Nekoliko kilometara od Zvečana, među brdima jalovine iz rudnika Trepča, ljudi umiru, sporo i mučno, od smrtonosne kombinacije olova u krvi i činovničke bezdušnosti
HOROR: Romski izbeglički logor na jalovini iz Trepče
Nekoliko stotina Roma, koji su u junu 1999. godine proterani iz svojih domova u naselju Mahala u južnoj Mitrovici, smešteni su u tri improvizovana logora u okolini Trepče: Žitkovci, Česmin Lug i Kablare. Na prvi pogled, ova mesta otkrivaju tipičnu bedu takvih krajolika: oronule straćare, sveprisutnu prljavštinu, zapuštene i odrpane ljude. Međutim, ubrzo ćete uočiti da neka deca imaju otvorene rane po glavi i telu, a druga hodaju čudno, kao teški pijanci. To su simptomi trovanja olovom, koji uključuju poremećaje u govoru i kretanju, trajno oštećenje mozga i na kraju dovode do smrti. Od kada su se Romi doselili, dvadeset i sedmoro je umrlo, ukjučujući nekoliko dece. Poslednji smrtni slučaj zabeležen je prošlog leta: četvorogodišnja Jenita Mehmeti. U kampovima živi još oko šezdesetoro dece ispod šest godina; oni će poći njenim putem ili živeti sa teškim posledicama. Olovo, naime, posebno pogađa decu, čiji imuni sistem nije u stanju da se odbrani od otrova.
Romi iz ova tri kampa žrtve su višestrukog zločina: prvi je bio kada su proterani, a Mahala spaljena. Za sve ono što im se nakon toga desilo, krivi su činovnici iz UNMIK-a i lokalnih vlasti. Paul Polanski, predstavnik nevladine organizacije Društvo za ugrožene narode, kaže da je još 1999. upozorio Kancelariju visokog komesarijata UN-a za izbeglice da je jalovina u Trepči opasno mesto za život. I pored toga, UNHCR je nastavio sa izgradnjom logora, uz obrazloženje da će Romi biti raseljeni već za nekoliko nedelja. Od tada je prošlo bezmalo šest godina.
ZABRANjENO DŽOGIRANjE: U avgustu 2000. ruski lekar pri Ujedinjenim nacijama Andrej Andrejev nasumično je ispitao nivo olova u krvi kod dece iz kampova, i ustanovio da je alarmantan. Njegov izveštaj je zabašuren, a jedina posledica, tvrdi Polanski, jeste da su članovi misije, čija je džoging staza vodila pored logora Česmin Lug, upozoreni da promene maršrutu, nakon što je i u njihovoj krvi pronađeno olovo. U međuvremenu, UNHCR se proglasio nenadležnim za Rome, uz obrazloženje da oni nisu izbeglice, već „interno raseljena lica“.
Sledeće četiri godine, Romi su bili prepušteni sami sebi i sveprisutnom olovu. U leto prošle godine, međutim, Svetska zdravstvena organizacija poslala je ekipu na teren. Testirano je 75 osoba, uglavnom dece i trudnica. Kod svih je nađeno olovo u krvi, a kod njih 44 uređaji su zabeležili maksimum na skali – 65 mikrograma po decilitru. Inače, nivo od preko deset mikrograma smatra se rizičnim po zdravlje. Samo deset testiranih imalo je nivo ispod 40 mikrograma. Članovi lekarske ekipe rekli su da nikada u životu nisu čuli za takve rezultate.
Svetska zdravstvena organizacija preporučila je UNMIK-u da hitno raseli Rome iz ovog područja. UNMIK je doneo odluku da počne da održava redovne nedeljne sastanke posvećene ovom problemu, uz prisustvo albanskih i srpskih vlasti iz podeljene Mitrovice. Romi su ostali tu gde jesu.
Marek Novicki, ombudsman OEBS-a na Kosovu, u više navrata je pisao šefu UNMIK-a Sorenu Jesenu Petersenu i tražio hitnu akciju. Ostao je bez odgovora, što se moglo i očekivati. Novicki je, zbog insistiranja da se prava manjina poštuju, ličnost krajnje nepopularna u UNMIK-u i među albanskom političkom elitom, i praktično je izložen bojkotu. „Već sam rekao, a to mislim i sada, da je glavni razlog što se sa ovim ljudima ovako postupa to što su Romi“, izjavio je nedavno. Niko ga nije udostojio odgovora.
BEZBEDNO I DOSTOJANSTVENO: Upitan da objasni pasivnost UNMIK-a u odnosu na Rome, portparol ove organizacije za severno Kosovo Đorđi Kupak priznaje da su međunarodne vlasti bile „donekle neodlučne“. On tvrdi da glavni otpor preseljenju potiče od samih Roma, koji odbijaju da se sele bilo kuda osim u Mahalu u Mitrovici. To će, međutim, teško ići, jer ne samo što je Mahala spaljena, nego lokalne vlasti u južnoj Mitrovici planiraju da na tom mestu izgrade moderni tržni centar. „To je, ustvari, prilično atraktivna lokacija“, kaže Kupak.
UNMIK bi, naravno, mogao i silom da iseli Rome iz ova tri kampa, ali se usteže da to uradi. „Ti ljudi su ionako dovoljno istraumirani, ne želimo da im pogoršavamo stanje“, objašnjava Kupak. Romi pak tvrde da im niko nije nudio preseljenje.
Iz međunarodnih krugova se nezvanično može čuti da su Romi dobrim delom sami krivi jer imaju običaj da deci stavljaju olovo u mleko „da budu jača“, da ilegalno tope olovo od jalovine i od toga se truju, te da konzumiraju olovo tokom vračanja. Niko od Roma u kampovima, naravno, nema posao, a izdržavaju se rovareći po zvečanskoj deponiji.
Ni lokalne vlasti nisu bez krivice. Albanske opštinske vlasti južne Mitrovice imaju svoje planove sa Mahalom, i ne pada im na pamet da ohrabruju povratak Roma. To ne bi volele ni srpske vlasti severne Mitrovice, koje se pribojavaju da bi to iznudilo protivustupak u vidu prihvatanja ekvivalentnog broja albanskih izbeglica u svoj deo grada. U Vladinom Koordinacionom centru za Kosovo saznali su od novinara „Vremena“ da ovaj problem postoji. Obećali su da će obratiti pažnju.
U međuvremenu, nakon što je Paul Polanski objavio jedan vrlo neprijatan članak u „Internešenel Herald tribjunu“, UNMIK i kosovska vlada su se pokrenuli. U Mitrovici je prošlog četvrtka održana donatorska konferencija za Rome. Premijer Bajram Kosumi je obećao da će njegova vlada izdvojiti 200.000 evra za relokaciju Roma i dekontaminaciju terena, a Soren Jesen Petersen se snažno založio za rešavanje problema i izjavio da je „jedino rešenje u bezbednom i dostojanstvenom povratku“.
U UNMIK-u sada kažu da se nadaju da bi „nešto moglo da se učini do kraja leta“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Studenti su pobedili u 22 grada, a SNS u svega dva. Bivša vladajuća partija zadržala je pak ogromnu većinu na Kosovu i u zatvorima. Štaviše, u zatvorima (gde su osvojili 66 odsto) broj glasova im je porastao u odnosu na 2023. godinu. Pojedini cene da do sledećih izbora taj procenat može skočiti i do 90 odsto. Zatim, u Novom Pazaru, SL je osvojio 38,7 odsto glasova, čime je ostvario bolji rezultat od stranke Rasima Ljajića za 18 odsto, a od Aleksandra Vučića za 20 odsto, što je značajan pokazatelj toga da je, između mnogih drugih, prevazišla i etničke i lokalne podele, koje su mnogi političari namerno gajili
Istraživanja pokazuju da je prava noćna mora promeniti sistem vlasti koji se zasniva na kontroli celog društva, od pravosuđa, preko regulatornih tela i državnih preduzeća, sve do mreža subjekata koji upravljaju javnom imovinom, a nalaze se izvan neposredne kontrole vlade. Ne zaboravimo da je vučićizam prodro do kontrole javnih toaleta
Intervju: Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice
“Instrukcije komandanata bile su da se spreme za odbranu institucija po svaku cenu”, kaže za “Vreme” Spasoje Vulević, koji navodi da je u izbornoj noći bilo angažovano oko 4000 policajaca. Govori o tome kako je izbegnut sukob sa građanima, šta je preko policijske radio-veze čuo 15. marta i zašto je odbio da SAJ izvede na blokade. Upozorava da se ne sme ponoviti greška posle 5. oktobra i da bez ozbiljne lustracije nema reforme policije
Dok izborni pobednici ne preuzmu dizgine, odlazeći režim drži razne poluge moći i ima vremena da još krade i zametne tragove. Naprednjaci u deluziji čak tvrde da će biti obična opozicija. Ali, ništa od toga neće im proći glatko
Po Vučićevom dolasku na vlast otprilike pola Demokratske stranke prešlo je na mračnu stranu i mora im se priznati da su se, kao pravi konvertiti spremni da iskažu tvrdu lojalnost, naročito istakli. Evo Gorana Vesića, na primer. Ili onog ambasadora u Americi Dragana Šutanovca. O Nebojši doktoru Krstiću da i ne govorimo. Sada se, kao što vidimo, prvi preporučio – ni manje ni više – Milorad Dodik lično
Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.