bojkotu. „Već sam rekao, a to mislim i sada, da je glavni razlog što se sa ovim ljudima ovako postupa to što su Romi“, izjavio je nedavno. Niko ga nije udostojio odgovora.
BEZBEDNO I DOSTOJANSTVENO: Upitan da objasni pasivnost UNMIK-a u odnosu na Rome, portparol ove organizacije za severno Kosovo Đorđi Kupak priznaje da su međunarodne vlasti bile „donekle neodlučne“. On tvrdi da glavni otpor preseljenju potiče od samih Roma, koji odbijaju da se sele bilo kuda osim u Mahalu u Mitrovici. To će, međutim, teško ići, jer ne samo što je Mahala spaljena, nego lokalne vlasti u južnoj Mitrovici planiraju da na tom mestu izgrade moderni tržni centar. „To je, ustvari, prilično atraktivna lokacija“, kaže Kupak.
UNMIK bi, naravno, mogao i silom da iseli Rome iz ova tri kampa, ali se usteže da to uradi. „Ti ljudi su ionako dovoljno istraumirani, ne želimo da im pogoršavamo stanje“, objašnjava Kupak. Romi pak tvrde da im niko nije nudio preseljenje.
Iz međunarodnih krugova se nezvanično može čuti da su Romi dobrim delom sami krivi jer imaju običaj da deci stavljaju olovo u mleko „da budu jača“, da ilegalno tope olovo od jalovine i od toga se truju, te da konzumiraju olovo tokom vračanja. Niko od Roma u kampovima, naravno, nema posao, a izdržavaju se rovareći po zvečanskoj deponiji.
Ni lokalne vlasti nisu bez krivice. Albanske opštinske vlasti južne Mitrovice imaju svoje planove sa Mahalom, i ne pada im na pamet da ohrabruju povratak Roma. To ne bi volele ni srpske vlasti severne Mitrovice, koje se pribojavaju da bi to iznudilo protivustupak u vidu prihvatanja ekvivalentnog broja albanskih izbeglica u svoj deo grada. U Vladinom Koordinacionom centru za Kosovo saznali su od novinara „Vremena“ da ovaj problem postoji. Obećali su da će obratiti pažnju.
U međuvremenu, nakon što je Paul Polanski objavio jedan vrlo neprijatan članak u „Internešenel Herald tribjunu“, UNMIK i kosovska vlada su se pokrenuli. U Mitrovici je prošlog četvrtka održana donatorska konferencija za Rome. Premijer Bajram Kosumi je obećao da će njegova vlada izdvojiti 200.000 evra za relokaciju Roma i dekontaminaciju terena, a Soren Jesen Petersen se snažno založio za rešavanje problema i izjavio da je „jedino rešenje u bezbednom i dostojanstvenom povratku“.
U UNMIK-u sada kažu da se nadaju da bi „nešto moglo da se učini do kraja leta“.
Reakcije: Velimir Nestorović


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve