
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: betaphoto
"Podržimo projekat koji će Beograd svrstati u najlepše svetske metropole. Podržimo volju da se u našoj zemlji konačno nešto pokrene. Ja želim Beograd na vodi, a ti?", pisalo je u informacijama o najavljenom događaju
Do sada su različite organizacije i stručnjaci organizovali skupove na kojima je kritički govoreno o projektu Beograd na vodi. Prvo okupljanje građana koji podržavaju projekat održano je 7. aprila ispred Narodne skupštine i to na početku rasprave o lex specialisu o „Beogradu na vodi“. Skup je najavljen na Fejsbuk stranici pod nazivom „Podržimo razvoj našeg Beograda“. U informacijama o tom događaju je pisalo: „Podržimo projekat koji će Beograd svrstati u najlepše svetske metropole. Podržimo volju da se u našoj zemlji konačno nešto pokrene. Ja želim Beograd na vodi, a ti?“
Među dve stotine okupljenih bilo je studenata, zaposlenih, penzionera, a jedan od prisutnih je na sakou imao značku sa logoom Srpske napredne stranke. „Mi smo došli da podržimo Zakon. Niko nas nije okupio. A ko ste vi?“, odgovorio je reporterki „Vremena“ jedan od prisutnih na pitanje ko je organizator skupa. Policajci koji su posmatrali skup nisu znali da li je prijavljen ili je reč o spontanom okupljanju građana.
U svakom slučaju, okupljanje je započeto u 10.30, pola sata nakon početka sednice, odnosno pola sata pre dolaska premijera Aleksandra Vučića u Skupštinu. „Ti, pređi iza da se vidi transparent. Da ne budu svi ispred…“, pokazao je prstom čovek u odelu, s rej-ban naočarima i nekakvom bubicom u uhu dečku koji je nosio transparent „BGH2O za moderan Beograd“. Dečko je poslušao bez reči.
Na transparentima koje su okupljeni držali je pisalo: „Beograd je moj grad“, „Beograd budućnosti“, „Borko nosi Pradu“, „Vučiću, hapsi ih sve“, „Pajtiću, di su naši novci“, „Kada će Živković da odgovara za ‘stručnu’ privatizaciju ‘Sartida’“, „Vinograd 500.000 e?“… Neki su se fotografisali tako da se iza njih vidi zgrada Skupštine.
Iako je skup najavljen kao izražavanje podrške „Beogradu na vodi“, okupljeni su imali različite poglede na projekat: „Bilo bi lepo da se to uradi, ali ovo je Srbija… Nešto će tu opet da se izmanipuliše“, „Nemamo para za Obrenovac, a pravimo ovo“…
Žamor se pretvorio u glasan aplauz kada je sa desnog prilaza, peške i mašući okupljenima, u Skupštinu ušao premijer Vučić.
Nakon toga, atmosfera među okupljenima je ukazivala da će im se svakog trenutka neko obratiti, međutim, vreme je prolazilo. „Mogli bi da počnu uskoro, nismo svi mladi. Bole me noge“, prokomentarisala je jedna gospođa. Neki su komentarisali i da su „bespotrebno izašli sa posla“.
Nešto pre podneva okupljeni su počeli da se razilaze. Onaj u odelu i s bubicom u uhu rekao je jednoj grupi: „To je to. Možemo da idemo.“ Drugi je preneo informaciju: „Ekipa sa Voždovca je otišla, ajmo.“ Grupi momaka je prišao stariji čovek: „Momci, 26. idemo u Novi Sad. Povedi što više drugara koji hoće da se provedu. Krećemo autobusom, ispred Bloka 70.“
Oko 12 časova, i poslednji „podržavaoci“ projekta izbrojali su transparente, spakovali ih u auto i otišli.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve