Svoja pravila ponašanja multinacionalke su prenele u Srbiju, prvo kroz poslovni imidž na tržištu, a odskora kroz sport
REZULTAT ZA SADA SKROMAN: Pet stotina golfera u Srbiji
U poslednje četiri nedelje na terenima Golf kluba Beograd na Adi Ciganliji održana su četiri golf turnira u organizaciji Verano Motorsa, Societe Generale banke, Deloittea i Bance Intese. Za razliku od zapadnih zemalja gde je golf decenijama afirmisan i uglavnom vezan za velike kompanije, kod nas je tek ove sezone biznis uočljivije počeo da forsira ovaj sport. Povodi za organizovanje turnira a time i sponzorisanje golfa su razni, ali zajedničko svim tim priredbama jeste da donose, bezmalo po modelu franšize, deo korporativne kulture stranih kompanija koje posluju u Srbiji. Rezultat je za sada skroman – broj golfera u našoj zemlji ne prelazi 500, ali i zadovoljavajući s obzirom na to da traje tek treća sezona ovog sporta posle Drugog svetskog rata.
ŽELJAKLIJENATA: Ljiljana Ajdar iz Deloittea kaže za „Vreme“ da je organizacijom turnira ova revizorska kompanija želela da obeleži 15 godina rada u Srbiji. „Golf je deo korporativne kulture, a cilj je da se ljudi osim u poslu pokažu i u drugim oblastima. Odlučili smo se za turnir zato što je golf nov sport u Srbiji, a i svi naši klijenti se uglavnom njime bave“, kaže Ajdar.
Jedan od naših najboljih golf igrača i osnivač Golf kluba „Beograd“ Aleksandar Anđelković objašnjava da sve velike svetske kompanije, koje drže do sebe, prave svoje golf turnire, jer taj sport smatraju prestižnim. Osim toga, kaže on, jedna partija golfa može mnogo da pokaže o poslovnom partneru s kojim treba da sklopite ugovor. „Pravilo u poslovnom svetu je da se danas golf tereni sve više prave pored velikih aerodroma. Pre sklapanja ugovora, praksa je da sa partnerom odigrate partiju golfa, gde ćete moći da saznate sve o njemu za dva do četiri sata. Da li pomera lopticu u toku igre, što je zabranjeno, kako se ponaša kada vi imate sreće a njemu ne ide, a kako kad treba da prizna da je izgubio“, priča Anđelković. Sudeći po sve brojnijim posetama golf terenu na Adi Ciganliji, možda će deo poslova koji su se u Srbiji tradicionalno sklapali u kafani biti premešten na ovaj novi punkt.
ZDRAVŽIVOT: PR Golf kluba Jelena Golubović kaže da je mnogim sportistima golf drugi sport. Tako je, recimo, na nedeljnom turniru Intese učestvovao i Daniele Masaro, bivši fudbaler AC Milana, sada strastveni golfer. „Golf je nešto novo kod nas, ali se u svetu uklapa u trendove o zdravom životu. Prema nekim istraživanjima, golf produžava život za 10 godina. To su razlozi zbog kojih je popularan u celom svetu“, kaže Golubović.
PREDSEDNIK GOLF KLUBA „BEOGRAD“: Aleksandar Anđelković
Anđelković objašnjava za naš list zašto bi u zemlji gde je fudbal nacionalni sport broj jedan ljudi bili zainteresovani za golf: „U golfu su najvažniji borba protiv sebe i inat. Borite se najpre protiv sebe i nastojite da popravite svoj rezultat. Tek onda se borite protiv terena i protivnika. Zbog tog prkosa smatram da bi Srbi bili dobri golferi. Moj hobi je bio da po svetu tražim Srbe koji igraju golf i nalazio sam ih u Meksiku, Indoneziji, na Novoj Gvineji. U SAD se svake godine održavaju turniri Srpske nacionalne lige, a jedan Srbin je mentalni trener Serđa Garsije, jednog od najboljih golfera na svetu.“
Kada je 1997. godine Anđelković osvojio Jaguar Cup u Škotskoj kao takmičar Češke, Englezi su se zapitali kako to da pored dve hiljade terena koje imaju Englezi, kup osvoji igrač iz zemlje koja ima nekoliko terena. Dodatna zabuna nastala je kada je rekao da je Jugosloven, a kod nas tada nije bilo nijednog golf terena.
Prvi golf teren je u Srbiji napravio knez Pavle 1936. godine, na mestu gde se danas nalazi restoran Golf u Košutnjaku. Vlasti posle Drugog svetskog rata bukvalno su ukinule ovaj sport, kao „ostatak aristokratske tradicije“. Golf je posle 68 godina u zemlju „vratila“ princeza Jelisaveta Karađorđević, otvaranjem terena na Adi Ciganliji, koji je i danas jedini u našoj zemlji izgrađen po evropskim standardima. Golf savez Srbije i Crne Gore 2003. godine primljen je kao 34. član u Evropsku golf federaciju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.