Prvo poluvreme otimanja o vlast u SPC-u završeno je proglašenjem mitropolita Amfilohija zamenikom patrijarha, mada se ne kaže da li sa patrijarhovim blagoslovom, bez koga je sve bez pravnog dejstva
U POSETI PATRIJARHU: Mitropolit Anfilohije i episkopi australijsko-novozelandski i diokijski Jovan
Posle jednonedeljnog zasedanja iza zatvorenih vrata, Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve oglasio se saopštenjem za javnost koji je, po tradiciji, sročen tako da ne kaže ništa: ne pominje se da je Sinod preuzeo svu vlast, dužnosti i ovlašćenja patrijarha srpskog, ne pominje se „arundacija“ – umnožavanje eparhija, mada je oko toga bilo burnih rasprava, nema reči čak ni o zdravstvenom stanju patrijarha, iako su ga dve delegacije u toku samog zasedanja posećivale, merkale da li je kadar da upravlja Crkvom, pritiskale lekare da se o tome izjasne… Prema zvaničnom saopštenju lekarskog konzilijuma, patrijarh je s obzirom na godine u dobroj kondiciji, pri čistoj je svesti, ali je neophodan dalji bolnički tretman. Red bi bio da Sabor iskaže blagodarnost Gospodu i radost što je patrijarh dobro, ali eto, ništa ni od toga.
Na samom početku saopštenja insistira se da je zasedanje proteklo u „duhu pashalne radosti i sa ljubavlju u vaskrslom Gospodu“, a da se Sabor „suočen sa velikim duhovnim izazovima našeg vremena“ bavio vitalnim pitanjima života, ustrojstva i misije Srpske pravoslavne crkve, da je predsedavao mitropolit Amfilohije kao zamenik odsutnog patrijarha, kao i da su u radu Sabora učestvovali svi eparhijski arhijereji iz zemlje i inostranstva, sa posebnim naglaskom na prisustvo arhiepiskopa ohridskog i mitropolita skopskog Jovana, a sve sa blagoslovom patrijarhovim.
DUŽNAIPOSEBNAPAŽNJA: Za javnost, Sabor se bavio Kosovom, liturgijskim jedinstvom, odnosima sa drugim crkvama i verskim zajednicama, crkvenom imovinom, radom fondova i zadužbina.
Kao više puta do sada, oci su poručili svima, „jednom za svagda, da srpska Crkva i narod neće pristati na bezakonje nasilnog oduzimanja Kosova i Metohije“, ali je odlučeno da se obnova crkava i manastira porušenih 24. marta 2004. „nastavi u saradnji sa Ministarstvom kulture Srbije, međunarodnim institucijama i predstavnicima UMNIK-a, kao jedinog međunarodnog autoriteta i zakonitog faktora prema rezoluciji 1244“.
U cilju očuvanja vekovnog molitvenog predanja, navodi se u saopštenju, Sabor je potvrdio svoj stav služenjem Svete arhijerejske liturgije u Hramu svetog Save na Vračaru, predmet dužne pažnje i brige Sabora bili su i odnosi i saradnja sa sestrinskim pravoslavnim, kao i dijalog sa drugim crkvama i verskim zajednicama. Usvojen je izveštaj sa ekumenskog skupa u Raveni i konstatovano da se taj dijalog nije vodio na štetu pravoslavlja.
Prevedeno na svetovni jezik, prvo poluvreme otimanja o vlast u SPC-u završeno je proglašenjem mitropolita Amfilohija zamenikom patrijarha, mada se ne kaže da li sa patrijarhovim blagoslovom, bez koga je sve bez pravnog dejstva, episkop Artemije je sad-zasad umekšao stav o (ne)saradnji sa međunarodnom upravom na Kosovu, a za uzvrat je ostao na čelu Raško-prizrenske eparhije, ekumenski sporazum parafiran u Raveni ćušnut je u stranu jer ionako nije stupio na snagu, beogradska episkopija je do daljeg ostala ucelo, polemike o liturgijskom (ne)jedinstvu ostavljene su za kasnije, malo se ćaskalo i o parama i tako to.
ZLOČESTINOVINARI: Najposebnija od svih posebnih pažnji posvećena je medijima. Kako se u saopštenju navodi, „Sveti arhijerejski sabor je zapanjen ponašanjem pojedinih kako elektronskih tako i štampanih medija čiji cilj očito nije objektivno i odgovorno informisanje javnosti već zlonamerno iznošenje neistina o događajima iz života Crkve“ i „izazivanje smutnje i pometnje među vernim narodom“.
A saborski oci, u stvari, u miru su se sastali, u miru razmenjivali mišljenja i donosili odluke, na kraju se u miru i rastali, samo su novinari zločesti i zlonamerni, izazivaju smutnju i pometnju, raskol prizivaju… Novinari su, u stvari, patrijarha ubeđivali da se penzioniše i napusti tron, novinari su procenjivali da li je trenutno ili trajno sprečen da obavlja svoje dužnosti, novinari su kreativno tumačili crkveni Ustav u otimanju za predsedavanje Saborom… Eh, novinari, novinari, gde će vam duša?
KOZAIROG: Sve je, dakle, u najboljem redu, nije bilo nikakvih trvenja, samo mir, ljubav i sabornost. Istina, malo zbunjuju fotografije načinjene tokom zasedanja. Naime, Sabor je započeo činom prizivanja Svetog duha, kome su, kako je prenela Informativna služba Srpske pravoslavne crkve, prisustvovali svi arhijereji iz „otadžbine i rasejanja“. Međutim, ako je suditi po fotografiji, Svetog duha prizivao je svega 21 episkop. Ni na Svetoj liturgiji u svetosavskom hramu, na kojoj je svedočeno liturgijsko jedinstvo, nisu komplet: na fotografiji ih ima svega 30. Nema sumnje, svi nisu bili prisutni, iako se zvanično tvrdi da jesu.
Posebna priča je skupna fotografija učesnika, objavljena uz saopštenje o završetku rada Sabora: na njoj se, naime, između 36 arhijereja, koliko broji episkopat, može videti i prvi među jednakima, patrijarh Pavle koji je, kao što je poznato, u bolnici. Da sve bude zanimljivije, ista fotografija je ilustrovala saborsko jedinstvo i pretprošle godine. Njihova preosveštenstva, dakle, nisu verni narod udostojili ni svežom fotografijom.
Kako god, dan po završetku zasedanja patrijarha su u bolnici posetili mitropolit Amfilohije i episkopi australijsko-novozelandski Irinej i dioklijski Jovan, ne da ga kao prethodne dve delegacije ubeđuju da napusti tron, o čemu ni slovceta nema, već da ga izveste o radu Sabora i odlukama koje su u toku zasedanja donete. „Hvala Bogu velikome za mir i jedinstvo naše svete Crkve“, rekao je patrijarh kad je čuo šta (ni)je bilo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!