Već mesecima se sportska, a i šira javnost pita čemu toliko ulaganje u skupe transfere, naročito zbog činjenice da je veći deo novca za visoke ciljeve Zvezde i Partizana došao voljom i htenjem državne vlasti, a istovremeno je u domaćoj košarci podosta nereda i nerada, uz najčešći izgovor da nema dovoljno para ni potrebne infrastrukture da bi se išlo u korak sa svetom i održao status zlatnog nacionalnog sporta
Fakundo Kampaco neće moći da nastupa za Crvenu zvezdu u Evroligi do kraja februara, odluka je Finansijske komisije ovog elitnog takmičenja, a upravi beogradskog kluba ostaje da se žali Sudu za sportsku arbitražu u Lozani i na taj način pokuša da skrati izrečenu zabranu registracije novih igrača. Za sada je fakat da najskuplji igrač u istoriji domaće košarke, a biće i ovdašnjeg sporta uopšte, opravdava svoju mesečnu platu od 300.000 evra igrama u regionalnoj ABA ligi i sva je prilika da će tako biti do početka marta.
DREŠENJE KESE
28-03…
Izgleda da se Košarkaški klub Crvena zvezda, predvođen Nebojšom Čovićem i podržan sa najvišeg mesta u državi, ozbiljno nameračio da konačno zaigra u Fajnal foru i u narednim godinama čak i osvoji evropsku titulu, i tako konačno skine krunu večitom rivalu Partizanu. Oba kluba su letos, podržani državnim i paradržavnim parama i povlasticama, krenula da jačaju igračke redove, uglavnom strancima, a u Zvezdi su nakon slabog starta u Evroligi dodatno “odrešili kesu” i u ponudama poslednjih meseci potukli bogate španske i izraelske klubove. Pošto su tokom jula nanizali sedam novih igrača, počev od naših reprezentativaca Nedovića, Petruševa i Ilića, preko Amerikanaca Holanda, Martina i Adamsa, do Ganca Bentila, u septembru je iz Kine doveden i veteran Raduljica, da bi u oktobru Zvezda uspela da u svoje redove dovede argentinskog plejmejkera Luku Vildozu, pobedivši u ponudi izraelski Makabi.
Međutim, silna pojačanja nisu donela očekivane rezultate i polovinom novembra je umesto Vladimira Jovanovića trenersku poziciju zauzeo Duško Ivanović. Sa njim na klupi, Zvezda se preporodila: zabeležen je niz od deset pobeda (šest u Evroligi i četiri u ABA), od toga dve nad Partizanom, i apetiti su porasli, pa je najednom sredinom decembra pronađeno još para kako bi se dovelo još jedno, najveće pojačanje, još jedan Argentinac iz NBA lige i novi plejmejker u timu – Fakundo Kampaco.
Ličilo je na nemoguće misiju nakon prvih glasina, međutim, klub iz jedne od najsiromašnijih država u Evropi zasenio je sve ponudom i Kampaco je stigao u Beograd. Ubrzo je španski sportski dnevnik “Marka” objavio će Crvena zvezda Kampaca okititi sa 1,8 miliona evra do kraja sezone, u prevodu – sa 300 hiljada evra svakog meseca, odnosno deset hiljada dnevno, a ako zadovolji Čovića i onog jednog čoveka sa najvišeg mesta, za narednu sezonu dobiće 2,5 miliona evra.
Da se u Zvezdi i oko nje ne pita za cenu videlo se već kod dovođenja Nedovića, kada je potpisan rekordni godišnji ugovor (1,1 miliona evra), a potom su se nanizali drugi “teški” ugovori. Ni u Partizanu ovog leta i jeseni nisu štedeli, pa uz ranije dovedene strance i neke naše igrače, te jednog od najskupljih evropskih trenera Željka Obradovića, i oni troše na godišnjem nivou milione evra. Predsednici dva kluba, Čović i Ostoja Mijailović, navode kako su im godišnji budžeti oko deset miliona evra, ali sve govori da su mnogo teži.
SAMO ZA ZVEZDU I PARTIZAN
I već mesecima se sportska, a i šira javnost pita čemu sve to, naročito zbog činjenice da je veći deo novca za visoke ciljeve Zvezde i Partizana došao voljom i htenjem državne vlasti, a istovremeno je u domaćoj košarci podosta nereda i nerada, uz najčešći izgovor da nema dovoljno para ni potrebne infrastrukture da bi se išlo u korak sa svetom i održao status zlatnog nacionalnog sporta. Svakako godi da se u evropskoj eliti nalaze dva kluba iz Srbije, ali njihov uspeh trebalo bi da prate uspesi drugih klubova, odnosno visoki dometi Zvezde i Partizana trebalo bi da budu kruna dobrog rada i dobre organizacije u domaćoj košarci ali, nažalost, nije tako.
Uprkos mnogim problemima koji more Košarkaški savez i klubove, državni vrh (čitaj: Aleksandar Vučić) rešio je da izdašno pomogne dva najveća kluba, Zvezdu svakako više. Ali, projekcije o crveno-belom timu koji će rutinski proći kroz ligaški deo i ući među osam najboljih poremetila je Finansijska komisija Evrolige.
A kad je teško, predsednik Zvezde zna kako da izbegne odgovornost, vežbao je još uz Slobodana Miloševića i potom se godinama usavršavao na raznim funkcijama: Čović, naime, tvrdi da je u pitanju zavera protiv kluba, jer su se, kako objašnjava, najjači evroligaši uplašili jake Zvezde, uz to naglašava i da su sva dugovanja prema bivšim igračima i trenerima izmirena ili je dogovorena dinamika otplate, a glavni negativci su za njega i dalje ljudi iz tabora večitog rivala. Iz Partizana ne odgovaraju, valjda zadovoljni što su voljom režima “prodisali” u poslednje dve godine, a i da ne dolivaju ulje na vatru kada i dalje veći deo onih 20 hiljada navijača u prepunoj beogradskoj Arene strasno vređa predsednika vladajuće partije i Srbije.
A junak cele drame Kampaco poručuje da ostaje u Zvezdi i pored mnogih ponuda koje dobio poslednjih dana, tako da će do početka marta svoje veliko znanje koje je, da tako kažemo, narod Srbije debelo platio – pokazivati samo na regionalnom nivou.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Studenti su pobedili u 22 grada, a SNS u svega dva. Bivša vladajuća partija zadržala je pak ogromnu većinu na Kosovu i u zatvorima. Štaviše, u zatvorima (gde su osvojili 66 odsto) broj glasova im je porastao u odnosu na 2023. godinu. Pojedini cene da do sledećih izbora taj procenat može skočiti i do 90 odsto. Zatim, u Novom Pazaru, SL je osvojio 38,7 odsto glasova, čime je ostvario bolji rezultat od stranke Rasima Ljajića za 18 odsto, a od Aleksandra Vučića za 20 odsto, što je značajan pokazatelj toga da je, između mnogih drugih, prevazišla i etničke i lokalne podele, koje su mnogi političari namerno gajili
Istraživanja pokazuju da je prava noćna mora promeniti sistem vlasti koji se zasniva na kontroli celog društva, od pravosuđa, preko regulatornih tela i državnih preduzeća, sve do mreža subjekata koji upravljaju javnom imovinom, a nalaze se izvan neposredne kontrole vlade. Ne zaboravimo da je vučićizam prodro do kontrole javnih toaleta
Intervju: Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice
“Instrukcije komandanata bile su da se spreme za odbranu institucija po svaku cenu”, kaže za “Vreme” Spasoje Vulević, koji navodi da je u izbornoj noći bilo angažovano oko 4000 policajaca. Govori o tome kako je izbegnut sukob sa građanima, šta je preko policijske radio-veze čuo 15. marta i zašto je odbio da SAJ izvede na blokade. Upozorava da se ne sme ponoviti greška posle 5. oktobra i da bez ozbiljne lustracije nema reforme policije
Dok izborni pobednici ne preuzmu dizgine, odlazeći režim drži razne poluge moći i ima vremena da još krade i zametne tragove. Naprednjaci u deluziji čak tvrde da će biti obična opozicija. Ali, ništa od toga neće im proći glatko
Po Vučićevom dolasku na vlast otprilike pola Demokratske stranke prešlo je na mračnu stranu i mora im se priznati da su se, kao pravi konvertiti spremni da iskažu tvrdu lojalnost, naročito istakli. Evo Gorana Vesića, na primer. Ili onog ambasadora u Americi Dragana Šutanovca. O Nebojši doktoru Krstiću da i ne govorimo. Sada se, kao što vidimo, prvi preporučio – ni manje ni više – Milorad Dodik lično
Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.