

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Navikli smo da se političari međusobno optužuju za nesposobnost, korupciju i lenjost. Međutim, kada jedan pomoćnik ministra, u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji, za učešće u korupciji "prozove" državni vrh, stvari stoje sasvim drugačije
Ljubiša Milanović, specijalni savetnik ministra zdravlja Zorana Stankovića, „servirao“ nam je 13. decembra prošle godine, uz jutarnju kafu, optužbe da državno tužilaštvo štiti nosioce korupcije u zdravstvu, pominjući aferu oko nabavke vakcina, sporne tendere za nabavku medicinske opreme i testiranje lekova na pacijentima bez njihovog znanja. Istoga momenta zaradio je spontani aplauz kamermana u studiju, a tokom dana status „ličnost broj jedan“ na društvenim mrežama, grupu za podršku na Fejsbuku i nadimak „Srpski Serpiko“. Tri nedelje kasnije, napustio je Ministarstvo zdravlja.
Očekivalo se da Milanović odmah „popije“ otkaz, ili da na neki drugi način snosi odgovornost za izrečeno. Ministar zdravlja Zoran Stanković, međutim, rekao je da je kao neko ko je Milanovića odabrao za svog savetnika spreman da i sam snosi odgovornost za izrečeno, uz ogradu da pojedine informacije o korupciji u zdravstvu i Milanovićeve optužbe na račun nadležnih prvi put čuje.
Od decembra do danas Milanović je o svom ministru uvek govorio sa poštovanjem i u superlativu, ali je zato u intervjuu koji je 19. decembra dao „Vestima“ rekao da je Miodrag Miki Rakić, šef kabineta predsednika Srbije Borisa Tadića, „glavni krivac za teške slučajeve korupcije“, odnosno da „Rakić više nije šef kabineta, već predsednik države, a Tadić šef kabineta“, da je „Borko Stefanović prevazišao svog šefa Jeremića, koji više ne može ni da uđe u Ministarstvo na čijem je čelu“, da šef BIA Saša Vukadinović „jadan ne zna ni gde stanuje, ni gde je“ i da „ima pratnju ne da bi ga čuvali, već da bi ga odvezli do kuće“, kao i da je Ivica Dačić „pre svega političar“ i da ne zna kako je razumeo njegove poruke.
Što se ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića tiče, on je 14. decembra potvrdio da nije upoznat sa time da postoji beleška o vršenju pritiska na policiju da se izostave pojedina imena u istrazi o korupciji u zdravstvu, da nema nikakve mistifikacije u toj oblasti, odnosno da tužilaštvo i policija normalno rade svoj posao. Istoga dana reagovao je i tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević, koji je u pisanoj izjavi dostavljenoj medijima 14. decembra naveo da su Milanovićevi navodi „netačni i proizvoljni“, da su odnosi Tužilaštva za organizovani kriminal i Službe za borbu protiv organizovanog kriminala MUP-a Srbije sa kojom je sarađivalo u toku pretkrivičnog postupka povodom nabavke spornih vakcina, definisani Zakonikom o krivičnom postupku i Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa i da „Tužilaštvo za organizovani kriminal nikad u svom radu nije vršilo pritisak na druge državne organe, ali da isto tako ne dozvoljava da se pritisci vrše ni prema njemu“ (…) „Prilikom analize prikupljenih podataka i informacija do kojih se došlo u pretkrivičnom postupku u vezi sa nabavkom vakcina, zaključeno je da postoji osnovana sumnja za tri osobe da su učestvovale u zloupotrebama službenog položaja i da protiv njih treba podneti zahtev za sprovođenje istrage“, istakao je Radisavljević i odbacio bilo kakvu mogućnost da je vraćao krivičnu prijavu na korekciju.
Ipak, 20. decembra, bivša direktorka Jugohemije Smiljka Mileusnić-Adžić, koja se u javnosti pominjala kao jedna od osumnjičenih čije je ime izostavljeno iz krivične prijave, pozvana je na saslušanje u Specijalni sud, a zatim joj je određen pritvor do 30 dana.
Poslednjeg dana prošle godine ministar zdravlja izjavljuje da nema primedbe na rad svog specijalnog savetnika, jer je posao zbog kojeg je došao u Ministarstvo „obavljao korektno“.
Pet dana kasnije Ljubiša Milanović je napustio Ministarstvo zdravlja sa obrazloženjem da mu je savetovano da ode sa te dužnosti. Učinio je to nakon razgovora sa ministrom zdravlja. „Moj postupak nije rezultat trenutnog raspoloženja, otuda nije iznenađenje. Dugo sam trpeo pritiske, ovaj poslednji nije bilo moguće izdržati“, izjavio je 4. januara Ljubiša Milanović.
„Ja mu ni na koji način nisam sugerisao da napusti mesto mog savetnika“, rekao je ministar zdravlja.
Posle razgovora sa ministrom Stankovićem nije bilo više svrhe da ostane u Ministarstvu zdravlja, rekao je Milanović i dodao: „Ispraznio sam sto i napustio radno mesto. Želim još da kažem i ovo. Ostavku nisam podneo, čekam da me smene“, najavljujući za posle Božića novo obraćanje građanima sa posebnim programom. „Nije u pitanju partija, niti udruženje građana, neka ostane iznenađenje“, ostao je tajanstven.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve