
Iz novog broja
Nikola Strašek se iščupao od heroina i sada piše o tome
„Nekoliko sam puta zamalo umro“, kaže za „Vreme“ Nikola Strašek. Sada je napisao autobiografski roman o paklu heroina

Kad taktika beskonačnog odlaganja obaveza prestane da daje rezultate, režim u Srbiji ima jednostavna i oprobana rešenja. Ako im smeta kulturno dobro, Skupština izglasa Leks specijalis. Na žalbe o krađi izbora, predlažu zakon kao da su stvarno spremni na kompromis. Ako mora novi Savet REM-a, može i to, ali da se bar oko jednog kandidata napravi neka spletka – recimo, oko nacionalnih manjina
Naprednjački režim je po ko zna koji put sproveo recept sluđivanja svakog ko bi želeo da razume šta to Skupština radi i dodatno je degradirao. Hteli ili ne, na Trgu Nikole Pašića odlučuje se sudbina svih u Srbiji i zakoni koji se tamo donesu stići će sve njene građane. Namera vlasti da što manje ljudi razume šta se zaista radi pokazala se i kad je nova sednica sazvana drugog za četvrti novembar, dakle, nekome se žuri.
Profesor Fakulteta političkih nauka Dušan Spasojević kaže za “Vreme” da ova sednica pokazuje krizu vlasti i pokušaj da se brzo odgovori na kritike koje dolaze iz Evropske unije:
“Zbog toga se naprasno došlo do dogovora oko biračkog spiska i iznenada se pokrenuo proces izbora saveta REM-a. Nema tu nikakve želje za reformama, već je reč o popuštanju pred unakrsnim pritiscima, a vlast je procenila da su ove dve stvari trenutno najmanje bolne. Dve napomene su važne – ništa od ovoga ne obećava popravljanje izbornih ili medijskih uslova i drugo, pokazuje se da vlast sada mora da bira neke loše opcije i da je u ozbiljnoj krizi jer je do sad bila u stanju da beskonačno odugovlači i ne donosi ni jednu odluku koja im makar potencijalno ugrožava pozicije”.
Spasojević je ocenio da bi od suštinskog značaja za ove procese bilo da EU na najavljenom sastanku u Briselu zaista proveri prolazno vreme i ispunjenost obećanja, jer smo do sada previše često gledali kako EU pozitivno reaguje na obećanja, a da se u praksi ništa ne menja.
BABE, ŽABE I KOLOSEUM

Posebno se žurilo da se jedan zakon izglasa i stupi na snagu. Rasprava uobičajena. “Biće posla, trebaće im i lift-boj, trebaće im i babasere, trebaće čistači. Sve za šta su kvalifikovani imaće prilike da rade upravo u tom hotelu.” Ovim rečima je predsednik poslaničke grupe “Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane” Milenko Jovanov odgovorio kolegama iz opozicije nakon kritika što hoće da bombardovani Generalštab daju Trampovom zetu da sagradi hotel. Mora se, kažu naprednjaci, ta stara zgrada izuzeti sa lista kulturnih dobara jer “nije Koloseum”, a i kako bi se uklonila smetnja ekonomskom razvoju Srbije.
Nastupi poslanika Jovanova koji je govorio u ime 110 svojih kolega predlagača zakona iza kojeg ni Ministarstvo građevine pa čak ni kulture nije htelo zvanično da stane, svakako su simbol i ovog zasedanja i ove vlasti. Vređao je, ali umereno jer su zakoni važni, da “šef” ima “sa čim pred Ursulu” kad krene u Brisel ili kad bude zvao Trampa da priča o sankcijama NIS-u. A opet, dovoljno oštro da onaj manje privilegovani deo glasačkog tela može da misli “ala im je reko” pošto im je baš dobra fora što neko u Skupštini pominje baba seru; uostalom, kako oni da znaju da to ne postoji u ekskluzivnim hotelima.
“To je Leks kriminalis”, rekao je poslanik Aleksandar Jovanović Ćuta u skupštinskom holu jer na poziv dela studenata već neko vreme bojkotuje sednice skupštine.
U izjavi za “Vreme” Jovanović objašnjava da se Ekološki pokret Generalštabom bavi već dve godine i da su pisali lično Džeradu Kušneru, pozivali na blokade, ali da im se nije mnogo ljudi priključilo u toj borbi. Usvajanje ovog zakona vidi kao direktan napad na ustavni poredak i bezbednost zemlje i klasičan državni udar, pa poziva Tužilaštvo za organizivani kriminal da odmah izda nalog za hapšenje državnog vrha.
“Generalštab se neće braniti u Skupštini jer je i ona leglo kriminala. Zato, svi na ulicu jer je to jedina institucija koja u Srbiji funkcioniše”, kaže Jovanović.
Kopredsednica Zeleno-levog fronta Biljana Đorđević smatra da je posredi takva izdaja da bi nju kao narodnu poslanicu bilo sramota da ne iskoristi priliku da se u plenumu suprotstavi onako kako svuda u svetu opozicija jedino i može – argumentacijom, pozivanjem na odgovornost i glasanjem protiv. Ona je za “Vreme” objasnila da su Jovanov i mali broj naprednjaka branili rušenje degradirajući struku, ali i samu građevinu.
“Od onih kojima su usta puta suvereniteta, očekivali bismo da mesto simboličnog pokušaja uništenja suverenosti zemlje obnove u prethodnom obliku ili da makar nešto novo što se gradi bude za javnu upotrebu. Umesto toga, prodaje se istorija pod izgovorom investicija i izgradnje spomenika kapitalu – i to američkom. A to sve radi umiljavanja jedne naprednjačke, političko-ekonomske kaste drugoj – Trampovoj”, rekla je Biljana Đorđević i dodala da se Vučić kune u patriotizam, ali svaki njegov “‛patriotski‛ projekat završava kao privatni biznis u rukama stranih kompanija i partijskih tajkuna”.
Za vreme trajanja sednice ponovo se povela polemika o tome da li treba učestvovati na sednicama. Profesor Spasojević misli da je jasno kako opozicija ne može da postigne mnogo ako izađe iz parlamenta i da osim u nekim specifičnim i kratkotrajnim situacijama bojkoti ne daju rezultate.
“Takođe, ako se kaže da su studenti uspeli da dođu do birača SNS ili onih koji su do sada bili neopredeljeni, onda je neutemeljeno tražiti od opozicije da ne koristi jedan od retkih kanala sa takvim biračima. Jednostavno, vlast dominira svuda i sve poluge treba koristiti maksimalno. Ako se nekad pojavi alternativa parlamentu, onda se može razmišljati o drugim taktikama”, dodao je on. Kaže i kako to, naravno, ne znači da bi opozicija trebalo da sedi u parlamentu i pravi se da je sve normalno. “Ove nedelje su kombinovali rad u plenumu sa obeležavanjem 16 minuta tišine i podrškom Dijani Hrki što mislim da je sve bilo dosta dobro urađeno i da pokazuje učinkovitost kombinovanja institucionalnih i vaninstitucionalnih mehanizama.”
U sali ili van nje, opozicija nije uspela da ubedi većinu da posluša pozive struke i za zakon je glasalo 130 poslanika.
SEĆATE LI SE BUDIMIRA RIKANOVIĆA?
Izmene Zakona o biračkom spisku trebalo bi da spreče pojavu fantomskih birača. Da se ne desi kao 2023. kada su Crtini istraživači čoveka po imenu, Budimir Rikanović i njegovu porodicu našli na spisku u Beogradu, Velikoj Plani, Čačku, Kraljevu, Lomparama i Zvorniku. Koliko je spisak ažuran treba da proveri komisija od 10 članova, od kojih će pet biti iz vladajuće većine, tri iz opozicije i dva iz nevladinog sektora, ali će, kako je kasnije (a ne u Skupštini) rekla ministarka Snežana Paunović – implementacija zakona ipak zavisiti od državne uprave i MUP-a.
U raspravi, Ani Brnabić nikako nije bilo jasno zašto opozicija nema poverenja u dobre namere vlasti, ali nije želela da ih moli, nego ih je optužila da do 2012. nisu ni imali jedinstveni birački spisak.
“Bog otac, Sveti Petar to nije mogao da upari, nije se znalo koliko građana može da glasa na koliko različitih mesta i u koliko različitih lokalnih samouprava”, rekla je Ana Brnabić.
Zdravko Ponoš (Srce) pokazuje odštampan Zakon o jedinstvenom biračkom spisku: “Šta piše ovde, 2009. godina? Niste tada bili na vlasti. Ja nemam razloga da branim bivšu vlast na taj način, ali mogli ste malo da se informišete”.
Pavle Grbović (PSG) je dodao da zakon ima samo jednu manu, a to je da “ne radi” i neće promeniti izborne uslove bili izbori za mesec i po dana ili za godinu dana.
“Teško da će doprineti tome da nakon narednog izbornog procesa građani Srbije u deset uveče, te nedelje, poveruju da su rezultati izbora zaista onakvi kakvi bi trebalo da budu.” A najveća zamerka, kako kaže Grbović, jeste upravo to što pomenuta komisija neće imati izvršna ovlašćenja, već će morati da se pouzda u političku volju institucija koje su direktno sprovodile izbornu krađu u prethodnom periodu, iste one policije koje je štancovala lažne lične karte i istog onog Ministarstva državne uprave koje je na osnovu tako falsifikovanih ličnih karata upisivalo fiktivne birače.
“Zeleno-levi front nije glasao za izmene i dopune Zakona o jedinstvenom biračkom spisku jer njegovo usvajanje ne znači da će doći do revizije biračkog spiska i mi ne želimo da dajemo lažnu nadu građanima da bi ovaj zakon mogao da popravi izborne uslove, posebno u trenucima kada može režimu poslužiti kao izgovor za neraspisivanje izbora”, istakla je Biljana Đorđević.
Ovaj zakon takođe neće sprečiti organizovano glasanje, koje se više i ne krije, naprotiv. Jovanov na optužbe da SNS dovozi birače da glasaju odgovara pitanjem: “Ko vaše birače izvodi na dan izbora da glasaju, pobogu ljudi, dok vi jurite šta mi radimo? Pa niko. Vaš izborni dan izgleda tako što možete da se prekrstite, zapalite sveću i zamolite Boga da vam pomogne, jer vi pojma nemate ni ko vam je na listi sigurnih glasova, ni ko vam je na listi kapilarnih glasova, niti vi to radite, niti znate da radite, niti hoćete da radite”.
“Problem je samo što mi nemamo pare da plaćamo glasove, nemamo ‘škode’ u kojima ćemo da prevozimo ljude, nemamo direktore u centrima za socijalni rad i u drugim javnim preduzećima itd”, odgovorio mu je Miroslav Aleksić iz Narodnog pokreta Srbija. “Tako da mi, gospodo, izlazimo na izbore sa letkom i olovkom, kao što će izaći svi građani Srbije koji su protiv vas i neće vam pomoći ni pare, ni kola, ni birački spisak, ni REM, ništa vam neće pomoći, jer su vas građani Srbije prozreli i završena priča.”
Na optužbe da vlast kupuje glasove, Ana Brnabić je odgovorila da je uvreda misliti kako neko prodaje glas za bombonjeru.
Aleksić je nastavio: “Nije bombonjera nego traktor ili veš mašina”, a Ana Brnabić uzvratila da “birački spisak nije nikakav problem nego opozicija opet traži alibi za svoje loše rezultate i lenjost!”
Jedan od glavnih argumenata vlasti bio je da je podrška zakonu stigla od nevladine organizacije CRTA, te da opozicija nema više ni jedan argumet protiv. Šta je zapravo CRTA rekla? Ništa drugo nego da je usvajanje Zakona o jedinstvenom biračkom spisku preduslov da se eventualno dođe do informacije o tome šta je sve loše u biračkom spisku, ali prema rečima Pavla Dimitrijevića, nije realno očekivati da će sva pitanja biti rešena pre narednih izbora. On dodaje DA CRTINI predlozi jesu usvojeni, ali da tek komisija treba da utvrdi da li su nepravilnosti biračkog spiska posledica greške ili manipulacije i kolike su razmere toga. Ambijent u kome je donet zakon ne smatra poželjnim niti ohrabrujućim.
Epilog – komesarka Evropske unije za proširenje Marta Kos čestitala je Srbiji na usvajanju Zakona o jedinstvenom biračkom spisku i poručila da je to “važan korak”, te da se raduje primeni zakona u praksi.
REM–A IMA ILI NEMA
Kad ovaj broj “Vremena” bude izašao iz štampe, znaće se da li je izabran novi Savet REM-a. Razgovor o toj temi u Skupštini nije mnogo obećavao. Ton je davala predlagačica Nataša Jovanović (SNS), ali i Elvira Kovač (SVM) čiji je nastup bio na ivici sloma živaca, u želji da objasni zašto ne treba glasati za kandidate manjinskih zajednica jer među njima nije Mađar, a da opet ne bude da je to zbog nacionalnosti i lojalnosti nego pravde. Uz to, kako da joj neko ozbiljno odgovori kad Nataša Jovanović tvrdi da je sloboda izražavanja i mišljenja došla tek kad je SNS došao na vlast. Ili da vlast nema nikakve svoje kandidate za REM koje protežira. Sve je demokratski i transparentno. Opozicija je ponavljala šta se od REM-a očekuje, ali da li će doći do realizacije?
I na kraju, na ovoj sednici čulo se da vlast, u stvari, zna ko je kriv za nadstrešnicu. Odgovornim smatraju, kaže Nataša Jovanović: “Nebojšu Bojovića i Milana Miloševića, ovog prvog koji je bio predsednik Skupštine akcionara Železnica Srbije, a ovaj drugi direktor Izvršnog odbora tog preduzeća”.
Čulo se i da je poslanik Uglješa Mrdić štrajkuje glađu kako bi se suprotstavio “dubokoj državi” jer Tužilaštvo ne radi svoj posao. Mrdić je u međuvremenu odustao, tužilaštvo se nije oglasilo, a ni ova dvojica prozvanih, dok se skupština već okrenula pripremama za usvajanje novog budžeta.

„Nekoliko sam puta zamalo umro“, kaže za „Vreme“ Nikola Strašek. Sada je napisao autobiografski roman o paklu heroina
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve