I dalje će "usko grlo" za sređivanje stanja u pravosuđu u celini, i u sudstvu i u tužilaštvu, biti parlament
U OČEKIVANJU KRITERIJUMA ZA OCENU RADA: Pravosuđe u Srbiji
Prošloga tjedna dana u Vrnjačkoj Banji održani su ovogodišnji „Sudijski dani 2008“, na kojima se – u organizaciji Vrhovnog suda Srbije – okupio impozantan broj sudaca, predstavnika svih sudova u Srbiji, ali i tužilaca i advokata. Jedinstvena je to prilika da se, nakon svečanog otvaranja, suci izjadaju jedni drugima, predoče probleme, pokušaju usput za neke sporne praktične probleme i naći validno rješenje.
Pažljivom promatraču ova je posljednja funkcija takvih skupova bila i najočitija: u slobodno vrijeme ručka i večeri po cijeloj se toj lijepoj Vrnjačkoj Banji moglo vidjeti „grozdove“ sudaca, u šetnji ili za nekim stolom kafića, koji su vrlo prilježno raspravljali o nekoj njima zanimljivoj pravnoj problematici.
No, osim toga – svake hvale vrijednoga – pravničkog „brušenja“ profesionalaca, jedan dio oficijelne rasprave, a još više one neslužbene bio je u znaku onoga što je, otvarajući uz ostale zvaničnike skup, najavila agilna ministarka pravde Snežana Malović, predstavljajući u najosnovnijem cijeli set pravosudnih zakona koji bi se uskoro trebali naći pred parlamentom, da će u bliskoj perspektivi doći do neke vrste reizbora svih sudaca u Srbiji.
PITANJESVIHPITANJA: Anegdota kaže da se u ta dva „banjska“ dana nerijetko za nekog neraspoloženog sudiju u društvu reklo: „Ma pusti, muči ga reizbor“, ali činjenica je da je to u toj – kao i u tužilačkoj – branši pitanje koje svaki pojedinac vidi kao pitanje broj jedan.
Najnoviji realni strah sadašnjih sudaca proizlazi iz spomenutih prijedloga zakona: svi će suci, naime, ako ovaj set zakona bude izglasan u parlamentu, proći kroz neku vrstu reizbora, usprkos tome što im je ustavna pozicija napokon osigurala doživotno obnašanje sudačke funkcije. Tome se promptno usprotivilo Društvo sudija Srbije, koje najprije zamjera to što nije bilo i oni nisu sudjelovali u široj javnoj raspravi o budućim zakonskim rješenjima, a potom i (uz ostalo) stoga što prvi saziv Visokog savjeta sudstva – koji će u svemu imati relativno najvažniju ulogu – neće birati sami suci, već ponovo netko drugi. Parlament, naime.
U proceduri je i budući zakon o Visokom savjetu sudstva, po kojem će on imati 11 članova: predsjednika Vrhovnog kasacionog suda (još nepostojećeg, jer još nije „zaživjela“ odavno usvojena mreža sudova), ministra pravosuđa i predsjednika nadležnog odbora Skupštine Srbije, šest sudaca, te dva istaknuta pravnika, jednog advokata i jednog profesora (nekog od) pravnog fakulteta.
Problem već sad možemo detektirati: prvi saziv Visokog savjeta sudstva, kao i reizbor sudaca samih, ponovo mora „amenovati“ Skupština Srbije. Suci već sad rumore međusobno da će im budući sastav Visokog savjeta jasno ukazati kako će se stvari dalje razvijati, u pravcu pravog raščišćavanja stanja u sudstvu (a jednako je i kad je o tužilaštvu riječ) ili još jednoj praksi utjecaja politike i stranaka na struku.
KRITERIJUMIISISTEM: Svi kriteriji za ocjenu rada sudaca i tužilaca tek trebaju biti doneseni, u trenutku kad budu formirani nadležni savjeti za suce i tužioce; to će definirati ti organi, a ne zakoni koji će se uskoro naći pred poslanicima Skupštine Srbije i upravo je u tome, vjerojatno, najveći problem.
Sami suci i sami tužioci, naime, ili bar jedan dio njih, imaju unutar svog ceha svoje – iako nepropisane – kriterije na osnovu kojih procjenjuju vlastiti rad; zato je još za bivšeg ministra Zorana Stojkovića, kad je o tužiocima riječ, propao politički pokušaj smjena i difamacija tadašnjeg zamjenika specijalnog tužioca za organizirani kriminal Mioljuba Vitorovića i pogotovo treće općinske tužiteljice u Beogradu Gordane Čolić. Kad je o njoj riječ, pojavile su se ministrove opaske, koje nisu bile utemeljene ni u čemu, ni zakonski niti u pravilnicima. Struka je već tad upozoravala da se moraju napraviti konkretni kriteriji za procjenu tužilačkog i sudačkog rada (kako to sudac Okružnog suda u Beogradu i funkcionar Društva sudija Srbije Omer Hadžiomerović stalno ponavlja: treba mijenjati sistem, a tek potom se može rješavati pojedinačne slučajeve), u suprotnom ćemo i dalje imati ovo što imamo danas, utjecaj politike – izvršne i zakonodavne vlasti – na treću granu vlasti, sudsku, koja za razliku od druge dvije nema niti stvarnu vlast, niti svoj vlastiti budžet.
Koliko god da su u posljednjih nekoliko godina stvari u pravosuđu promijenjene nabolje naporom same struke i Ministarstva pravde, situacija je i dalje prilično teška: sudovi su zatrpani predmetima, a nova organizacija sudova više puta je odgađana. Doneseni su u Skupštini Srbije silni novi zakoni, među kojima i umnogome neupotrebljivi Zakon o krivičnom postupku, čija je primjena posljednji puta odgođena za januar 2009. godine; kako stvari stoje, pokazuje činjenica da je aktualno Ministarstvo pravde već oformilo nove komisije za izradu novog krivičnog zakona i zakona o krivičnom postupku. Tek prije nekoliko dana parlament se udostojio razriješiti suce i tužioce kojima je davno mandat istekao, bilo da su ispunili zakonske uvjete za obaveznu penziju (u većini), bilo da su iz nekog razloga razriješeni, poput bivšeg suca Vrhovnog suda Srbije koji je napokon formalno oslobođen funkcije prije tih nekoliko dana, nakon što već uveliko služi pravomoćnu zatvorsku kaznu zbog sramotne zloupotrebe svoje sudačke funkcije i časti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbija je ušla u građansku neposlušnost, a to sa sobom nosi posledice. U danima za nama postalo je nemoguće prebrojati privedene, uhapšene i povređene. Ostaće zabeleženo da su se policijske marice u punoj brzini zaletale u mirne građane i da je jedan čovek hteo da naudi sebi, pod teretom pritiska vlasti
Šta je sve pokazao protest u subotu 28. juna? Kakve poruke i pouke odatle može da izvuče vlast – i čini li to – a kakve studenti i građani koji demonstriraju? Da li je manifestacija nacionalizma na Vidovdan bila očekivana, potencijalno opasna ili predstavlja nešto sasvim drugo? U kakvom se položaju sada nalazi režim, a u kakvom njegovi protivnici
Brojanje glasova na ponovljenim izborima, na jednom izbornom mestu, u varošici od 10.000 ljudi, pratio je lično predsednik države Aleksandar Vučić jer je znao – ako padne Kosjerić, zaljuljaće se mnogo više od jedne opštinske vlasti. Uspeo je SNS na kraju da zadrži izbornu pobedu, uz uobičajeni repertoar – zastrašivanje, demonstraciju sile i medijska blaćenja protivnika
Građani i studenti su tako dobro organizovani da policija izgleda smešno. Trčkaraju od ulice do ulice, od kvarta do kvarta, kao neka zbunjena deca. Ako ovaj bunt iznedri očekivani rezultat, odnosno ako Novi Sad odista postane ovdašnji Gdanjsk – to će u istoriju grada nesumnjivo biti upisano zlatnim slovima. Govoriće se o tome sa ponosom, kao što se sa ponosom ističe da je 1748. godine postao slobodan, autonoman grad, dekretom carice Marije Terezije. Slobodu je tada platio, ona se uvek plaća
“Posle ovih sedam meseci”, kaže psiholog Zoran Pavlović, “represija postaje sasvim jasno kontraproduktivna. Režimi koji koriste prekomernu silu često nehotice mobilišu građane, jer nasilje delegitimizuje vlast, a ljudima daje moralnu jasnoću i emocionalnu snagu da se suprotstave. Represija, drugim rečima, ne samo da neće pasivizovati društvo (što režim planira), već će samo ojačati granicu između ‘nas’ i ‘njih’, ojačaće i identitet otpora i pojačati koheziju unutar grupe koja trpi nepravdu. Broj ljudi koji izlaze na ulice ne smanjuje se već raste”
I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer
Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!