

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Navikli smo da se političari međusobno optužuju za nesposobnost, korupciju i lenjost. Međutim, kada jedan pomoćnik ministra, u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji, za učešće u korupciji "prozove" državni vrh, stvari stoje sasvim drugačije
Ljubiša Milanović, specijalni savetnik ministra zdravlja Zorana Stankovića, „servirao“ nam je 13. decembra prošle godine, uz jutarnju kafu, optužbe da državno tužilaštvo štiti nosioce korupcije u zdravstvu, pominjući aferu oko nabavke vakcina, sporne tendere za nabavku medicinske opreme i testiranje lekova na pacijentima bez njihovog znanja. Istoga momenta zaradio je spontani aplauz kamermana u studiju, a tokom dana status „ličnost broj jedan“ na društvenim mrežama, grupu za podršku na Fejsbuku i nadimak „Srpski Serpiko“. Tri nedelje kasnije, napustio je Ministarstvo zdravlja.
Očekivalo se da Milanović odmah „popije“ otkaz, ili da na neki drugi način snosi odgovornost za izrečeno. Ministar zdravlja Zoran Stanković, međutim, rekao je da je kao neko ko je Milanovića odabrao za svog savetnika spreman da i sam snosi odgovornost za izrečeno, uz ogradu da pojedine informacije o korupciji u zdravstvu i Milanovićeve optužbe na račun nadležnih prvi put čuje.
Od decembra do danas Milanović je o svom ministru uvek govorio sa poštovanjem i u superlativu, ali je zato u intervjuu koji je 19. decembra dao „Vestima“ rekao da je Miodrag Miki Rakić, šef kabineta predsednika Srbije Borisa Tadića, „glavni krivac za teške slučajeve korupcije“, odnosno da „Rakić više nije šef kabineta, već predsednik države, a Tadić šef kabineta“, da je „Borko Stefanović prevazišao svog šefa Jeremića, koji više ne može ni da uđe u Ministarstvo na čijem je čelu“, da šef BIA Saša Vukadinović „jadan ne zna ni gde stanuje, ni gde je“ i da „ima pratnju ne da bi ga čuvali, već da bi ga odvezli do kuće“, kao i da je Ivica Dačić „pre svega političar“ i da ne zna kako je razumeo njegove poruke.
Što se ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića tiče, on je 14. decembra potvrdio da nije upoznat sa time da postoji beleška o vršenju pritiska na policiju da se izostave pojedina imena u istrazi o korupciji u zdravstvu, da nema nikakve mistifikacije u toj oblasti, odnosno da tužilaštvo i policija normalno rade svoj posao. Istoga dana reagovao je i tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević, koji je u pisanoj izjavi dostavljenoj medijima 14. decembra naveo da su Milanovićevi navodi „netačni i proizvoljni“, da su odnosi Tužilaštva za organizovani kriminal i Službe za borbu protiv organizovanog kriminala MUP-a Srbije sa kojom je sarađivalo u toku pretkrivičnog postupka povodom nabavke spornih vakcina, definisani Zakonikom o krivičnom postupku i Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa i da „Tužilaštvo za organizovani kriminal nikad u svom radu nije vršilo pritisak na druge državne organe, ali da isto tako ne dozvoljava da se pritisci vrše ni prema njemu“ (…) „Prilikom analize prikupljenih podataka i informacija do kojih se došlo u pretkrivičnom postupku u vezi sa nabavkom vakcina, zaključeno je da postoji osnovana sumnja za tri osobe da su učestvovale u zloupotrebama službenog položaja i da protiv njih treba podneti zahtev za sprovođenje istrage“, istakao je Radisavljević i odbacio bilo kakvu mogućnost da je vraćao krivičnu prijavu na korekciju.
Ipak, 20. decembra, bivša direktorka Jugohemije Smiljka Mileusnić-Adžić, koja se u javnosti pominjala kao jedna od osumnjičenih čije je ime izostavljeno iz krivične prijave, pozvana je na saslušanje u Specijalni sud, a zatim joj je određen pritvor do 30 dana.
Poslednjeg dana prošle godine ministar zdravlja izjavljuje da nema primedbe na rad svog specijalnog savetnika, jer je posao zbog kojeg je došao u Ministarstvo „obavljao korektno“.
Pet dana kasnije Ljubiša Milanović je napustio Ministarstvo zdravlja sa obrazloženjem da mu je savetovano da ode sa te dužnosti. Učinio je to nakon razgovora sa ministrom zdravlja. „Moj postupak nije rezultat trenutnog raspoloženja, otuda nije iznenađenje. Dugo sam trpeo pritiske, ovaj poslednji nije bilo moguće izdržati“, izjavio je 4. januara Ljubiša Milanović.
„Ja mu ni na koji način nisam sugerisao da napusti mesto mog savetnika“, rekao je ministar zdravlja.
Posle razgovora sa ministrom Stankovićem nije bilo više svrhe da ostane u Ministarstvu zdravlja, rekao je Milanović i dodao: „Ispraznio sam sto i napustio radno mesto. Želim još da kažem i ovo. Ostavku nisam podneo, čekam da me smene“, najavljujući za posle Božića novo obraćanje građanima sa posebnim programom. „Nije u pitanju partija, niti udruženje građana, neka ostane iznenađenje“, ostao je tajanstven.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve