Pošto je Vučić saopštio da nema snage da sprovede privatizaciju, a ona je, po njegovom mišljenju jedino rešenje, sva je prilika da će se praksa netransparentne, neplanske i raskalašne državne i paradržavne pomoći manje-više nastaviti, te da će uprave taj novac bez javnog pravdanja trošiti na potrebna i nepotrebna pojačanja. Istovremeno, ne samo da će Zvezda i Partizan teško stizati do završnice Evrolige, već je i pitanje da li će, zbog finansija koje zavise od dobre volje političara, uopšte ostati u takmičenju
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, čovek koji se, po sopstvenim rečima, ne plaši nikoga, od Vašingtona, preko Berlina i Moskve, pa sve do Pekinga, i koji ni po koju cenu ne odustaje od zacrtanih ciljeva, ustuknuo je prošle nedelje pred Crvenom zvezdom i Partizanom, njihovim upravama i navijačima. On se, takoreći, požalio građanima kako pomenuti klubovi reketiraju državu i priznao da on nema snage da se s njima izbori, te da se neće stideti da sutra oda priznanje na hrabrosti nekom drugom ko uspe da ih nadjača.
Vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac nije prstom mrdnula povodom ovih tvrdnji najmoćnijeg čoveka u državi, baš kao što je u protekloj deceniji ostajala ravnodušna na mnoge činjenice o kriminalu i korupciji u državnom aparatu. Međutim, ovog puta je bila u pravu – nema nikakvih dokaza da Zvezda i Partizan, preciznije rečeno, fudbalski i košarkaški klubovi sa tim imenima, reketiraju državu Srbiju, naprotiv, država Srbija svojevoljno i na razne načine pomaže ove klubove, njihove uprave, a i navijače. E sad, kada se obrne situacija, glavna tužiteljka bi imala osnova da otvori slučaj i pokuša da raskrinka partijsko-klijentelističku hidru koja pod plaštom razvoja sporta, bez plana i strategije, na razne načine, ispumpava ogroman novac iz javnih budžeta, ali, rečeno je već, gospođa Dolovac nije zainteresovana za bilo šta što bi moglo da ugrozi vlast.
A Vučićevo priznanje da nakon skoro 12 godina vlasti nema rešenje za četiri kluba koji zaokupljaju najveći deo pažnje sportske javnosti, došlo je u trenutku kada dva slavna i državnim parama dotirana košarkaška kluba nisu ni blizu ciljeva koje su zacrtali, pre svega u Evroligi, a dva fudbalska kreću u prolećnu polusezonu na domaćim terenima jer su se od evropskih prilično neslavno oprostili letos (Partizan) i jesenas (Zvezda).
foto: strahinja aćimović / tanjug…
KAKO GAZDA KAŽE
Od prvih dana kako je zajahao, Vučiću je sport važan segment u promociji sopstvene vladavine i videlo se još od one novembarske noći 2012. godine, kada je kao prvi potpredsednik Vlade Srbije pritekao u pomoć posrnuloj i prezaduženoj Crvenoj zvezdi, da i u ovoj oblasti želi da se pokaže i dokaže kao spasilac i dobrotvor. Valja se ovom prilikom ograničiti na njegov (državni) odnos prema dva najveća košarkaška kluba, jer su oni trenutno u žiži interesovanja, a i njihov slučaj verno oslikava koliko u protekloj deceniji i pride nije bilo skoro nikakvog plana ni strategije, već je sve rađeno od danas do sutra, u zavisnosti od potreba propagande vlasti, ličnih afiniteta i promišljanja samog Vučića.
Nakon dolaska na vlast, kao žestoki navijač Zvezde, krenuo je da podiže voljeni klub koji u tom trenutku nema nijednu titulu prvaka regionalne ABA lige, a bez državne titule je 14 godina, koliko i gleda u leđa moćnom Partizanu. I ubrzo se situacija potpuno okrenula: Zvezda je do leta 2021. godine, okićena državnim i paradržavnim novcem, nanizala šest ABA titula i isto toliko titula prvaka Srbije, te postala stalni član Evrolige, dok je Partizan počeo da tavori, naročito nakon što je 2015. godine, zbog javnog sukoba sa režimom, iz kluba morao da ode proslavljeni trener Duško Vujošević. Podržan od navijača, on je ukazivao na nesrazmeru u ulaganju države, državnih i paradržavnih kompanija u dva kluba, ali većina u upravi se priklonila Vučiću, po principu “daj šta daš”. Sve je to raspalilo mržnju između navijača dva kluba i proizvelo veliku omrazu Partizanovih navijača prema Vučiću, pa su oni s vremenom postali možda i najorganizovanija opozicija, a njihova tribina najjači glas protiv režima.
Pošto je uvideo da je preterao i da mu kampanja partizanovaca ozbiljno šteti rejtingu, odlučio je početkom 2021. godine da odreši državnu kesu i za KK Partizan, i potom da još pojača podršku Zvezdi. Od tada gledamo nemilosrdnu borbu dva državna projekta za regionalni, a i evropski tron.
foto: strahinja aćimović / tanjug…i Partizan
PRIVATIZACIJA, ŠTA TO BEŠE
Ta ogromna i uglavnom netransparentna ulaganja u ova dva košarkaška kluba, a i u istoimene fudbalske, kao i izostanak bilo kakvog strategije i zakonskih izmena po ovom pitanju, bili su i ostali stalni izvor kritika nezavisne javnosti i opozicije, a i istraživanja novinara. To je primoravalo Vučića da s vremena na vreme izađe sa nekom izjavom poput poslednje u kojoj priznaje da država daje ogroman novac klubovima, ali i da je nemoćna pred navijačima da sprovede privatizaciju, koju su, da podsetimo, on i njegovi kadrovi zaduženi za sport gromoglasno i često najavljivali u prvih pet godina vlasti.
Tako je u leto 2017. godine Vučić izjavio da će država još sledeće sezone pomoći dva košarkaška kluba i da očekuje od uprava “da reše nešto za 2019. godinu i gledaju da nemaju probleme”. Međutim, donošenje Zakona o privatizaciji sportskih klubova više se ne spominje, a donacije iz državnog budžeta i delegirane reklame državnih i paradržavnih kompanija ne da nisu ukinute ili smanjenje, već su drastično povećane, pa često čujemo kako su milioni evra prebačeni da bi se pokrili ovi ili oni troškovi Zvezde i Partizana. Često te informacije otkrije ili potvrdi sam Vučića, koji ta davanja, kao i mnoga druga, promoviše kao lična.
I tako je u poslednje tri sezone na desetine stranih igrača angažovano u dva srpska evroligaša, što je dovelo do dobrih rezultata, punih tribina Arene, euforije navijača, naročito Partizana, i sve većih prohteva i viših ciljeva. Nije se žalilo novca kako bi se u trci za košarkaškim zvezdama nadmetalo sa najbogatijim evropskim klubovima, a najdrastičniji (najskuplji) primer je dovođenje argentinskog asa Fakunda Kampaca u Zvezdu prošle zime, koji je za odigranu polusezonu inkasirao skoro dva miliona evra.
IMA SE, MOŽE SE
Nakon što je prošle sezone Partizan ušao u završnicu Evrolige (i osvojio ABA ligu nakon deset godina), a Zvezda zauzela solidno 10. mesto, ambicije su porasle te smo letos svedočili nizu skupih transfera uglavnom inostranih igrača, naročito u Crvenoj zvezdi. I ovde ćemo ponovo citirati predsednika države, koji je jesenas, pred početak Evrolige, uz već standardne pridike kako država (on) ulaže ogroman novac u dva najveća košarkaška kluba (“Ne finansiraju se oni zato što su mnogo pametni, nego zato što ih finansira država”), bio pun optimizma.
“Imamo dva kluba za Fajnal for Evrolige. To vam kažem kao neko ko će za sedam ili osam meseci završiti fakultet za košarkaškog trenera”, poručio je slavodobitno. Međutim, devet kola pre kraja grupne faze ne deluje da će tako biti. Partizan je porazom od Bajerna prošlog petka pred svojim navijačima doveo u pitanje i plasman u plej-in (od sedmog do 10. mesta), a malo ko nije očekivao direktan prolaz u četvrtfinale, što znači mesto među šest najboljih na tabeli, dok Crvena zvezda još samo teoretski može da se domogne 10. mesta.
I sada nam Vučić saopštava da je nemoćan pred reketašima iz ova dva kluba iako je malo pre toga najverovatnije aminovao – jer teško je zamisliti bilo koja ogromna izdvajanja iz budžeta bez njegovog znanja i saglasnosti – nove ogromne tranše državnog novca za KK Partizan i KK Crvenu zvezdu. Prvo je u oktobru Sekretarijat za sport i omladinu Grada Beograda uplatio 401 milion dinara, odnosno 3,4 miliona evra na račun KK Partizan, po projektu koji predviđa pokrivanje troškova honorara igrača i trenera, avionskog i autobuskog prevoza, zakupa hale, hotelskog smeštaja, lekarskih pregleda i slično, a krajem novembra je Vlada Srbije iz budžetskih rezervi uplatila Košarkaškom savezu Srbije 462 miliona dinara (3,9 miliona evra), da bi potom KSS, kako saznajemo, najveći deo preusmerio na račun KK Crvena zvezda.
Pošto je saopštio da nema snage da sprovede privatizaciju, a ona je, po njegovom mišljenju, jedino rešenje, sva je prilika da će se praksa netransparentne, neplanske i raskalašne državne i paradržavne pomoći manje-više nastaviti, te da će uprave taj novac bez javnog pravdanja trošiti na potrebna i nepotrebna pojačanja. Istovremeno, ne samo da će Zvezda i Partizan teško stizati do završnice Evrolige, već je i pitanje da li će, zbog finansija koje zavise od dobre volje političara, uopšte ostati u takmičenju, naročito nakon gotovo sigurnog ulaska bogatih arapskih šeika u košarkaški biznis.
Na kraju, kako stvari stoje, malo je verovatno da će se obistiniti Vučićeva prognoza kako će naši klubovi završiti među četiri najbolja u Evropi, a već je odavno jasno da ova vlast neće sprovesti neophodne, dubinske promene u sportu, tako da od njegovih obećanja ostaje da ispuni samo ono o skorom završetku Visoke sportske i zdravstvene škole i sticanju zvanja diplomiranog košarkaškog trenera. Nakon toga, možda i uradi nešto promišljeno i planski kada je razvoj košarke u pitanju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Studenti su pobedili u 22 grada, a SNS u svega dva. Bivša vladajuća partija zadržala je pak ogromnu većinu na Kosovu i u zatvorima. Štaviše, u zatvorima (gde su osvojili 66 odsto) broj glasova im je porastao u odnosu na 2023. godinu. Pojedini cene da do sledećih izbora taj procenat može skočiti i do 90 odsto. Zatim, u Novom Pazaru, SL je osvojio 38,7 odsto glasova, čime je ostvario bolji rezultat od stranke Rasima Ljajića za 18 odsto, a od Aleksandra Vučića za 20 odsto, što je značajan pokazatelj toga da je, između mnogih drugih, prevazišla i etničke i lokalne podele, koje su mnogi političari namerno gajili
Istraživanja pokazuju da je prava noćna mora promeniti sistem vlasti koji se zasniva na kontroli celog društva, od pravosuđa, preko regulatornih tela i državnih preduzeća, sve do mreža subjekata koji upravljaju javnom imovinom, a nalaze se izvan neposredne kontrole vlade. Ne zaboravimo da je vučićizam prodro do kontrole javnih toaleta
Intervju: Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice
“Instrukcije komandanata bile su da se spreme za odbranu institucija po svaku cenu”, kaže za “Vreme” Spasoje Vulević, koji navodi da je u izbornoj noći bilo angažovano oko 4000 policajaca. Govori o tome kako je izbegnut sukob sa građanima, šta je preko policijske radio-veze čuo 15. marta i zašto je odbio da SAJ izvede na blokade. Upozorava da se ne sme ponoviti greška posle 5. oktobra i da bez ozbiljne lustracije nema reforme policije
Dok izborni pobednici ne preuzmu dizgine, odlazeći režim drži razne poluge moći i ima vremena da još krade i zametne tragove. Naprednjaci u deluziji čak tvrde da će biti obična opozicija. Ali, ništa od toga neće im proći glatko
Po Vučićevom dolasku na vlast otprilike pola Demokratske stranke prešlo je na mračnu stranu i mora im se priznati da su se, kao pravi konvertiti spremni da iskažu tvrdu lojalnost, naročito istakli. Evo Gorana Vesića, na primer. Ili onog ambasadora u Americi Dragana Šutanovca. O Nebojši doktoru Krstiću da i ne govorimo. Sada se, kao što vidimo, prvi preporučio – ni manje ni više – Milorad Dodik lično
Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.