Već mesecima se sportska, a i šira javnost pita čemu toliko ulaganje u skupe transfere, naročito zbog činjenice da je veći deo novca za visoke ciljeve Zvezde i Partizana došao voljom i htenjem državne vlasti, a istovremeno je u domaćoj košarci podosta nereda i nerada, uz najčešći izgovor da nema dovoljno para ni potrebne infrastrukture da bi se išlo u korak sa svetom i održao status zlatnog nacionalnog sporta
Fakundo Kampaco neće moći da nastupa za Crvenu zvezdu u Evroligi do kraja februara, odluka je Finansijske komisije ovog elitnog takmičenja, a upravi beogradskog kluba ostaje da se žali Sudu za sportsku arbitražu u Lozani i na taj način pokuša da skrati izrečenu zabranu registracije novih igrača. Za sada je fakat da najskuplji igrač u istoriji domaće košarke, a biće i ovdašnjeg sporta uopšte, opravdava svoju mesečnu platu od 300.000 evra igrama u regionalnoj ABA ligi i sva je prilika da će tako biti do početka marta.
DREŠENJE KESE
28-03…
Izgleda da se Košarkaški klub Crvena zvezda, predvođen Nebojšom Čovićem i podržan sa najvišeg mesta u državi, ozbiljno nameračio da konačno zaigra u Fajnal foru i u narednim godinama čak i osvoji evropsku titulu, i tako konačno skine krunu večitom rivalu Partizanu. Oba kluba su letos, podržani državnim i paradržavnim parama i povlasticama, krenula da jačaju igračke redove, uglavnom strancima, a u Zvezdi su nakon slabog starta u Evroligi dodatno “odrešili kesu” i u ponudama poslednjih meseci potukli bogate španske i izraelske klubove. Pošto su tokom jula nanizali sedam novih igrača, počev od naših reprezentativaca Nedovića, Petruševa i Ilića, preko Amerikanaca Holanda, Martina i Adamsa, do Ganca Bentila, u septembru je iz Kine doveden i veteran Raduljica, da bi u oktobru Zvezda uspela da u svoje redove dovede argentinskog plejmejkera Luku Vildozu, pobedivši u ponudi izraelski Makabi.
Međutim, silna pojačanja nisu donela očekivane rezultate i polovinom novembra je umesto Vladimira Jovanovića trenersku poziciju zauzeo Duško Ivanović. Sa njim na klupi, Zvezda se preporodila: zabeležen je niz od deset pobeda (šest u Evroligi i četiri u ABA), od toga dve nad Partizanom, i apetiti su porasli, pa je najednom sredinom decembra pronađeno još para kako bi se dovelo još jedno, najveće pojačanje, još jedan Argentinac iz NBA lige i novi plejmejker u timu – Fakundo Kampaco.
Ličilo je na nemoguće misiju nakon prvih glasina, međutim, klub iz jedne od najsiromašnijih država u Evropi zasenio je sve ponudom i Kampaco je stigao u Beograd. Ubrzo je španski sportski dnevnik “Marka” objavio će Crvena zvezda Kampaca okititi sa 1,8 miliona evra do kraja sezone, u prevodu – sa 300 hiljada evra svakog meseca, odnosno deset hiljada dnevno, a ako zadovolji Čovića i onog jednog čoveka sa najvišeg mesta, za narednu sezonu dobiće 2,5 miliona evra.
Da se u Zvezdi i oko nje ne pita za cenu videlo se već kod dovođenja Nedovića, kada je potpisan rekordni godišnji ugovor (1,1 miliona evra), a potom su se nanizali drugi “teški” ugovori. Ni u Partizanu ovog leta i jeseni nisu štedeli, pa uz ranije dovedene strance i neke naše igrače, te jednog od najskupljih evropskih trenera Željka Obradovića, i oni troše na godišnjem nivou milione evra. Predsednici dva kluba, Čović i Ostoja Mijailović, navode kako su im godišnji budžeti oko deset miliona evra, ali sve govori da su mnogo teži.
SAMO ZA ZVEZDU I PARTIZAN
I već mesecima se sportska, a i šira javnost pita čemu sve to, naročito zbog činjenice da je veći deo novca za visoke ciljeve Zvezde i Partizana došao voljom i htenjem državne vlasti, a istovremeno je u domaćoj košarci podosta nereda i nerada, uz najčešći izgovor da nema dovoljno para ni potrebne infrastrukture da bi se išlo u korak sa svetom i održao status zlatnog nacionalnog sporta. Svakako godi da se u evropskoj eliti nalaze dva kluba iz Srbije, ali njihov uspeh trebalo bi da prate uspesi drugih klubova, odnosno visoki dometi Zvezde i Partizana trebalo bi da budu kruna dobrog rada i dobre organizacije u domaćoj košarci ali, nažalost, nije tako.
Uprkos mnogim problemima koji more Košarkaški savez i klubove, državni vrh (čitaj: Aleksandar Vučić) rešio je da izdašno pomogne dva najveća kluba, Zvezdu svakako više. Ali, projekcije o crveno-belom timu koji će rutinski proći kroz ligaški deo i ući među osam najboljih poremetila je Finansijska komisija Evrolige.
A kad je teško, predsednik Zvezde zna kako da izbegne odgovornost, vežbao je još uz Slobodana Miloševića i potom se godinama usavršavao na raznim funkcijama: Čović, naime, tvrdi da je u pitanju zavera protiv kluba, jer su se, kako objašnjava, najjači evroligaši uplašili jake Zvezde, uz to naglašava i da su sva dugovanja prema bivšim igračima i trenerima izmirena ili je dogovorena dinamika otplate, a glavni negativci su za njega i dalje ljudi iz tabora večitog rivala. Iz Partizana ne odgovaraju, valjda zadovoljni što su voljom režima “prodisali” u poslednje dve godine, a i da ne dolivaju ulje na vatru kada i dalje veći deo onih 20 hiljada navijača u prepunoj beogradskoj Arene strasno vređa predsednika vladajuće partije i Srbije.
A junak cele drame Kampaco poručuje da ostaje u Zvezdi i pored mnogih ponuda koje dobio poslednjih dana, tako da će do početka marta svoje veliko znanje koje je, da tako kažemo, narod Srbije debelo platio – pokazivati samo na regionalnom nivou.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Geopolitička retorika o “istočnom putu” sve je glasnija i potencijalno opasnija. Briks se u Srbiji promoviše kao svojevrsna alternativa Evropskoj uniji, ali bez jasnog objašnjenja šta on zapravo podrazumeva i da li uopšte išta konkretno nudi. Za razliku od EU, Briks nije ni savez ni sistem. To je klub za deklarativno svrstavanje, ne za suštinski razvoj
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!