

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




U danu kada je trebalo da se govori o rešenju za Kosovo, naročito u kontekstu Kurtijeve odluke da prihvati EU platformu onako kako je bila predložena još u septembru 2022, Aleksandar Vučić je priču pomerio ka izborima i ka tome da li su mu socijalisti Ivice Dačića lojalni ili ne
U Beogradu se podigla velika buka najpre oko toga kako se ponašala “patriotska opozicija”, a potom se prešlo na ponašanje Socijalističke partije Srbije, koalicionog partnera.
Desnoj opoziciji se zamera isto ono što je dvadeset godina bila zvanična politika Aleksandra Vučića. Otprilike – “odbrana srpstva po svaku cenu, sprečavanje izdaje, to jest priznavanja nezavisnog Kosova”. Drugim rečima, Vučić se po prvi put susreo sa istim onim što je radio drugima više od deset godina: neko mu je “oteo politiku”, odnosno taj pokušava da sebe predstavi ako autentičnog zastupnika politike odbrane nacionalnih interesa, upravo na isti način kako to radi predsednik Srbije.
Dobra paralela je violinista izvučen iz simfonijskog orkestra: kako zvuk koji proizvodi više nije ono što se želi, za vikend se organizovala cela vlada, posebno predsednica Ana Brnabić. Ona od tada po TV stanicama objašnjava šta radi Vučić, a šta “lažne patriote”, kako neprednjaci zovu ove sa desnice.
Još gore, istraživanja koja su došla Vučiću na sto u ponedeljak ujutro nisu bila dobra, pa je morao da krene u novu turu disciplinovanja birača, pritezanja partije i novog mrcvarenja koalicionih partnera iz SPS-a.
“Napad” na SPS poklopio se sa vestima iz Prištine u ponedeljak 6. februara: Aljbin Kurti “nije izdržao” pritisak, posle ručka sa evropskim posrednikom Miroslavom Lajčakom objavio je da je za Prištinu dobar ponuđeni plan Evropske unije. A sve to bez dodanog uslovljavanja i traženja da Srbija prizna Kosovo i da kosovska vlast ne formira Zajednicu srpskih opština.
Dok je Lajčak leteo za Beograd da se sastane sa Vučićem na večeri, predsednik Srbije je najpre imao sastanak u partiji, a potom se javio sa svoje omiljene društvene mreže Instagram. Obe stvari su “zapalile” portale i mreže. Navodno, Vučić je na sastanku sa partijskim drugovima i drugaricama rekao da neće više nikakve koalicije i da će, ako treba, ići u opoziciju jer da ide na nove izbore na kojima će se kandidovati za premijera Srbije. Obraćanje na Instagramu možda nije vredno komentara jer se Vučić tamo pojavio u čudnom raspoloženju koje su mnogi ocenili kao pijanstvo, jer je čudno govorio i ponašao se nedostojno funkciji koju obavlja. Kao da je i njega obuzela “bolest društvenih mreža” – mora nešto da objavi “makar crko”, kao da nema deset TV stanica u svakom momentu.




Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve