Svinje su najopasnije kad prohodaju na dve noge i ukinu sve osim jedne, modifikovane zapovesti – “Sve životinje su jednake, ali su svinje jednakije od drugih”. Na Vučićevoj farmi sve zapovesti su i dalje tu – neizmenjene. I Ustav i zakoni i pravilnici, policijski i ostali, ali se primenjuju selektivno. Prava važe samo za svinje, obaveze i sankcije za sve ostale. Svinje su se u međuvremenu opustile, opila ih moć i zagazile su u dekadenciju. Počele su da se teturaju. Hodanje na dve noge je zahtevno za opijene i pijane
Evo prođe skoro 13 godina kako je Evropska unija ukinula vize za građane Srbije. Teško je pronaći nešto tako opipljivo za običnog čoveka što je nakon toga postignuto u odnosima Srbije sa EU. Navikli smo se na to, a stasala je i generacija koja se i ne seća pređašnjih vremena kad se čekalo satima pred ambasadama u Beogradu na vize koje su izdavane na ponižavajuće kratak rok. Mi stariji se sećamo i onih još davnijih vremena kad smo imali jako cenjen pasoš i znamo kako je to imati nešto pa izgubiti. Naučili smo da ništa ne treba uzeti zdravo za gotovo. Znamo i ko je svojski poradio da izgubimo mnogo toga, pa i slobodu putovanja.
Ali nema tog iskustva koje može čoveka da pripremi na mogućnost da mu se spreči ulazak u vlastitu zemlju.
Nekada je nova elita sudskim odlukama sprečavala povratak u zemlju, otimala imovinu i ukidala građanska prava. Ova najnovija elita se opredelila da to radi i bez sudskih odluka. Uveli su svoj vizni režim. Vizni režim važi samo za građane Srbije, političke protivnike i članove njihovih porodica. I to samo za ulazak u Srbiju. Za izlazak iz Srbije ne treba viza, odlazak je poželjan. Vizu za ulazak u Srbiju izdaje ministar unutrašnjih poslova lično i usmeno, u pauzama tretmana u spa-centru hotela Hilton. S obzirom da u tim pauzama mora da se posveti i drugim ličnim potrebama, dešava se da čekanje na vizu potraje. Tada se u proces vizne deliberalizacije za opozicionare uključuje carinska služba koja ima zadatak da ponizi i putnike i svoje službenike i da potroši vreme dok se ministar ne okrepi.
Za mene je to bilo jedno sasvim novo i dragoceno iskustvo. Stekao sam ga tek u svojoj šezdesetoj godini, nakon mnogobrojnih putovanja u osamdesetak zemalja tokom kojih su mi ispečatirani desetak što privatnih, što službenih, što diplomatskih i UN pasoša. Danas je napredno vreme u Srbiji pa dete ima priliku da tu privilegiju doživi već kao osnovac. To mu je privilegija koju ne bi imao da mu otac nije opozicionar u Vučićevoj Srbiji. Tu privilegiju teško da bi mogao da ima u nekoj drugoj evropskoj državi. Gde bi na drugom mestu čovek mogao da iskoristi događaj iz realnog života da motiviše dete tog uzrasta da čita Životinjsku farmu. Hvala Skičalu i Napoleonu.
Uvrnuti mozak koji je smislio ovu viznu smicalicu je sve pogrešno proračunao. Računali su na strah, povlačenje, oklevanje. Izgubili su konce istog trenutka kad su umesto toga dobili vest u slobodnim medijima, a to se desilo još dok je Skičalo pripaljivao tompus. Paljenje medijskih reflektora bilo je dovoljno da se razbeže i počnu uzajamno da se optužuju pred Napoleonom kome su ukrali šou u Briselu.
Morali su hitno da uključe i najplaćenije dvorske lude kako bi prekrili brljotinu i predstavili me kao državnog neprijatelja što se dokazuje činjenicom da sam odmor proveo u Hrvatskoj, ali ne u Jasenovcu. Čak ni rodna kuća se ne računa, na pogrešnom je mestu ako je u Hrvatskoj. A onda im je Skičalo ponovo pokvario koncept izvrgavajući ruglu graničnu policiju.
Svinje su najopasnije kad prohodaju na dve noge i ukinu sve osim jedne, modifikovane zapovesti – “Sve životinje su jednake, ali su svinje jednakije od drugih”. Na Vučićevoj farmi sve zapovesti su i dalje tu – neizmenjene. I Ustav i zakoni i pravilnici, policijski i ostali, ali se primenjuju selektivno. Prava važe samo za svinje, obaveze i sankcije za sve ostale. Svinje su se u međuvremenu opustile, opila ih moć i zagazile su u dekadenciju. Počele su da se teturaju. Hodanje na dve noge je zahtevno za opijene i pijane.
Lažu nas kad kažu da je Srbija zamandaljena spolja. Srbija je zaključana iznutra i ključ je u bravi. To se bolje vidi spolja, ali mora da se otključa iznutra.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!